DOKUMENTI VREMENA(10) U komunističkom sistemu sudilo se svima koji su se idejama i razmišljanjima razlikovali, koji su "stršili"...
Sudili su nam jer smo im smetali

Ilija Barjašić jedan je od šesnaestorice kojima se sudilo u grupi HORA 1974. Osuden je na 6 godina robije. Danas, kao filozof i znanstvenik, još čvršće stoji iza svojih ideja. Mišljenja je da su svi iz grupe HORA izabrani i suđeni samo s jednim razlogom, a to je što su svojim idejama bili na putu i smetali eksploatatoru. Kao takve, bilo je nužno da ih maknu, oslabe i unište im ono što je najvrjednije u životu svakog čovjeka, a to je njihova obitelj.

Tekst i foto: Suzana Bandić

Bitno je spoznati da su kroz našu povijest uvijek nas vodili slabi pojedinci kao produžena ruka eksploatatora. Ti pojedinci su za sitnice radili za okupatora. Ja nisam morao ići na robiju, nitko nije morao ići na robiju. Da sam se ja htio ponašati kao oni, ja sam mogao raditi za Srbe, uništavati Hrvate i to bi bilo to. To su radili najslabiji pojedinci za vrijeme Mađarske, za vrijeme Austrije i tako dalje. Nije to samo ovdje tako. To je svugdje na kugli zemaljskoj tako. Na žalost, mi to nismo spoznali još. I dan danas, evo vidjet ćete da na ovoj kugli zemaljskoj postoji i neki drugi način, neki drugi stil nove globalizacije, a ta globalizacija Vam je ista, kao što je bio Lenjin ili neki drugi osvajač.
Jedan ste od 16-torice suđenih u Zadru 1974. u procesu nazvanom HORA. Je li Vaša optužnica bila ista kao kod ostalih ili su Vama sudili za još nešto?
Optužnica je bila ista za svih šesnaest, a razlika u presudi. Moja presuda je bila 12 godina. Onda
su nedostatku dokaza ujedinili presudu i smanjili mi kaznu na 6 godina.
Da li ste prije suđenja poznavali te ljude?
Većina od njih bili su mi nepoznati, no kasnije na robiji smo se upoznali, družili... Iako se medusobno nismo poznavali, svi smo mi bili s razlogom tu. Izabrali su nas jer smo svi mi bili izraziti. Jednostavno, mi smo bill jedinke koje su stršale na neki način iznad ostalih, iznad prosječnih. Kao takvi mi smo bili krivi, smetali smo im i morali su nas maknuti. Gledajući u povijest za vrijeme mletačke okupacije, austro-ugarske, srbijanske, turske itd., uvijek su se uklanjali oni koji strše, jer oni tvore ideje za budućnost. Kad nema ideja, nema otpora njihovoj eksploataciji.
Gdje ste odsluživali kaznu?
Bio sam tu u pritvoru u Zadru oko godina i pol, a ostatak u Staroj Gradiški. Da Ii su imali svjedoke protiv Vas?
Kod mene je bio specifičan slučaj. Ja sam se vratio iz Australije, a u ono vrijeme naša emigracija koja je bila protjerana, nije bila dobrodošla natrag. Stoga su oni vršili dodatni pritisak na emigrante koji su se vratili. Tu sam se ja našao u nepovoljnijoj situaciji od ostalih jer su meni montirali 30 do 40 svjedoka da bi na kraju ispalo da se nikada ni jedan nije sa mnom niti suočio. Sve što su imali i što sam ja ikada vidio bilo je samo na papirima.
Tko Vas je branio?
Dr. Milan Vladović, no kako je proces bio montiran, nije mogao puno učiniti.
Kako je tekao Vaš sudski proces? Smatrate Ii da je po tadašnjem zakonu on odrađen profesionalno ili ste osjetili subjektivnost, možda namjerno maltretiranje ili što slično?
To Vam je bilo ispiranje mozga, maltretiranje za koje se ne može naći riječi. Od istrage pa na daije to je bilo ponižavanje, maksimalno, bez razloga, bez da Vam se kaže zašto. Neka konstrukcija, neke montaže koje nismo mogli shvatiti, a na svih nas se odnosilo. Ja Vam ovdje moram nešto objasniti. Mi mislimo da nismo krivi, ali ja osobno mislim da jesmo. Smetali smo im. Bili smo im na putu. Kad pojedinci u jednoj zajednici koja je porobljena strše, onda ti pojedinci moraju biti uklonjeni. To Ijudi kod nas ne shvaćaju pa se opravdavaju da nisu krivi. Međutim to je oduvijek bilo tako i oni zapravo jesu krivi. Isto kao što su oni nama, a i mi smo njima u srazu. Drugo je što mi nišmo bili u poziciji na vlastitom ognjištu se braniti.

Treba znati nastaviti dalje sa životom
Da li ste ikoga od tih Ijudi koji su učestvovali u sudenju, bilo u ulozi tužitelj, suca, svjedoka sreli nakon izdržavanja kazne i da li Vam se itko od njih ikada ispričao za sve nepravde i zlo koje Vam je počinjeno?
Da, sretao sam neke od njih. Međutim ponajprije morate shvatiti da sam ja katolik i iz te pozicije ja opraštam. Ja ne umijem mrziti. Ja samo želim da Hrvati spoznaju istinu. Samo želim da Hrvati spoznaju istinu. Ti Ijudi koji su radili za ekspoloatatore, ja im opraštam u potpunosti, ali želio bih da oni ne budu više na pozicijama za koje nisu sposobni. Tako je svugdje na kugli zemaljskoj. Neki od tih ljudi koji su bili svjedoci na mom sudenju su mi se ispričali. Rekli su mi da im je žao, da su bili mladi, nagovarali su ih i tako. Kasnije su oni uvidjeli da ja nisam opterećen, da mi je drago da su obraćenici. Kad su oni to spoznali, mi smo prijatelji. Čovjeku je tako lakše živjeti. Mržnja je zlo i mržnja opterećuje.
Smatrate li da je trebalo provesti lustracijski proces kod nas?
To je nužno. Ja bi ovdje htio pojasniti neke stvari. Na lustracijski zakon gledam kao neki vid pročišćavanja. Svaki čovjek bi trebao nastojati biti boiji. Treba spoznavati. To je nužno radi individualnog, ali i općeg dobra kojemu treba težiti.

Maltretiranje pojedinca i dom

Da li su Vas ikada u zatvoru fizički zlostavljali?
Da. ali ne bi želio da pišete o tome.
Prebolno Vam je sjećanje na to?
To je jedna sramota za mene. Ja o tome imam jedan stav koji mislim da je normalan, a to je da se to meni dogodilo u Hrvatskoj, u mom dvorištu i da ja tu nisam bio kriv. Oni su bili tendenciozni, znali su to, radili to, a nisu morali raditi. Mene za to može biti sramota. To nije nešto čime bih se mogao ponositi i hvaliti se time. To je sramota mene i moje zajednice što je dozvolila zlu da nam vlada u vlastitom dvorištu.
Da li ste ikada doživjeli trovanje?
Da.. Događalo mi se to tu dok sam bio u istrazi. Mi smo međusobno razgovarali i onda smo shvatili da nam svima stavljaju razne preparate u hranu kako bi nas omamili i kako bi bili nemoćniji dok nas ispituju.
Jesu li Vam ikada nudili da potpišete priznaje u zamjenu za izlazak van?
Jesu. To je bio konstantan pritisak na svih nas, nagovaranja, silom, milom...svakakve metode su koristili.
Kako je Vaše suđenje i zatvaranje proživjela Vaša obitelj?Jesu li oni radi svega toga imali problema?
Čujte, smisao neprijatelja je da Vam razori dom, obitelj, ognjište. Bili su uz mene cijelo vrijeme i sve su to proživljavali. Naravno da su patili.

Izlazak iz zatvora

Kako ste doživjeli Vaš izlazak iz zatvora nakon tih šest godina robije i izolacije od vanjskog svijeta?
Osobno sam osjetio veći teret tada, nego kod ulaska u zatvor. Taj pritisak i maltretiranje se kod mene nastavilo i kad sam izišao i trajalo je sve do 90-tih. To su takve torture i nezgodne situacije da je to teško opisati. Bilo da sam se našao u Dubrovniku, Zagrebu, bilo gdje, oni su znali gdje sam, hapsili me, odvodili na ispitivanja, maltretirali, pa čak su me i fizički zlostavljali.

Pod kojom izlikom su Vas kasnije hapsili?
Tu nije bilo objašnjenja. To je jedno zlo koje Vas hoće uništiti, oslabiti Vas psihički, učiniti Vas nesigurnim.
Što je bio Vaš izvor energije i snage za opstati u zatvoru, podnijeti sve to?
To je jedna velika i neopisiva patnja i ako znate naći način, ona ojača čovjeka, a ako ne znate, to je onda jedno veliko rasulo. Na tom mjestu ste mogli razmišljati i promišljati o svemu i uvidjeti tko je čovjek, a tko nije. Čovjek sebi treba naći duhovnu hranu. Bez toga ste izgubljeni.
Koja je bila Vaša prva misao kada ste izišli van?
Ja sam čovjek koji se ne okreće puno prema prošlosti. Imam onaj jedan dio prošlosti koji je nužan i jedan dio sadašnjosti koji je materijal za sintezu za budućnost. Svaki pojedinac trebao bi znati što je opće dobro. Isto tako, da je to opće dobro uvjet za njegovo vlastito, krajnje zadovoljstvo. Ako nema općeg dobra, ako nema zajednice, nema niti individualnog. Čovjek koji nema svoju vlastitu zajednicu je promašaj i ne može ubrati zadovoljstvo nigdje na kugli zemaljskoj. Čovjek zadovoljstvo može postići jedino spoznajom. Kad to spoznate, onda se možete i boriti protiv iskušenja, privida i svega što koči napredak... Tako i sada, mi bismo morali kao narod, kao pojedinci biti više samokritični i to bi nam bio poticaj za spoznaju, a kad spoznate onda se rađaju i ideje koje nose napredak.

OKVIRI :
Imamo prostor i vrijeme, ali nedostaju ideje koje bi pokrenule razvitak

Danas Hrvatima fali ideja - misao vodilja
Kad pričam o političkim zatvorenicima u usporedbi sa situacijom danas, danas imamo puno više. Danas mi, kao Hrvati, imamo prostor i vrijeme. Tada, u to vrijeme, imali smo samo ideju...nismo imali Hrvatsku, niti adekvatno vrijeme za razvijanje svoje vlastite zajednice. Žalosno je da danas mnogi nisu toga svjesni. Danas Hrvatima fali ideja, misao vodilja. Kao da smo naučili biti inertni, kao da su nas ti eksploatatori i osvajači stvorili inertnima i sad više ne znamo stvarati ideje, ne znamo misliti, ne znamo biti svoji na svome. Bili smo kao robovi. a robovi nemaju niti umiju imati ideje. Oni su pokorne sluge koje samo slušaju i ne smiju više ništa tvoriti. Dakle, imamo prostor, imamo vrijeme i fali nam samo ideja, da počnemo raditi, da počnemo stvarati, kretati se. To je ono što mi kao narod moramo shvatiti da bi napredovali i opstali. Nije to nešto specifično samo za nas. To ima svaki narod. Po tome su izričiti i više zadovoljni.
Današnje ideje su istrošene
Ideja adekvatna prostoru i vremenu se razbukta. Takva ideja mora dati pozitivne rezultate. Moramo uspostaviti jedan red, jednu samokritičnost. Ove ideje koje sada postoje su istrošene, one ne koriste hrvatskom korpusu. One nas okreću ka prošlosti, našoj prošlosti i u tom smislu su velike i vrijedne, ali sada nam to nije od koristi. Mi se moramo okrenuti životu, jer budućnost je život. U tom pravcu sam ja osnovao jednu udrugu za promicanje života i zove se Život. To je zamišljeno kao jedna sinteza i poticaj za život. Život i dobro su budućnost na jedan način, a kod nas se gasi život. Sreća da smo ovakvi kakvi jesmo, nakon prošlosti koju smo prošli. Trebali bi biti samokritičniji i prihvatiti život, rasteretiti se prošlosti i iz nje izvući pouku. Trebamo biti za dobro, za život, znati se veseliti i ubirati zadovoljstvo. Trebamo se znati oduprijeti zlu, jer zlo je samo okrećanje od bitnog. Zlo je pravna forma koja siše zdravo tkivo zajednice. Sloboda je spoznata nužnost. Ona je zaslužena i odraz je življenja. Čovjek ima sve kvalitete da može biti slobodan i da može odoliti zlu.

Budućnost je u idejama i spoznaji bitnog

Kad čovjek ima slobodnu volju, on može propasti ili uspjeti. Mi se trebamo okrenuti idejama, životu i budućnosti. Mi se sada nadamo pomoći EU. Mi trebamo biti jaki i dati pomoć, a ne očekivati. Sluge obično hoće mrvice. Mi ne trebamo biti pouka već uzor. Niti Europa niti itko na svijetu neće nekakve prljave bezveznjake. Mi moramo biti svjesni da nas neće Europa ni primiti ako mi ne budemo lustrirani kao pojedinci, ako ne budemo pročišćeni da bi mogli doći u jedan zdravi korpus u Europskoj uniji. Dakle mi tu moramo biti samokritični. Ne treba očekivati nekakvu pomoć, a da budemo pasivni.
Današnja vlast u Hrvatskoj nije dobra za nas. Ona je prošlost, a prošlost ne nosi ideje za napredak. Ta prošlost i ti pojedinci ne mogu predstavljati i biti uzorni. Njih nitko neće ni prihvatiti, jer će vidjeti tko su. Neka oni ne umišljaju da mogu više ikoga prevariti i neka budu zahvalni Bogu da im se oprašta. Čovjek je evoluirao po spoznaji i nama je kao narodu krajnje vrijeme da spoznamo i evoluiramo.