# U susret Uskrsu

U susret Uskrsu

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Njegova veličina zasniva se na činjenici pobjede života nad smrću. Uskrs je ujedno nada i spoznaja. Upravo u tom pravcu djeluje i Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta. Stoga želimo sretan i blagoslovljen Uskrs svim vjernicima, te upućujemo na nužnost spoznaje pravih vrijednosti u životu

Piše:
Suzana Bandić

Budući nam je Uskrs pred vratima pravo je vrijeme da se zapitamo što je zapravo Uskrs. Uz to što je Uskrs najveći kršćanski blagdan, Uskrs je obnova. Uskrs je nešto što čovjeku daje nadu. Stoga je ovo blagdansko vrijeme uoči Uskrsa upravo najadekvatnije za preispitivanje samoga sebe, za samokritičnost u spoznaji naših propusta, te traženje pravoga puta koji vodi spoznaji istinskih vrijednosti života. Dr. sc. Ilija Barjašić pokretač je i predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta koji je sebi za cilj postavio upravo obnovu hrvatskog duha.
Što je za Vas Uskrs?
Uz sve ono što nam tumači Crkva, ja Uskrsu pristupam kao znanstvenik i filozof i iz tog gledišta. Ako ga pokušamo razumjeti dublje, riječ je o kretanju. Čovjek treba uvidjeti istinu, a to je da sve teče, da je sve kretanje. Za vrijeme Isusa, prije njega, a i poslije njega, sve se oduvijek kretalo. U tom kretanju, sve se mijenja i obnavlja, sve je novo. Kako se mijenja čovjek, tako se mijenjaju i uvjeti oko njega. Međutim, treba se naučiti kretati prema dobru, angažirati se za opće i za individualno dobro podjednako.
Što je po Vama najvažnije spoznati u životu?
To je preširok pojam. Cilj spoznaje ovisi o kojem segmentu naših života govorimo. Kao predsjednik ovog pokreta a iz perspektive poticanja nataliteta, ponajprije treba spoznati roditeljsku ulogu u životu. Roditelji stvaraju nove generacije, a upravo je to nadgradnja, obnova i nagrada svakom roditelju. U smislu roditeljstva Uskrs traje beskonačno. To je zapravo život, a nagrada za naša djela je zadovoljstvo. Iz gledišta roditeljstva, treba nam biti jasno, krenemo li krivim putem uništit ćemo svoje vlastito dijete kao nadgradnju, odnosno novi život.

Činiti dobro je ustvari život

Koja je uloga u tom općem dobru kojemu treba težiti svakoga od nas?
Treba imati na umu činjenicu da je svaki pojedinac specifičan, da ima svoju ulogu u zajednici, a ta uloga je međusobno takmičenje da budemo bolji, takmičenje u toj nadgradnji u ime života. Mi kao Hrvati imamo svoju prošlost koja bi se trebala pravilno, odnosno, adekvatno nadovezati na sadašnjost i budućnost. Adekvatnost se odnosi na red koji priliči čovjeku kao uvjet dobru. Dakle, činiti dobro je ustvari život. Sve ovisi samo o nama samima, o tome koliko smo uložili u nadgradnju, u kretanje ka boljem.
Zašto ljudi nisu svjesni stanja u kojem se nalaze i kako krenuti pravim putem?
Hrvati moraju samokritičnošću spoznati da li su na dobrom putu.
Ljudi u životu često nailaze na privid koji ih odvlači od postavki po redu koji garantira nadgradnju - bolji život. Zaboravljaju na nagradu koja slijedi za nadgradnju, a to je zadovoljstvo. Stoga se nađu u neredu, nema nadgradnje, kretanja, nastaje dekadencija i u toj situaciji se ubire po zasluzi. Uglavnom to su takozvani modernizmi koji danas uzimaju maha, a ljudi su sve više nezadovoljni. Dakle, čovjek mora shvatiti da je kretanjem svaki dan novi, odnosno da smo mi bića u akciji. Možemo to protumačiti i kao primanje i davanje ljubavi, način na koji zarađujemo zadovoljstvo svaki dan. Uskrs je pravo vrijeme za preispitati se, obnavljati na bolje, rasti u duhovnom smislu i tako postići zadovoljstvo. To je zapravo život i odraz življenja svakog pojedinca.

Moramo se trgnuti iz privida i početi kretati

Dakle, trebamo naučiti razlikovati privid od bitnog kao uvjeta dobru!?
Upravo tako. Ne smijemo dozvoliti da nas razni prividi odvuku s pravog puta i odvedu u inerciju. Kad je čovjek inertan, nema kretanja, a ako nema kretanja nema ni nagrade, odnosno zadovoljstva. Takav čovjek ne može ni stvarati dobro, niti rađati, niti odgajati djecu. Da mu se to ne bi dogodilo mora spoznavati. Isto tako, moramo biti odgovorni i ne bježati od obaveza i odgovornosti. To sebi ne smijemo dozvoliti ni kao pojedinci, a još manje kao jedinke koje su dio jedne zajednice. Današnje stanje na terenu u Hrvatskoj je odraz hrvatskog duha, a ono samo može biti alarmantna pouka, što je Pokret za preporod hrvatskog duha prepoznao kao inverziju duhovnog i materijalnog, te uočio diverzije koje se konstantno izvode na hrvatsko biće.
Što onda trebamo i možemo učiniti?
Protiv toga se treba boriti svim silama jer to je zlo koje nas vuče u propast. Jednom se mora stati na kraj retrogradnom procesu koji vodi uništenju Hrvata, a da bi se krenulo, potrebno je lustrirati sve diverzante i kočničare preporoda duha u Hrvata. Takvi se danas u hrvatskom narodu nameću kao uzor i kvaliteta. No, smisao je obratiti se životu, Hrvati se moraju okrenuti kretanju jer je samo kretanje život, a život je dobro. Dakle priznajmo što jest i dalje budimo svjesni da nas konkretno treba u Hrvatskoj poticati na angažman – dakle spasit će nas spoznaja po vjeri. Okrenimo stranice epoha prošlosti, a ubuduće naročito predstavnici Hrvata trebaju uzorno djelovati, mjesto zavarati Hrvate, ili pomoću straha kontrolirati one koji se ističu po spoznaji ili još gore obezglaviti ih kako se to za vrijeme okupacije činilo kroz stoljeća u Hrvatskoj. U buduće svi potoci u ime općeg i života u Hrvatskoj bi se trebali slijevati u istu rijeku svjesni da imamo bistre i bistrije potoke…

Sudbina je odgovornost i u njoj nema mjesta bježanju

Imate li primjer za takvu tvrdnju koji bi na neki način bio povezan sa Uskrsom?
U Bibliji je jedna vrlo zgodna pričica o proroku Joni koji je u svom mjestu pokušao svima pomoći, napraviti dobro. "Sve je dao od sebe" i nije išlo. Stoga je odlučio pobjeći, te otplovio brodom iz svoje zemlje. Nakon nevolja koje je imao na putu Bog mu je poručio:
-Vraćaj se natrag. Nemaš gdje pobjeći!
Ako to konkretno prenesemo na svoj problem, možemo drugim riječima reći da Hrvati ne smiju bježati iz Hrvatske jer im tu nije dobro, već ostati i rješavati probleme, uhvatiti se s njima u koštac. Ovo bi se moglo protumačiti i kao sudbina, jer sudbina je ono što činimo po odgovornosti, a tu ne spada bježanje.
Koja je Vaša poruka Hrvatima?
Dakle, suočimo se sa svojim problemima i sa svojim obavezama i odgovorno se prihvatimo rješavanja istih, te na taj način krećimo se prema dobru, istinskom životu - zadovoljstvu. Žrtve smo jedne pogubne šablone za život u Hrvatskoj koju vučemo iz prošlosti, a koja se odrazila i dalje odražava negativno za hrvatski narod. Mnogi u hrvatskoj zajednici zavarani su prividom – materijalna bogatstva ih zasljepljuju, nezarađeno materijalno se ne može kontrolirati i obično ozlijedi dušu.
Smisao je obratiti se životu, jer samo istinskim obraćenicima pripada budućnost, dakle novi život.

Posljednja izmjena: 2007-05-03 04:58
Novosti - Skillers

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter