# PROTIVNICI ŽIVOTA - FARIZEJSK

PROTIVNICI ŽIVOTA - FARIZEJSKI O ŽIVOTU
Čovjek umišljeno farizejski uzima ulogu kategorična sudca, nesvjestan jer nema dovoljno spoznaje, naročito kada je riječ o Životu koji jest, prije i poslije fizičkog tijela čovjeka, tijela koje je tu između kao iskušenje, a koje se duši često nametne i vodi u zabludu ... Tako inverzijom duša - tijelo čovjek zaboravi sebe - Život.
Navikne se pa prigovara zašto mu je teško na Zemlji - gdje je izgubljen ..., ZATO jer se ne živi pravila Života pa je čovjek sam protiv sebe. Čovjek treba shvatiti da ne može kategorično suditi. Zavaran prividom, sudi olako i neodgovorno, stavlja se u ulogu za koju doista nije dorastao. Samo samokritika kao suđenje može poticati čovjeka da spozna samog sebe ..., živi u skladu među biljnim i životinjskim svijetom.
Uz pomoć etike i drugih znanosti, u egzistencijalnoj drami, čovjek spoznaje kada i zašto Život koji jest nadilazi ljudsko umišljanje i kategorično objašnjenje. Dok se spoznajom osvješćava, sebe dalje pokazuje za vidjeti. Dakle, čovjek treba živjeti po spoznaji koja se usklađuje prema apsolutnim zakonima, a sebe, kao mjeru, treba cijeniti i dalje propitkivati tko je da bi drugom mogao suditi?
Eto kako, proporcionalno strastima, egu, svome neznanju, čovjek kao „sudac“ nesvjesno uništava vlastitu djecu, zaobilazeći pravila Života. Pa kao biće razuma postane biće želja, koje je po nagonima sklono suditi tko će rađati i tko živjeti, umjesto da radi, rađa i živi u jedinstvu sa Stvoriteljem.
Znači, kada je čovjek otuđen postane rob privida i strasti, oponaša osjetilnu životinju pa nije u ulozi ljudske vrste, dok životinja u funkciji osjetilnog svijeta živi u skladu i u ulozi za svoju vrstu. Uglavnom, čovjek u konfuziji ne cijeni i ne poštuje sebe kao biće razuma, pa zato postane ništa, po svojoj volji NIŠTA. Kada i ukoliko čovjek čini inverziju osjetilnost-razum, utoliko napravi diverziju na sebe, pa se urušava i služi kao tragična opomena ..., rob nagona, sebe tako pokazuje - presuđuje, a bez apsolutne spoznaje. Inverzijom uloga Otac – Sin, umišlja i farizejski kategorično sudi o rađanju – Životu.
Dakle, postvareni čovjek u ulozi sudca, presuđuje svojoj djeci - Životu – budućnosti, kao odraz nereda i nerada, odnosno kulture u stvorenim uvjetima. Zaboravi da je racionalno biće i da se treba tako i ponašati, u skladu s vremenom, s ciljem: daljnjeg osvješćivanja – evoluiranja, rušenja aksioma radi spoznaje ... Suprotno, čovjek na izvoru Života, u skladnim uvjetima po volji doživi, s razlogom, nezadovoljstvo, urušavanje ... Dakle, čovjek kao biće volje i razuma, dok umišljeno odlučuje, presuđuje sam sebi i drugom ... Sudbina je posljedica volje ..., i kada kao biće razuma ne pretpostavlja golu egzistenciju. Tako lukavi radi koristi zaobilaze vrijednosti, a što nije mudrost. „Uspješno“ se snalaze na nivou gole egzistencije, dok stvaraju smetlište za vatru, bez srama - maskirani ..., ne znaju da kalkulirajući ne štite djecu u ime budućnosti – Života. Zato su potrebne reforme i lustracija, katarza da se urazume.
A znanstvenici – tehničari su kategorični tvrdeći da proces oplodnje traje 78 sati, ne znajući kada unutar tih 78 sati dolazi do početka Života ..., a niti znaju da je začeće odraz Života, a ne obrnuto ...
Čovjek, samo u dijalogu sa Stvoriteljem je obraćenik – dok kao postvaren ne zna, dok se protivi Životu, da je medij zla, i kao takav ne štiti dijete a što je najveći smisao dok čovjek živi na Zemlji.
„Znanstvenici“ ne znaju kada počinje Život ..., pa ipak ozakonjuju pravo na abortus – ubojstvo, i nakon svega sebe ne smatraju da su poticali na ubojstvo i sudjelovali ... Hrvatski Ustav kaže da Život počinje začećem, ipak i dalje sude iako ne znaju kada Život treba početi štititi, konkretno ljudsko biće.
I nakon stotina tisuća ubojstava ne priznaju da tako sudjeluju u masakriranju, umjesto da odgovorno i pravno najviše zaštite fizički nemoćne ..., (Jan Jacques Rousseau, Thomas Hobbes i drugi).
Ubojstvo je odraz slijepog zla koje se suprotstavlja Životu i čovjeku koji ubojstva sprječava. Što ukazuje da je čovjekova sloboda i slobodno ponašanje spoznata nužnost, a ukoliko nije tako onda je slijepa ..., zato čovjek kao sudac bez spoznaje čini zlo ... što proturječi Apsolutu ..., pravu na Život. A u stvorenim uvjetima - međuljudskim odnosima, egoistima radi koristi Iskonsko posluži pa kompliciraju, komercijaliziraju, trguju ..., što lukavije to uspješniji ...
Koja sofistička perverzija, napadaju se fizički slabiji - DIJETE, a ne monstrumi - ubojice ... i još gore predumišljajem, unaprijed najavljuju kako fizički nemoćno ljudsko biće imaju pravo ubiti .., čime ih prokazuju i osuđuju njihova djela. Dakle, budućnost se stvara danas u ime zaslužene djece, kojoj se ulijeva samopouzdanje.
U Zagrebu, ožujak 2017.
dr. sc Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT
i
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

Posljednja izmjena: 2017-04-02 19:24
Novosti - Život

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter