DOKUMENTI VREMENA(10) U komunističkom sistemu sudilo se svima koji su se idejama i razmišljanjima razlikovali, koji su "stršili"...
Sudili su nam jer smo im smetali
Ilija Barjašić jedan je od šesnaestorice kojima se sudilo u grupi HORA 1974. Osuden je na 6 godina robije. Danas, kao filozof i znanstvenik, još čvršće stoji iza svojih ideja. Mišljenja je da su svi iz grupe HORA izabrani i suđeni samo s jednim razlogom, a to je što su svojim idejama bili na putu i smetali eksploatatoru. Kao takve, bilo je nužno da ih maknu, oslabe i unište im ono što je najvrjednije u životu svakog čovjeka, a to je njihova obitelj.
Tekst i foto: Suzana Bandić
Bitno je spoznati da su kroz našu povijest uvijek nas vodili slabi pojedinci kao produžena ruka eksploatatora. Ti pojedinci su za sitnice radili za okupatora. Ja nisam morao ići na robiju, nitko nije morao ići na robiju. Da sam se ja htio ponašati kao oni, ja sam mogao raditi za Srbe, uništavati Hrvate i to bi bilo to. To su radili najslabiji pojedinci za vrijeme Mađarske, za vrijeme Austrije i tako dalje. Nije to samo ovdje tako. To je svugdje na kugli zemaljskoj tako. Na žalost, mi to nismo spoznali još. I dan danas, evo vidjet ćete da na ovoj kugli zemaljskoj postoji i neki drugi način, neki drugi stil nove globalizacije, a ta globalizacija Vam je ista, kao što je bio Lenjin ili neki drugi osvajač.
Jedan ste od 16-torice suđenih u Zadru 1974. u procesu nazvanom HORA. Je li Vaša optužnica bila ista kao kod ostalih ili su Vama sudili za još nešto?
Optužnica je bila ista za svih šesnaest, a razlika u presudi. Moja presuda je bila 12 godina. Onda
su nedostatku dokaza ujedinili presudu i smanjili mi kaznu na 6 godina.
Da li ste prije suđenja poznavali te ljude?
Većina od njih bili su mi nepoznati, no kasnije na robiji smo se upoznali, družili... Iako se medusobno nismo poznavali, svi smo mi bili s razlogom tu. Izabrali su nas jer smo svi mi bili izraziti. Jednostavno, mi smo bill jedinke koje su stršale na neki način iznad ostalih, iznad prosječnih. Kao takvi mi smo bili krivi, smetali smo im i morali su nas maknuti. Gledajući u povijest za vrijeme mletačke okupacije, austro-ugarske, srbijanske, turske itd., uvijek su se uklanjali oni koji strše, jer oni tvore ideje za budućnost. Kad nema ideja, nema otpora njihovoj eksploataciji.
Gdje ste odsluživali kaznu?
Bio sam tu u pritvoru u Zadru oko godina i pol, a ostatak u Staroj Gradiški. Da Ii su imali svjedoke protiv Vas?
Kod mene je bio specifičan slučaj. Ja sam se vratio iz Australije, a u ono vrijeme naša emigracija koja je bila protjerana, nije bila dobrodošla natrag. Stoga su oni vršili dodatni pritisak na emigrante koji su se vratili. Tu sam se ja našao u nepovoljnijoj situaciji od ostalih jer su meni montirali 30 do 40 svjedoka da bi na kraju ispalo da se nikada ni jedan nije sa mnom niti suočio. Sve što su imali i što sam ja ikada vidio bilo je samo na papirima.
Tko Vas je branio?
Dr. Milan Vladović, no kako je proces bio montiran, nije mogao puno učiniti.
Kako je tekao Vaš sudski proces? Smatrate Ii da je po tadašnjem zakonu on odrađen profesionalno ili ste osjetili subjektivnost, možda namjerno maltretiranje ili što slično?
To Vam je bilo ispiranje mozga, maltretiranje za koje se ne može naći riječi. Od istrage pa na daije to je bilo ponižavanje, maksimalno, bez razloga, bez da Vam se kaže zašto. Neka konstrukcija, neke montaže koje nismo mogli shvatiti, a na svih nas se odnosilo. Ja Vam ovdje moram nešto objasniti. Mi mislimo da nismo krivi, ali ja osobno mislim da jesmo. Smetali smo im. Bili smo im na putu. Kad pojedinci u jednoj zajednici koja je porobljena strše, onda ti pojedinci moraju biti uklonjeni. To Ijudi kod nas ne shvaćaju pa se opravdavaju da nisu krivi. Međutim to je oduvijek bilo tako i oni zapravo jesu krivi. Isto kao što su oni nama, a i mi smo njima u srazu. Drugo je što mi nišmo bili u poziciji na vlastitom ognjištu se braniti.
Treba znati nastaviti dalje sa životom
Da li ste ikoga od tih Ijudi koji su učestvovali u sudenju, bilo u ulozi tužitelj, suca, svjedoka sreli nakon izdržavanja kazne i da li Vam se itko od njih ikada ispričao za sve nepravde i zlo koje Vam je počinjeno?
Da, sretao sam neke od njih. Međutim ponajprije morate shvatiti da sam ja katolik i iz te pozicije ja opraštam. Ja ne umijem mrziti. Ja samo želim da Hrvati spoznaju istinu. Samo želim da Hrvati spoznaju istinu. Ti Ijudi koji su radili za ekspoloatatore, ja im opraštam u potpunosti, ali želio bih da oni ne budu više na pozicijama za koje nisu sposobni. Tako je svugdje na kugli zemaljskoj. Neki od tih ljudi koji su bili svjedoci na mom sudenju su mi se ispričali. Rekli su mi da im je žao, da su bili mladi, nagovarali su ih i tako. Kasnije su oni uvidjeli da ja nisam opterećen, da mi je drago da su obraćenici. Kad su oni to spoznali, mi smo prijatelji. Čovjeku je tako lakše živjeti. Mržnja je zlo i mržnja opterećuje.
Smatrate li da je trebalo provesti lustracijski proces kod nas?
To je nužno. Ja bi ovdje htio pojasniti neke stvari. Na lustracijski zakon gledam kao neki vid pročišćavanja. Svaki čovjek bi trebao nastojati biti boiji. Treba spoznavati. To je nužno radi individualnog, ali i općeg dobra kojemu treba težiti.
Maltretiranje pojedinca i dom
Da li su Vas ikada u zatvoru fizički zlostavljali?
Da. ali ne bi želio da pišete o tome.
Prebolno Vam je sjećanje na to?
To je jedna sramota za mene. Ja o tome imam jedan stav koji mislim da je normalan, a to je da se to meni dogodilo u Hrvatskoj, u mom dvorištu i da ja tu nisam bio kriv. Oni su bili tendenciozni, znali su to, radili to, a nisu morali raditi. Mene za to može biti sramota. To nije nešto čime bih se mogao ponositi i hvaliti se time. To je sramota mene i moje zajednice što je dozvolila zlu da nam vlada u vlastitom dvorištu.
Da li ste ikada doživjeli trovanje?
Da.. Događalo mi se to tu dok sam bio u istrazi. Mi smo međusobno razgovarali i onda smo shvatili da nam svima stavljaju razne preparate u hranu kako bi nas omamili i kako bi bili nemoćniji dok nas ispituju.
Jesu li Vam ikada nudili da potpišete priznaje u zamjenu za izlazak van?
Jesu. To je bio konstantan pritisak na svih nas, nagovaranja, silom, milom...svakakve metode su koristili.
Kako je Vaše suđenje i zatvaranje proživjela Vaša obitelj?Jesu li oni radi svega toga imali problema?
Čujte, smisao neprijatelja je da Vam razori dom, obitelj, ognjište. Bili su uz mene cijelo vrijeme i sve su to proživljavali. Naravno da su patili.
Izlazak iz zatvora
Kako ste doživjeli Vaš izlazak iz zatvora nakon tih šest godina robije i izolacije od vanjskog svijeta?
Osobno sam osjetio veći teret tada, nego kod ulaska u zatvor. Taj pritisak i maltretiranje se kod mene nastavilo i kad sam izišao i trajalo je sve do 90-tih. To su takve torture i nezgodne situacije da je to teško opisati. Bilo da sam se našao u Dubrovniku, Zagrebu, bilo gdje, oni su znali gdje sam, hapsili me, odvodili na ispitivanja, maltretirali, pa čak su me i fizički zlostavljali.