# APSOLUT (BOG) STVORITELJ ŽIVO

APSOLUT (BOG) STVORITELJ ŽIVOTA - A ČOVJEK STVARATELJ STVARI


U Hrvatskoj je od 1990. godine tendenciozno – isplanirano, uglavnom između partizana boljševika ili njihovih potomaka, stotinjak veleposjednika za preuzimanje pod kontrolu, za sebe, sveukupno hrvatsko materijalno bogatstvo. Materijalna bogatstva su ih doslovce pretvorila u robote – stvari, kako su se i predstavljali kao bezdušnici (bez duše), dakle želje se ostvaruju. I dalje su odlučni pomoću lukavštine zadržati preostala ukupna hrvatska materijalna bogatstva koja nasljeđuju njihovi unuci, kao i lukave šablone koje su uz materijalna bogatstva od očeva i djedova naslijedili.
Zbore, ne trebaju u Hrvatskoj nikakve promjene, stvari su stvari kakve jesu, po njima stvarateljima neka ostane kao i do sada, jer tako odgovara postvarenim, bez duša stvarateljima.
O lustraciji ni govora, okamenjena srca demonstriraju kipove.
I Grci su isticali kiparstvo i slikarstvo (mrtvu prirodu), npr. slike grožđa na koje su se ptice zalijetale misleći da je grožđe za jesti – ipak nijedna ptica nije se nahranila, a niti po takvim tvorevinama živjela. Dakle, i pored stvaranja stvari čovjeku to nije dovoljno, ne može živjeti, već se kao vladari, birokracija, svećenstvo i umjetnici uglavnom svi se mahom žele domoći tuđega, zbog tjelesnog orgijanja. Dakle, ispada da je nečovjek «velik» koliko je veliki neradnik, tj. veliki prevarant, dok se vozi u rikšama¹.
Zavarani prividom uvjeravaju, kako ih živi ljudi ne bi iritirali zbog ekonomskog kolapsa koji je odraz poljuljanog morala. Stvoreno stanje u Hrvatskoj stvorilo je brigu većini Hrvata u Hrvatskoj, ali (naviknuti) izjavljuju, prije svega, kako je gola egzistencija sve ugroženija, tek potom opet izjavljuju kako je i moral poljuljan kao uvjet vrijednostima. Dakle, važnija su materijalna bogatstva – stvari. Nažalost, postvareni ne mogu funkcionirati, jer po vlastitoj želji nisu «živa» bića već postvarena, zaboravili su se postaviti kao stvorenja Apsolutnog stvoritelja života.
Stvari se boji onaj tko ih je precijenio i stavio ispred života, stoga je i sigurna žrtva, a da kao rob stvari nije svjestan. Život je bit čovjeka, dok se postvareni razmeću preko materije – stvari kao odraz disharmonije. Ipak, život – čovjek uvijek može sačuvati samopouzdanje u borbi sa stvarima, u naletu koje se nameću u goloj egzistenciji za tijelo. Bitnom, tj. duši čovjek nema što dodati niti je potrebno, ali dok stvara stvari, u zanosu kao svoja djela ako ih precjenjuje, njima počne služiti, ustvari sebe podcijeni i stavi u drugi plan. Kvantificiranje dok se stvaraju stvari uvijek vodi na nivo gole egzistencije za tijelo, pa se tako daje važnost i prvo mjesto tijelu u odnosu na dušu. Problem je u tome što nastaje disharmonija pa čovjek izgubi rješenje i pored bitnog kao uporišta – više se ne oslanja na Stvoritelja. Dakle, i gola egzistencija uvjet je reda Stvoritelja života, a ne po stvaratelju stvari, kojeg i pomoću riječi kao odraza duha treba usmjeravati k životu, što jest. Uglavnom ljudi među sobom tvore odnose koji izazivaju sumnju tendiranu pomoću anarhične volje i riječi, kako god pravda je orijentacija životu, posljedica reda, što proizlazi iz kompleksnosti zbog konkretnosti.
U Hrvatskoj nagrade se ne dijele po zasluzi, već je bez rada, po šabloni, stotinjak «predodređeno» koji kontroliraju pomoću vlasti ukupna materijalna bogatstva. Uglavnom spomenutih stotinu su već duže robovi stvari, da nisu svjesni jednako kao ni stvari. Zato u iskonskom i očiglednom nema mjesta sumnji koja razara život, po konstrukcijama «mišljenja». Pomoću psihologije za mase, čovjeka se odvlači k stvarima tj. daljnjim postvarenjima, a isti gubi samoincijativu, sklon navikama otpočne djelovati luciferski pa stvaratelja stvari zamijeni i postavi ispred Apsolutnog stvoritelja života. Tendenciozno u šarenilu stvari čovjeka se po stvaranim razlozima u svašta uvjerava, iz čega proizlaze razne religije i vjerovanja, najčešće da se pomuti očigledno, čisto iskonsko, kako bi se moglo nametnuti nešto umjetno, stvarano po tendencioznim stvarateljima i uvijek u nešto što stvaralac ne može zaživjeti već se razmeće i uvjerava u stvar kojom želi kontrolirati život. Čovjek u dubini duše zna da je odraz Apsolutnog, stvoritelja života. Zato vjera – vjerovati je višak i samo je posljedica tendencioznog uvjeravanja u istinu, u koju se od strane tendenciozna čovjeka (zbog stvari . . . ) izaziva sumnja u zdravoj duši. U pravcu dobra nema razloga sumnjati u Svoritelja života, kao ni uvjeravanja u nešto suprotno. Život se živi i ne da se mjeriti po šablonama stvari stvorenim po čovjeku, koji svojim argumentima - stvarima, koje osvjetljava bakljom, proturječi Stvoritelju života. Dakle, po neredu postvareni čovjek uvjerava čovjeka folklorom kao argumentom da može lebdjeti itd. – i to tendenciozno zbog sebe, umjesto da svjedoči da je samo stvorenje koje treba čuvati, živjeti život i veseliti se. Umišlja da je predodređen za kategorično tumačenje Apsolutnog stvoritelja života (Boga) i to kategorički, kao da je sam Apsolut ili u najmanju ruku to pokušava biti. Uputno je u ovo vrijeme odoljeti iskušenjima, očito s razlogom, ovo je vrijeme za čovjeka dosta teško zbog inih koji ne odustaju od trona i kada na terenu konkretno u pravcu dobra ništa ne rade, a niti smjeraju – već demagoški samo izjavljuju «zaštitimo čovjeka i njegovo dostojanstvo» dok na terenu isti ruše čovjeka i njegovo dostojanstvo.
Zato, Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - Život. upozorava da se stvorenja ne postavljaju ispred Apsolutnog stvoritelja života (Boga), da kao postvareni dalje preko stvari ne uništavaju i ne kontroliraju život – čovjeka, kojemu tako ruše samopouzdanje – dostojanstvo.
Jer tu je Stvoritelj života koji će zaustaviti umišljene, ukoliko ih po dužnosti i prije ne zaustavi živi čovjek. Stvorenja Stvoritelja koja odolijevajući nasrtajima zlog duha, žive život svjesni da su odraz uvjeta za veselje, a ne da bi postali robovi mrtvih stvari koje kada ih se stavi ispred života uvijek čovjeku donesu patnju. Dakle, angažirati se za golu egzistenciju znači zarađivati za tijelo, dok angažiranje za život, tj. za dušu znači biti na temeljima – izvoru života, što je garancija i za veselje čovjeku u Jednom dobru. Naravno, u pravcu dobra čovjek se ogleda u međuljudskim odnosima tako da pomoću kritike kao savjeta potiče na natjecanje u pravcu zajedničkog u zajednici. Tek tako strahu nema mjesta, kojeg u početku i nije bilo. Čovjek je tu da živi a ne da po čovjeku izrađene stvari (oruđa) uništavaju život, a nesvjesni faraoni umišljaju sebe kao bogove, u agoniji samo su vjesnici smrti. Zapravo bahate neznalice kategorično želeći tumačiti život pomoću riječi i straha suportiraju stvar.

Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život
nastao je iz ljubavi.
I uz Svoritelja života
želi
svim Hrvatima puno veselja za božićne blagdane – i uspješnu 2009. godinu

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta
u Hrvatskoj - ŽIVOT.

U Zadru, prosinac 2008.

Posljednja izmjena: 2008-12-31 04:47
Novosti - Život

# 2010-06-06 22:20 - mali

okolina programira razum a kad si sam ga preprogramiraš.je ste doktore isključili kad razum i stopili se s prirodom i vidjeli svijet kroz oči boga svemogučega.ako jeste znate o čemu pričam onda bi volio da o tome nešto napišete

# 2016-07-18 01:22 - Star

What an awesome way to explain this-now I know evrtyehing!

# 2016-07-18 01:35 - Holland

Just what the doctor oreedrd, thankity you!

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter