# ZAŠTO HRVATI IMAJU AVERZIJU

POKRET ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ – ŽIVOT
ZADAR, PETRA BERISLAVIĆA 1
www.pokretzapreporodhrvatskogduha.hr

ZAŠTO HRVATI IMAJU AVERZIJU PREMA POLITIČKOM ANGAŽIRANJU

I sam pojam politika je toliko tendenciozno okupator i eksploatator Hrvata tumačio – što je djelima potvrđivao, tj. provodio u praksi tako da se porobljeni Hrvat na takvo poimanje i takvu politiku navikne.
Zato Hrvat pod pojmom politika na terenu nije konkretno doživljavao kako bi baviti se politikom značilo brinuti za vlastitu zajednicu – radeći što najbolje zna i može radi zadovoljstva u životu.
Po rezultatima na terenu i tendenciji okupatora, pojam politika za Hrvate je odgovarao karakteru i dostojanstvu kurve, iza njihova upravljanja ostajalo je sve devastirano. Takvu „brižnost“ političara Hrvati nisu prihvaćali, pa su politiku nazivali kurvom kao i Hrvate koji su se bavili „politikom“ kao produžene ruke okupatora.
Stoljećima je takvo političko djelovanje bilo aktualno u Hrvatskoj. Politika, kao briga za opće dobro nije se provodila. Ako bi tko tako nešto pokušao u Hrvatskoj plaćao je glavom.
Ni dan danas na terenu u Hrvatskoj se ne primjećuje da su se politika i političari bitno izmijenili. Dok se rasprodaju hrvatska dobra eksploatatoru (suvremeni stil okupacije), iz osobnih interesa izrazitije Hrvate se potiskuje iz politike, progoni, kažnjava i zatvara po Veneciji, Beču i Haagu.
Hrvati se ne prihvaćaju politike! Zašto?
U podsvijesti im je prošlost kao i politika kojom su se bavili okupatori na Hrvatskim prostorima, a današnja politika i političari u Hrvatskoj asociraju ih na prošlost.
Eto zašto se Hrvati ne bave politikom! Međutim, to ih danas ne oslobađa odgovornosti – bez obzira na iskustva iz prošlosti, dužni su i moraju se angažirati u politici.
Kada se prevede grčka riječ politika, na hrvatskom znači briga za grad (državicu), za opće dobro na način da svaki pojedinac radi u svojoj zajednici ono što najbolje zna.
Dakle, za Hrvata više nema opravdanja kada kaže i danas kako politika nije za njega – To bi značilo da potvrđuje riječima i djelima kako nije za njega da bude gospodar na vlastitom ognjištu – već da je mjesto gospodara i dalje rezervirano za neke okupatore. . . .
Okupator doslovce i misli kako za okupirane, tj. porobljene i nije politika. Već smo pojasnili kako i zašto je Hrvat naviknut na averziju, apolitičnost, tj. da se permanentno ne angažira - što se i danas negativno odražava u Hrvatskoj. . .
Znaju tendenciozni instituti i „znanstvenici“ da se čovjek formira . . . navikava po tradiciji, da se tradicije teško odriče – isto tako kao što i nove vrijednosti teško prihvaća, ali i da je najveća vrlina i mana čovjeka što ga se može naviknuti kako na dobro tako i na zlo.
Smisao ovog promišljanja je da se moramo učiti i navikavati – pomoću reda – u pravcu života, zbog dostojanstva – sami upravljati na vlastitom ognjištu, što je u skladu s iskonom i životom - jer nikakav uljez ne treba i ne može bolje, a kojemu se nesvjesno prepušta uloga gospodara – a protiv vlastita života.
Čovjek samo po uvjetima na Zemlji, koje mora čuvati i unaprjeđivati, krči vlastiti put za beskonačni život.
Ukoliko Hrvat u Hrvatskoj nije odgovoran to znači da je izgubio osjećaj za vrijednosti i veliki je grješnik, a što je odraz neodgovornosti prema samom sebi.
I zato je Hrvat kao čovjek grubo podijeljen i raskomadan između „pastira“ i „cara“, tako da su dušu uzeli „pastiri“, a tijelo „car“. Usitnjen po potrebi takvom Hrvatu dovoljne su mrvice, a zna se da kao takav za mrvice najbolje sluša (zatupljen i zaokupljen golom egzistencijom), nema vremena ni snage djelovati za život dostojan čovjeka.
Ovako se čovjeka ne ističe niti ga se potiče na dobro – već ga se priprema i ocjenjuje zbog egoističkih interesa. . .
Pomoću silne demagogije uzeta mu je duša i tijelo pa kao takav nije adekvatan za politiku - za gospodarenje.
Tendencija je i dalje da se čovjeka svede na kvalitetu ovce kojoj se tumači u alegorijama adekvatno koliko je izluđen. Bizantski političari za ovce nemaju velikih planova – osim planova da služe zbog gole egzistencije na razini životinje.
Eksploatirane se nikada ne potiče na samokritičnost i samoinicijativu, na angažiranje – što se vidi na terenu bilo da je riječ o „pastirima“ ili „caru“. Radije se „pastiri“ i „car“ druže u udrugama „lavova“ i „zmajeva“ tj. takvih životinja – koje su fizički jače od ovce. Nomen est omen.
Razbijanjem čovjeka na dva dijela na koji su se okomili tuzemni i inozemni grabežljivci – pod izlikom brižništva - iza sebe ostavljaju silnu pustoš u Hrvatskoj.
Čovjek je dio apsolutne kvalitete – po zemaljskim uvjetima jest čovjek, tj. „niže“, a po duši „više“ – kako na nebu tako i na zemlji. Dakle, čovjek je dio apsolutne vrijednosti.
Stoga ne može netko čovjeku određivati mjeru ako se kosi s dobrom i životom – Bogom.
Zato se Hrvat treba angažirati u ime života i organizirati za uvjete, jer je čovjek po nečijoj tendenciji degradirao u ovcu. Kao takav ima i tako stvorene uvjete, u kojima ovca ne može spoznati jer je prihvatila nečiju tendenciju na koju se navikla pa sebi ustvari potvrđuje pastira – eksploatator ne dopušta da za ovcu treba međuljudsko poticanje i uvažavanje, samoinicijativa.
Zajednički do uspjeha, za uspjeh je potrebno mi skupa – a ne tendenciozno egoistički ja – jer egoisti devastiraju volju i plemenito ponašanje. Zapravo, egoist je primitivac koji se boji dužnosti koje uzdižu do viših ciljeva spoznaje, po kojoj se ide dalje i bolje. Samopouzdanje jača volju – što nam pomaže pri ostvarivanju ciljeva, tu je čovjek da tvori velika djela i tako sebe potvrđuje bilo da je riječ o znanosti, sportu, ekonomiji…
Tu u Hrvatskoj je za Hrvata, koji može i mora brže samoinicijativom, po sudbini rezervirano mjesto na i za vlastito ognjište, gdje svaka nova generacija treba biti nadgradnja po duhu, više i dalje u beskonačno.
Iz navedenog čovjek je po vlastitoj volji razapet – a šansu ima po zasluzi kada se spašava od tendencioznog podvajanja i izdvajanja za odstrel – od strane grabežljivaca . . . Ali patnje, u čemu Hrvati obiluju, i pouke potiču kako pobjeđivati zlo .
Hrvatima je patnja odraz onog jučer. . . a ova spoznaja – po volji – stvorit će uvjete i ne postoji valjan razlog da bi netko ometao zadovoljstvo kao smisao življenja.
Ideja je tu i u funkciji kada se živi uredno, a bez raznih tuzemnih i inozemnih torbara koji destabiliziraju Hrvatsku – za nečije interese, što pokazuju nametnuti ratovi svako toliko na hrvatskim prostorima – a što je poticalo po okupatorima na raseljavanje, pa smo jedan od najraseljenijih narod na Zemlji.
Danas mortalitet je veći od nataliteta u Hrvatskoj, što također govori samo za sebe. Svi navedeni razlozi bi nas trebali potaknuti na samoinicijativu i inicijativu, jer i nemamo, vremena za drugačije ponašanje. Krajnje je vrijeme da se otpočnemo baviti politikom, znajući da porobljeni i eksploatirani narodi nisu gospodari na vlastitom ognjištu.
Poznato je da danas okupatori imaju suvremena oružja nekada neprepoznatljiva – ali opasna i da uvijek dolaze zbog vlastitih interesa. Spasit će nas samokritičnost i angažiranje, a u hrvatskim pokrajinama neka vlada mudrost kojom će biti više života i međusobnog natjecanja.
Koliko svojim redom skupimo snage toliko je pravedno – što je odraz angažiranja.

Dr. sc. Ilija Barjašić

Posljednja izmjena: 2015-12-11 13:09
Novosti - Život

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter