Novosti

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 282

POTICAJ VETERANIMA - AKTIVNIM BRANITELJIMA RH

ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA

Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja. Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa život. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu. Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija je nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest. Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun 14 drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti - njima kao prepreke, a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini. Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi. Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima, izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena. Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva. 15 Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka, svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve … Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali. Dakle, život je uzor… Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće … Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost. Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće. Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 290

                       HRVATSKA KAO NASLIJEĐE HRVATIMA

                                         HRVATSKU UNAPRIJEDITI A NE RASPRODATI                                 

 Hrvatsku smo naslijedili od naših pradjedova, dobili smo svoje kao potomci Hrvata. Naslijedili smo i zato što su i u olujama uspjeli sačuvati za nas i zemaljske uvjete životu. Dakle, Hrvatske zemlje imamo kao naslijeđe, tj. uvjete životu, da dalje kao narod živimo i življenjem, tj. žrtvovanjem unaprijedimo te predamo svojim potomcima, i zato djedovinu, temelje svoje  ne smijemo rasprodati. Danas, nesvjesno, Hrvati olako rasprodaju  zemaljsko kao i duhovne vrijednosti, ne znaju da tko ne radi i ne živi, pa zato ne treba i nema budućnosti što se odabire po vlastitoj volji, a to se adekvatno pokaže. Pojedinci kao i narodi nesvjesno ruše uvjete i osnove, tj. protive se životu zbog nezaslužene gole egzistencije - materije, koje po tim osnovama nikada nikome i nije bilo dovoljno. Uglavnom, Hrvati su tendenciozno zavedeni uljezima i varalicama koji ih tako nište. Dakle, nakon neuredna življenja, nesvjesno čovjek sam sebi počupa svoja korijenja potom nestabilan, ustvari dezorijentirano životari, pojavljuje se  kao trulo zlo pa više ne shvaća razliku između oca i sina. Danas, više nego ikada kroz povijest, život se ne njeguje, tj. ne živi i nije zbir ljepote i dobrote kao odraza života. Kakva je to ljepota i dobrota skupa ili pojedinačno kada se život ništi, očigledno život je meta između dobra i zla?!

 Hrvatski narod treba shvatiti da okupatori kao posrnuli robovi materije, dok osvajaju jedan narod, ponajprije uništavaju sve što je s nacionalnim predznakom i imenom. Očito, Hrvati imaju u vlastitim redovima svojih neredom pijano otrovanih – predstavnika. Sreća je što smo kao narod napokon realno – samokritični pa nam doista ne trebaju i usahli uljezi iz Afrike i Azije koji lunjaju po Hrvatskoj jer su i sami sebi počupali korijenja, svejedno da li su Arapi, Azijci ili ... koji god kad nam smetaju. Dakle, po razlozima Hrvati su se otrijeznili, pa imaju novu priliku slaviti i živjeti život u Hrvatskoj. Dakako, prema zasluzi – sudbini Arapi su posađeni u pustinji, kao i Australci u Australiji da žrtvovanjem zasluže  za život, a ne da postanu beživotna suha ružna  stabla, koja nisu prožeta živim duhom. Dakle, bez duha čovjek postane ružan, što svaki pojedinac svojom formom i sadržajem pokazuje kao opomena . Spodobama je ostalo da uvjeravaju i varaju pomoću svojih maski, što rade u agoniji - paklu, istina ih iritira. Prema slobodnoj volji tko želi mrtvu materiju, opredjeljuje se, pa se po želji beživotna materija i nametne, a tko je shvatio sebe, tj. život prema napuhanoj materiji ponaša se ironično. Uništavati živog čovjeka zbog mrtve materije apsurd je koji vuče u besmisao. Dakle, eto zašto čovjeku život nije zaštićen, jer je zaboravio pravila koja su mu zapisana u duši, zaboravio je najbitnije Stvoritelja i uvjete na zemlji, i zato i sebe, i sudbinske uvjete životu. Očigledno, sami protiv sebe - Hrvati ne štite djecu - budućnost – život, lijepo i dobro, jedno - smisao - zadovoljstvo. Prebiranjem kroz povijest, svi su razlozi ispunjeni po kojima su Hrvati izazvali svoje životne prepreke, tj. posljedice samo zato jer nisu poštivali zakone života, zaboravili  su da je život alfa i omega, bez atributa i obmana sofista; koji su i Sokrata pokušali zanijekati dok ih je upozoravao da će ih oslijepiti po prividu mrtva materija. Usporedimo li staru Grčku s Hrvatskom danas, dok je bilo reda bilo je i života. Zavarani prividom posrtali su stari Grci kao i Hrvati danas. Jedno vrijeme stari Grci su znali da su dobro i lijepo po Stvoritelju obilježja života i življenja, čovjek i radi osobnog zadovoljstva preko djece treba ulagati u budućnost, način kako se najbolje ulaže u zemaljske uvjete radi života na Zemlji. Grci zbog Helene kao jedinstva lijepog i dobrog, tj. grčkog općeg dobra, živjeli su uzorno, dok je bilo tako smisao se nije zaobilazio, sve se postizalo u ime života samo žrtvovanjem.

Hrvati su omalovažili žrtvovanja i odgovornost za život, pa se i danas očituju potresi i razdvajanja u obiteljima po cijenu života, čime se narušava opće dobro. Poljuljane vrijednosti posljedica su nezahvalnosti prema životu i određenom podneblju za Hrvate, čime se stvorilo - slijepilo koje vodi život pred provaliju. Doslovce, po navikama Hrvati su protiv sebe, jer se na vlastitom ognjištu služe šablonama okupatora – lutalica suhih korijenja.

Uvijek,  lijepo i dobro odraz su same ideje, zapravo život, život koji zahtjeva  konstantno  žrtvovanje, samorealiziranje i potvrđivanje. Odvajanje od ideje posljedica je egoizama, eto zašto egoist odvojen od Boga, Stvoritelja nema ideje, nije sposoban ni misliti ni živjeti, jer je Bog – ideja – misao – život. Egoisti oslijepe i završe u provaliji, i kad su predstavnici jednog naroda kojeg uvijek dovode do provalije. Dakle, prokletstvo nastaje zbog nezahvalnosti za život, kada čovjek pored vlastitog oca traži sebi oca, pored domovine u kojoj treba raditi i živjeti traži podneblje gdje bi varao i ne bi radio. Ipak i pored slaba čovjeka život je zauvijek po Stvoritelju zaštićena konstanta za ravnanje u borbi protiv zla. Egoistima zbog nereda ljepota i dobrota izmiču, jer ne slijede svjetlo - ideju, a ideja je moderator života u kretanju. Opasno svojstvo ograničena čovjeka  je zavist kao posljedica egoizma, a čime čovjek reducira sebe na suho stablo bez korijenja, pa nije u stanju više vidjeti i poštivati život u cjelini, ne bi dozvoljavao rast i život ostalima, jer svi bi morali biti i više suhi i slabiji u svakom pogledu od njega.

Želimo pokazati zašto je hrvatski narod kroz povijest doživio elementarne nepogode, koje još nije sanirao, žrtvovanje i pravda su i dalje u raskoraku, znači da nije uspostavljen red kao generator snage i kao uvjet čovjeku – životu. Nije i ne može se sanirati šteta sve dok se ne shvati da je življenje čovjeku odraz reda koje je prema zaslugama pravedno; Ideja – Misao – Stvoritelj, da je ljepota i dobrota jedno kao zbir, što čovjek nužno i konstantno mora njegovati; ognjište i domovinu žrtvovanjem čuvati i unaprjeđivati. Lutalicama – uljezima kao nepozvanim gostima, koji su sami neredom počupali svoja korijenja nije im vjerovati da bi bilo što pozitivno doprinijeli hrvatskom općem dobru. Samo su tendenciozni sa svojim bakljama, isključivo zbog hrvatskih materijalnih bogatstava – hrvatskog podneblja, nametljivo i lukavo, i kada Hrvati od njih ne traže savjete, prebrojavaju – mute hrvatsku čistu vodu, sugeriraju bez srama koji bi i kakvi pojedinci - kipovi trebali vladati Hrvatima u  Hrvatskoj.   Čovjek nije fikcija, čovjek jest zbir ljepote i dobrote, odraz svojeg Stvoritelja – Oca, suprotno po inverziji  postane ružan, po zasluzi zavaran prividom, dok se ne obrati i otpočne uredno živjeti, dok ne spozna da je odraz pritiska materije.

Dakle, život je kretanje – akcija, što treba cijeniti i Hrvatsku čuvati kao opće dobro za život naroda, a pokazatelji su i ogledalo jednog naroda - obrađena polja, i stalna brižnost od sjetve do žetve, jer raditi jednako je živjeti, dakle raditi i rađati veselje je i smisao čovjeka.

 Hrvati više ne smiju dozvoliti da su u hrvatskoj vlasti na marginama hrvatski patrioti, jer i samo jedan hrvatskih patriotski marginalac bolji je za hrvatsko opće dobro od svih skupa lukavih uljeza, predstavnika eksploatatora Hrvata.    

U Zadru, kolovoz, 2011. godine              Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                      Pokret za preporod hrvatskog duha

                                                                      i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT                                 

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 316

DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA

ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA

Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.

Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.

Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.

Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.

Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe  hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog  njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.

U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.

 Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dok ovce ne popadaju na pod ispod stola.

Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.

Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.

Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac - stranac i Hrvat - jarac  - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.

Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.

Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.

Sudbina pojedinca, odraz  je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.

U Zagrebu, rujan, 2011. godine

                                                                Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                Pokret za preporod hrvatskog duha i

                                                                poticaj nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT