Novosti

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 26 Svibanj 2021

Pregleda: 1471

U skladu s iskonskim načelima Života, sofizam je oponašajući Stvoritelja poticao čovjeka na obraćeništvo – spoznaju. Mudraci su, po sudbini, svojim talentima služili u zemaljskim uvjetima i međuljudskim odnosima. Koristili su metode kojima nisu nametali - isticali atribute, jer Životu, načelima Života nisu potrebni. Smatrali su da se mišlju, pomoću riječi potiče na djelovanje. Dakle, afirmativnom istinom čovjek se imenom potvrđuje u zajedništvu.

Ali, egoističko – odmetnički atributi pohote stvaraju zamke na svim razinama, s posljedičnim bumerangom …, jer odmetnik, izdvajajući se, ne želi s bratom u zajednici raditi i veseliti se u ime daljnjeg osvješćivanja, spoznaje.

Lukavi odmetnici, koji golu egzistenciju ne pretpostavljaju, iskorištavali bi velikodušne mudrace, osluhnuli bi ih samo zbog osobnih koristi. Jer prosvijetljeni čovjek vjeruje i svoje poticajne savjete, ne naplaćuje, što egoisti i ne mogu pojmiti, skloni su ismijavati mudrace u svojim sredinama.

I mudrac padne po iskušenjima, odlučivši za savjete naplaćivati egoistima, koji ne rade za opće dobro nego samo za osobne interese, naplaćuje da bi ga više cijenili, da bi shvatili da svaki pojedinac u ime općeg dobra treba raditi ono što najbolje zna. Gledano egoistički, očigledno je tako, ali to je i zamka.

Sofisti na trgovima postaju trgovci, jer odmetnika nisu prepoznali kao žrtvu navika, nisu shvatili da je čovjek sklon navikama, kako na dobro tako i na zlo. Tako dok su navikavanjem spašavali i sami su postali oholi i bahati. Prestali su oponašati Oca, Stvoritelja – zaboravljajući da je Kraljevstvo  nedjeljivo po željama čovjeka. Želje i djela lašcu sude, dok savjetuje kako manjim argumentom pobijediti veći, tj. lažima prikriti afirmativnu istinu, načela Života. Izazvan golom egzistencijom, čovjek postane pohotan, pa na trgovima prodaje dušu…, a prepreke su red, rad i disciplina. Dakle, svjetovno šarenilo potiče čovjeka „sofista, mudraca“ da trguje svojom dušom kao odmetnik. Opomena, kao lucifer – lažac, preko gole egzistencije zavodi duše…, protiv etičkih vrijednosti, protiv  Života i samog sebe. Odista, zamka  je gola egzistencija …, kada čovjek kao razumno biće golu egzistenciju ne pretpostavi - odmetnički čini disharmoniju u svojoj zajednici. To ukazuje da zajednici treba dirigent radi usklađivanja svih u orkestru …, jer samo se tako zemaljski uvjeti, u zdravim međuljudskim odnosima, mogu unaprijediti, a egoizam i odmetništvo iskorijeniti    

Tko laže – lažac je, što je početak posrtanja …, prepreka spoznaji, otvaranju nebesa – osvješćivanju, veselju, smisao obraćenika u zajednic,i na Zemlji.

Čovjeka se knjiži po imenu i slobodnoj volji, bilježi zašto i kada postane ohol i bahat, radi osobnih koristi koje ga oslijepe.

Za istaći je fenomen, uzrok posrtanju koji potiče na konstantnu budnost. Opomena obraćenicima na Zemlji koji su ponovo skloni posrtanju, a svoju pohotnost, egoizam pravdaju drugima, jer sebi ne mogu lagati, kao lukavi lašci – luciferi.

A zajednica je iznad svakog pojedinca, posebno odmetnika.  

  Pojedinac odmetnik je slab i opasan, jer lukavi lažac kao ništavilo sklon je navikavati obraćenika protiv zajedništva i načela Života.

Ali i pored načela Života, čovjek je odraz prokletstva i opomena, očigledno pomoću svojih odmetničkih atributa sam sebi sudi. Dakle, odmetnik je posljedica uzroka, po volji.

U Zadru, svibanj 2021. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić

Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

Predstojnik HAZUD-a za poticanje natalitet

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Lipanj 2021

Pregleda: 1147

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Lipanj 2021

Pregleda: 1116

Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje  namijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika. Diverzija se dogodila i u sadržaju, tj. od misli preko riječi  do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost. Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život. Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka.

Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U. To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života. Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti. Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu.

Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.

Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba. Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka. Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući sebe, čovjek se sam tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima. Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.

Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom. Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo. Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra.
Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, „Oprosti im Oče jer ne znaju što čine“ . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.

Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu. Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . , dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru. Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je poznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.