# SPOZNAJA ČOVJEKA O ŽIVOTU

Život je vječan, a čovjek po žrtvovanju uskršava i živi!
Sretan Uskrs i puno veselja svim Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori,
u ime Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT,
želi
dr. sc. Ilija Barjašić
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

SPOZNAJA ČOVJEKA O ŽIVOTU

Znanosti i znanstvenici samo su pripomoć dok se Život slavi. Koliko spoznajući čovjek, znanstvenik zna očituje se i toliko se poklapa i sa stvarnošću, utoliko se znanstvenik žrtvuje, angažira i znanjem potiče razmišljanje o kompleksnosti života.

Čovjek je sretniji dok, bez kalkuliranja, radi i ne umišlja, jer život je čovjeku zagonetka, oduvijek - teče u beskonačnost, i ne rješava se samo pomoću znanosti. Ali imaju odgovarajuću ulogu dok čovjek spoznaje sebe kao mikrokozmos, s naglaskom na vezu čovjeka sa Stvoriteljem bez koje bi se vatra ugasila. Radeći, spoznavajući Život kao bit - čovjek ima razloga za veselje, dok neuredan čovjek sebe zavarava oslanjajući se na slučajnost. Demagoško pokriće preko znanosti životu ne treba.

Dakle, znanost i znanstvenik po navici i tradiciji procjenjuju iz nedovoljno kutova, dok žele spoznati kompleksnost od Stvoritelja do čovjeka i obrnuto, a za što treba i više ustrajati na beskonačnom putu, živjeti i spoznavati . . . Jer Život je konstanta, a uzrok i posljedica je čovjek, mikrokozmos po kojem se Život - slavi dok se radi, rađa i živi. . . Suprotno, nesmotrenošću i kojekakvim kompliciranjem – kvantificiranjem čovjeku se život zamagljuje.

Dakle, biti budan, živjeti život na beskonačnom putu i da bi poticao drugog čovjeka da uredno živi smisao je življenja čovjeku na Zemlji. Po svemu prosuđujući, čovjeku je zajedništvo sudbina, garancija da u svojoj zajednici radosno živi na Zemlji.

Ništa novo, jedna zajednica treba sve vrste znanstvenika - radnika da rade – što tko najbolje zna raditi, bez precjenjivanja znanosti, koja je pripomoć životu na zemlji, uz napomenu - čovjeku mikrokozmosu ogledalo je makrokozmos.

Život dat kao dar i nije tu za puko eksperimentiranje i kompliciranje, niti da se udaljuje od Oca. Kao čovjek stvaratelj . . ., tehnikom stvarajući stvari se zanese . . ., može se i postvariti, jer zaboravi na Život i odanost Ocu. Zato i tako čovjek može i treba ostati uspravno, da ne griješi i ne posrće. Jer Život –duša kao bit čovjeka je konstanta i treba vezu i konstantnu pomoć od Oca. Nije čovjek kako sam umišlja perpetuum mobile - samotvorac, ne može kompenzirati samo svojim stvaranjem. Treba znati cijeniti i biti zahvalan kao dio Apsoluta da kao čovjek živi po vatri, kao stvorenje od zraka, vode i plodova zemlje.

Život jest po Apsolutu, a čovjek ukoliko drugačije umišlja postane neuredan, neodgovoran, pa se kao stvorenje suprostavlja Životu. Eto kako i koliko su znanosti i znanja od važnosti. . ., ali i kako mogu biti u raskoraku sa Životom, jer čovjeku kao stvorenju nisu dovoljna da može kategorički suditi o životu kao Stvoritelj, a što pokušava . . ., Samo uredna duša - čovjek živi dobro, dok neuredna i ne živi. Po svojim djelima na Zemlji uzor je ili opomena, slučajnosti nema.

Dakle, po slobodnoj volji čovjek živi Život kada je u skladu sa Stvoriteljem. Ukoliko se proturječi pravilima života vrati se kao bumerang - bilo pojedincu, obitelji ili zajednici – državi. Kulminacija nereda se očituje po dovoljnu razlogu, koliko je čovjek u blatu, što nakon . . . , samo vatra može čistiti - spašavati i pravdu dijeliti na beskonačnom putu. Duša se očituje po uzroku svome, potom čovjeka dalje djela prezentiraju na Zemlji. Dakle, kako se kome po volji čini tako i dočini, za što i odgovara.

Činjenica je da je čovjekovo fizičko tijelo iz prirode zemljeno, po zasluzi, tj. sudbini i kao materija sklono kvarenju. A grješni čovjek samo po žrtvovanju ima pristup Izvoru Života.

Gdje nema izvorne topline Životu za čovjeka samo je posrtanje po prividu i neugoda. Jer gdje nema topline nema ni ljubavi nema rađanja - života, što je posljedica nereda, a zasluži se i očituje se kao kaljuža u kojoj se čovjek nađe. Ipak, čovjek se nakon posrtanja i padova mora ponovno uspinjati, a samo po žrtvovanju može se ustati, izboriti – izdići se i zaslužiti radost. Dakako po svojim djelima i ponašanju postati uzor, a ne kao zemljeni na Zemlji, samo stvarenjem uzrokovati beznađe.

U zajednici naročito su odgovorni „osvješćeniji“, skloni kategoričnim sudovima, koji su tu da u vlastitoj zajednici potiču na životni red, da bi se život čovjeka nastavio u zemaljskim uvjetima i po djeci, što hrvatski narod treba spoznati kao garanciju opstanku.

Dakle, samo žrtvovanjem, djelima čovjek se uzdiže, koliko potiče na red, rad i disciplinu u ovom svijetu, po milosti je i nagrađen. Čovjeka pokreće kompleksna duša – Život i ljubav kao uzrok uskrsnuću, bez čega je tijelo uvijek i samo prah. Ovisno o slobodnoj volji, čovjek iz ljubavi i po žrtvovanju uskršava i živi dalje. Dakle, čovjek je po žrtvovanju dobra duša, duša kao kvaliteta uz pomoć Oca, odgovoran je po sebi i za sebe, tj. ukoliko ne živi uzorno kao mikrokozmos u makrokozmosu.
. . .

Život traži da čovjek razlikuje između Života i čovjeka, Života i materijalnog kao privida zbog čega posrće.

U Zadru, ožujak 2013. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
PREDSJEDNIK
POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT
I
PREDSTOJNIK HAZUD-a ZA POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ

Posljednja izmjena: 2013-03-30 07:25
Novosti - Život

Vaš komentar

CAPTCHA image
065535
free hit counter