# NEMA BUDUĆNOSTI BEZ REDA I RA

NEMA BUDUĆNOSTI BEZ REDA I RADA KAO PREVENTIVE

Nakon sjetve kroz vremena prošlosti, slijedila je sadašnjost u kojoj se
očekivala i dočekala žetva. Ali kakva? Nema u budućnosti žetve za onoga tko
uredno ne radi u skladu sa životom danas za sutra, što znači živjeti u ime
života. Nema slučajnosti! Zato će svaki pojedinac u vlastitoj zajednici
raditi u ime općeg dobra što najbolje može i zna.

Hrvati su, pored žrtava, žrtvujući se opstali, a svijet je kroz vrijeme na
hrvatskim prostorima prepoznao Hrvate kao nevino-naivan narod, shvatio je
da su Hrvati i žrtve svoga katoličkog svjetonazora. Prijatelji Hrvata
propitkuju, kako to da petokolonaši kao pošast hrvatskog naroda i danas
vladaju u Hrvatskoj. Umjesto da im se sudi oni manipuliraju hrvatskim
narodom i osuđuju uzorne pojedince, koji su porazili Srbe kao zadnjeg
okupatora Hrvatske.

Nesvjesno, kao žrtve kućnog odgoja rade protiv sebe i
hrvatskog naroda. Naravno i uz asistenciju svojih mentora, u institutima za
specijalne ratove potencijalnih okupatora. Smišljena je i neka individualna
krivnja, za one koji su pokazali hrabrost u obrani svoje domovine Hrvatske,
ne samo u zadnjem Domovinskom ratu, već je to šablona kroz povijest:
Zvonimir, Zrinski i Frankopan, Ivan Paližna, Stjepan Radić, žrtve do drugog
svjetskog rata, silne žrtve kroz drugi svjetski rat, žrtve poslije drugog
svjetskog rata sve do 1990. godine. Nije slučajno da su za vrijeme
Domovinskog rata i sve do danas ubijeni i zatvarani najuzoritiji Hrvati.

Sjetimo se žrtava od 1970.-1990. godine, koje svojim obolom uvode Hrvatsku u
samostalnost, isti se ne spominju. Zašto i tko ih zaobilazi, zašto se to
dozvoljava? Uglavnom kao idealisti, nisu se žrtvovali zbog osobnih koristi,
nisu htjeli ukradeni novac i vlast da bi se egoistički promovirali, pa s
janjičarima zajednički rušili Hrvatsku, žrtvovali su se zbog općeg dobra.

Treba se sjetiti hrvatskih žrtava od 1918. godine do 1945. godine, do
sedamdesetih godina, žrtava i nesebičnog žrtvovanja pojedinaca do 1990.
godine. Sve se ovo dogodilo u Hrvatskoj, dok se hrvatski narod branio od
neprijatelja, petokolonaša - janjičara. Ubuduće petokolonaši neka budu pouka
svim generacijama Hrvata. Ovo su pitanja na koja pojedinci po dužnostima u
institucijama trebaju odgovoriti hrvatskom narodu. Također, treba
registrirati sve pojedince petokolonaše kroz povijest, da budu opomena
sljedećim generacijama, a koje pod njihovim tutorstvom nemaju budućnosti,
isto kao što nisu imale pod njihovom bakljom ni zadnjih nekoliko generacija
od 1918. godine.

Nekim folklorom sada, kada im je svijet skinuo maske, razgolićeni kao
neosvješćeni vrište. Bez maski, njihove kategoričnosti i nedjela, ostaju
bez daha i postaju konačni, jer nisu htjeli da redom i radom, tj.
žrtvovanjem potvrđuju život na beskonačnom putu, u svojoj zajednici.

Samokritičnost je uvjet spoznaji, potom čovjek svojim djelima potiče druge.
Treba znati što označava riječ politika prevedeno sa starogrčkog jezika.
Petokolonaši se po djelima nisu ponašali u skladu s tom riječju već su
direktno ili indirektno pomagali neprijateljima i hijenama da pomoću takve
politike, koju nazivaju kurvom, lukavo Hrvatima stvore averziju prema
politici i tako ih podcijene.

Toliko puta se sudilo Hrvatima koji se nisu
ponašali u skladu s direktivama iz prijestolnica okupatora, baš zato jer su
radili i bili uzorni, a za koje politika nije bila kurva. Samo ovakvim
angažiranjem može se zaustaviti razaranje hrvatske zajednice iznutra, što
hijenama izvana ne otvara mogućnosti da urušavaju svaku vrijednost i život u
Hrvatskoj.

Dakle, zato treba pamtiti djela kroz prošlost, raditi i živjeti
prema budućnosti u ime života. Kada se ne njeguju temelji zajednice iz
prošlosti, s razlogom na tako poljuljanim temeljima rat se zasluži, a vatra
potom čisti nagomilano smeće radi života. Dakle, preventivnim političkim
angažiranjem može se uredno živjeti u vlastitoj zajednici i čuvati pojedince
od simbioze sofizma i nezarađenog materijalnog bogatstva, koji su skloni
prikrivati - izbrisati nedjela počinjena u prošlosti. Međutim iskonska
pravila ni to ne dopuštaju pojedincu, jer je po slobodnoj volji mogao i može
zastupati život ili smrt. Zato neka svaki pojedinac pogleda na vlastiti dlan
pa će vidjeti svoja djela i sebe kao sudca po kojima mora suditi sam sebi.

Čovjek treba shvatiti i prihvatiti da se afirmativno djelovanje - žrtvovanje
pokazuje kako s vremenom teče, dakle apsurdno je okrivljivati prošlost, koja
pojedinca ne oslobađa od po volji i želji djelovanja - djela, koja pokazuju
koliko je netko po djelima ili. . . Sofisti - materijalisti najradije bi
nedjela poništili zaboravom, što nije moguće, negirali bi prošlost kao
vrijeme, pa zaobišli svoja nedjela, istim stilom nastavili i u budućnosti,
po istoj šabloni, ne pitajući kakvo življenje i kakav napredak bi bio bez
inventure djela iz prošlosti, što bi značilo sladiti se po cijenu temelja .
. . i općeg dobra.
Dakle, sladili bi se na račun drugog i ubuduće bili
vladari i sudci bez inventure, da ne bi bili odgovorni, što bi značilo
neredom urušavanje zajednice. Očito je da su nedjela maskirana sofizmom
nevrijedna bez sadržajna i samo magla.

U Hrvatskoj je predizborno vrijeme u sadašnjosti, vrijeme kroz koje će se
vidjeti što tko prezentira da bi bio ozbiljno uvjerljiv i uzoran svome
narodu, djela se jednostavno vide, dok su nedjela sofističko - mađioničarski
komplicirana, uvijek samo magla.

Vratimo se prošlosti, kakvu bi htjeli sofisti - mađioničari prikazati da je
kriva za sve (a ne i njihova nedjela), međutim jučer ili danas (vrijeme) su
puke kategorije da se po djelovanju zna kada su se neka djela odnosno
nedjela . . . dogodila. Bez prošlosti djedova i očeva nema sinova. Konkretno
danas, analiziraju se djela iz prošlosti radi budućnosti kao smisla. Djela
iz prošlosti i sadašnjosti su premise iz kojih slijedi zaključak kakva će
biti žetva i život u budućnosti. Dakle, prošlost je kao arena . . . gdje se
vidi što je tko činio u prostoru i vremenu . . . a u sadašnjem dočinio.

Nezaobilazna su nedjela koja opterećuju, dok prošlost, sadašnjost i prostor
kao kategorije ne opterećuju, dakle, djelima se čuvaju temelji zajednice.

Hrvati kao haški zatvorenici bolje su pojedinačno prošli od Zrinskih,
Frankopana, i svih kojima se sudilo u prošlosti, u prijestolnicama okupatora
za vrijeme Austrougarske i Velike Srbije.

U Hrvatskoj su uvijek problem sofisti kada su u pitanju osobne materijalne
koristi, koje isti pošteno ne zarađuju, već samo spletkarenjem i zavađanjem
Hrvata. Zato treba se provesti zakon o lustraciji, da shvate kako politika
nije sinonim za označavanje kurve, kao što su po nedjelima oni sami. Nered
gomila smeće koje će prije ili kasnije vatra čistiti i biti u funkciji
Iskona - života.

Dakle, dužnost je pojedincu i narodu zaustaviti tendenciju
neurednih, kako se rat kao pakao za pojedinca i narod ne bi događao. Rat je
posljedica nedjela iz prošlosti, tamo gdje je reda zlo se ne ponavlja.
Čovjek pamti i dnevno radi, pomoću spoznaje i preventivnog djelovanja život
čuva.

U Zagrebu, prosinac 2012. godine


dr.sc. Ilija Barjašić

Predsjednik

Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj-
ŽIVOT
i
Predstojnik razreda HAZU-D/D-a za poticaj nataliteta u Hrvatskoj


Posljednja izmjena: 2012-12-06 15:30
Novosti - Život

# 2012-12-27 22:33 - dxxjpkty

umgdwu

# 2012-12-28 07:50 - viagra

rdfvtlv http://cnbqpe.com/ pmaxfi [url=http://ytnsvi.com/]pmaxfi[/url]

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter