KONTROLIRANJE KAKO POJEDINACA TAKO I NARODA POMOĆU MEHANISTIČKO – BOLJŠEVIČKIH KLOPKI
Koja drskost nečovjeka kao odraza nereda na Zemlji, koji je odraz slobodne anarhične volje, a sve zbog materije (stvari)! Umišljen, stvorenom šablonom služi se za uništavanje čovjeka zbog njegovih materijalnih dobara (stvari). Dakle, zbog želje da kontrolira tuđa materijalna bogatstva (pratvar i stvar) da bi bio nešto «više» pomoću čega bi kontrolirao i dalje eksploatirao čovjeka, a što po prirodi dobra i života proturječi u kompleksu Apsolutnog. Jer nezarađeno postavlja se oporo i ne da se kontrolirati (subjekt – objekt). Tek osobnim radom zarađeno se pomiruje sa subjektom što tvori sklad. Tako se na razini čovjeka razotkriva misterij konkretnog i ubire zadovoljstvo kao smisao život. Dakle, nužna je postupna spoznaja i adekvatno zalaganje za tijelo i dušu u Apsolutnom. Što reći o svjetovnim, tjelesnim, nezasitnim očima, što reći onima kojima je apsolutno dobro postalo po izboru nereda nepoznanica, pa u duši tvore inverziju (stvar-život), gomilanjem nezarađenih materijalnih bogatstava, umisle sebe apsolutnim gospodarom da gospodare «stvorenim» bez vlastitog učešća, naprotiv narušavaju dobra dok im se tolerira od strane dobra, Stvoritelja, čuvara života. Dok su u mraku, oslijepljeni, nisu u stanju pojmiti, a kamoli kontrolirati stvari, zavarani prividom za izvjesno vrijeme sami su sebi svrha. Dakako, lopovima je važno da se dokopaju sklopke za iskapčanje svjetla, jer nered tvori mrak i krasti se može samo po mraku u kojem se realno ne vidi mamac kojim se ulovi čovjek, dok se želi kontrolirati centrale i sustav mreža banaka. Isti, skoro uvijek, nakon što iskopčaju, neredom i u panici, nisu u stanju ponovo ukopčati svjetlo, naravno nastane šteta, a sebe u kompleksnosti demonstriraju nepomirljivo s objektom, jer u zauzetoj poziciji traju dok traje i ni za što realno ne mogu biti odgovorni jer jednako nisu svjesni da ne mogu uzeti takve dužnosti. Posljedica toga je narušena harmonija između subjekta i objekta, pa objekt postane opor i subjektu stvara bol. I uvijek je tako kada neznalica kontrolira sklopku, posljedica je mrak i onima koji mu dozvole. Na Zemlji umišljeni pojedinci i institucije, naročito na nekim dijelovima Zemlje gdje je i veći nered, oslanjaju i služe se tehnikama pa doslovce djeluju kao roboti tako da im tehnička pomagala i pravila služe protiv čovjeka, dok iskapčaju i kontroliraju sklopku, ali kojom nakon toga (kao postvareni) ne znaju ukopčati svijetlo za život. To može samo Stvoritelj života a ne i (postvareni) dekadentan čovjek koji kao takav sebi umišlja i postavlja se u ulogu Stvoritelja. Čovjek jest kada odoli iskušenjima kao uzrocima zla jer na vrijeme zamijeti zamke po stupnjevima, bilo da zlo nudi mrvice namijenjene za tijelo ili za dušu. Najčešće za mrvice dušu prodaju magi koji imaju dovoljno hrane za tijelo, a sebi umišljaju, dok su sami sebi svrha, da mogu kontrolirati duše pojedinaca i naroda u cjelini. Konkretno, pomoću sklopki centralna banka «kontrolira» cijelu mrežu, dakako uz pomoć osigurača tj. policije, želi kontrolirati život zbog stvari, ali kako se pokazalo uvijek protiv života. Ipak na duže vremensko razdoblje ne mogu imati u posjedu tuđe živote, a samo umišljanje da mogu posljedica je njihove pomućenosti. Dakle, sam pokušaj po anarhičnoj volji nužno ih odvede na smetlište – kao hranu vatri. Ne može se kontrolirati što nije u sudbini čovjeka, pri svakom samo pokušaju optereti se paklenim mukama, jer dušu se nije čuvalo, a sve se može predvidjeti što je uvlači u zlo. Čista duša vjernika ne treba tendenciozna tutora koji svojim šablonama zaustavlja kretanje. Duše «učenih», začuđeno svaka na svoj način uz znanstvena pravila, izgaraju u pukoj svjetovnosti zbog tehničkih pomagala za izradu stvari. Zanesen kao tvorac stvari «stručnjak» čini inverziju na štetu vjernika, čistih duša koje postaju žrtve tehničkih proizvoda, žrtve stvari koje ih postvaruju i koje se postavljaju ispred života. Ovakvo podržavanje i poimanje tehničkog uporište (stvari) je uglavnom svih pojedinaca na Zemlji, ali i različito tumačenje istog, utoliko da bi se razlikovali, čime se pravdaju i ističu «učeni». Ne mareći što ove razlike ali sve zbog materijalnog (stvari) otvaraju ratove protiv života. Zapravo što čovjek želi i zastupa to se i demonstrira, uglavnom to je stil i tendencija vladara, za materijalna bogatstva po cijenu tuđe smrti, a zapravo i svoje. Čovjek «učeni» stvara od pratvari koja je u carstvu apsolutnog, beživotno uvijek, čemu podređuje život, stvar skupa s tehnikom zamjenjuje se za bitno pa se tako postvaruje smisao – život. Život po Stvoritelju stavlja u drugi plan u odnosu na stvari, koje, je on čovjek stvorio stavljajući se tako ispred Stvoritelja života. Demistificiranje konkretnog čovjek najbolje postiže tamo gdje je rođen i gdje živi na Zemlji, gdje mu se najbolje nudi odgovor, zašto se opterećuju duše još od prapočetaka. Samokritika je način za osvjetljavanje zamračenog svjetovnim očima, kojima zamke podmeće zao duh suprotno, ali ako ih vodi dobar duh uvijek ocjenjuju pravilno za svoje tijelo. Čovjek zna da je život posljedica i uvjet čistoće dok je zlo odraz nereda. Dakle, kada je čovjek protiv čovjeka zapravo je protiv života, protiv sebe, jer nije svjestan da je to tako dok guta mamac i udicu u pravcu propasti fizičkog i duhovnog života. To su konstrukcije zloga duha kada čovjek poželi kontrolirati ono što mu ne pripada isključivo zbog sebe, čime se opterećuje i postaje žrtva po sebi stvorena zla, jer posijao je i tako uzgajao do kraja, što i jest demistificirana konkretnost na Zemlji za zasluženo dobro na beskonačnom putu. Centrale sa sklopkama, osiguračima itd. su model koji služi vladarima za financijski sustav i policiju, razlika je, što vladari i magi nisu i ne žele biti vezani uz binarni sustav. Umišljeni boljševici taj sustav olako shvaćaju i tako funkcioniraju kada su u pitanju materijalne koristi, tj. banke koje bi trebale biti umrežene, ali za koje ne vrijedi binarni sustav već kako ispadne pomoću demagogije, pod kontrolom policije, pomoću laži stvara se nered dok se iscrpljuje život. Istom šablonom služe se i religije tim više što po želji otvoreno pretendiraju kontrolirati i duševni život. Dakle, čovjeka se tretira kao beživotnu stvar. To je odgovor (želje se ostvaruju, što se poziva to se i odaziva) zašto je u Hrvatskoj tako, jer nema iz ljubavi međuljudskih odnosa što pretpostavlja red. Funkcionira se po nekim drugim pravilima kako bi spodobe kalkulirale sa stvarima stvarno (odaziva se stvar). Zato su tu meštri koji kao «učeni» stvaranjem stvari urušavaju čovjeka. Ipak magi i puki svjetovnjaci nisu svjesni da su pod zamkama progutali kao ribe mamac i udicu. Listajući povijest i ovo je vrijeme kao i za vrijeme Sokrata i Isusa, koji su vlastodršcima bili veća smetnja od najvećih kriminalaca, dok su «učeni» sudili u ime kriminalaca. Dakle lucifer sačini sudbinu, tj. sebi prokletstvo na Zemlji, što je više nereda život više tone u mrak. Kada je posrnuo čovjek, tko ga je navikao na neuredno življenje? Ali, uvijek, na terenu život je pokazatelj da je odraz reda kakav god je. Spoznaja, tj. život učvrstit će vjeru koja ne treba tumače da bi čovjek shvatio da je u trojstvu obdaren s JA za autonomni doprinos.
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj