Naslovna

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 654

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ -  KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE

RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA

 Sreća je kada čovjeka pokreće djelovanje -  kao suprotnost stvaranoj statičnoj monotoniji, što je zapravo milost, mogućnost realiziranja probranih, iz beskonačnih, mogućnosti da sam osvjetljava ljepotu i dobrotu i tako po djelovanju postane autonomniji, više u službi općem dobru.   

Dakle, nakon što se izgubio, kao Eva i Adam, i danas čovjeku treba ponovno  navikavanje da ispuni dovoljan razlog, tj. da djelovanjem ponovno zasluži ugodno obitavanje na Zemlji.

Poticanjem, tj. poučavanjem pomoću riječi u pravcu spoznaje, težnja je da se čovjek na Zemlji potvrđuje djelima, dakle ideja – djela – život i obrnuto život –djela - ideja.

 Osviješćen čovjek shvati kako nema razloga da se konkretnu materiju uzdiže na prvo mjesto, jer tada materija čovjeku postane prepreka na putu. Ovoj istini ne trebaju atributi. I pomoću znanosti materija se demistificira kako bi čovjeku samo služila dok djelovanjem po adekvatnoj spoznaji riječi prožimaju ( ideja – djela – život)  kao znak rada duha u pravcu osvješćivanja.

 Suvišno je oslanjanje na materiju i precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena može čovjeka odvesti, iz svjetla i djelovanja u mrak iz kojeg se ne zna vratiti. Ukoliko je pedagogija po mjeri čovjeka, grješnik pojedinac sa čuđenjem se sjeti da je od samog rođenja kao duša imao sva oruđa za zemaljski život, kao i samopouzdanje koje mu je tendenciozno narušavano radi prepravljanja iskonskog. Dakle, iskonskoj kvaliteti ne trebaju riječi niti atributi ( izdvojeno od života) , jer se njima ne može niti objasniti, utoliko su prikladne za ljude koji po nekim razlozima završe u mraku, pa im treba ponovo poticaj za djelovanje da se vrate životu, koji se dalje potvrđuje djelima i po zaslugama zbog  zauzimanja mjesta i uloge.

Prestankom djelovanja, nastupa neuredan čovjek, zbog i na račun tuđih djela - života, kao pijani trovač - hedonist, kompenzira nerad riječima, stil koji ne potiče na život i vodi u besmisao. Oduvijek se potvrđuje da je neuredan čovjek u raskoraku s idejom, stoga se opredjeljuje – oslanja na priče umjesto na djela - angažiranje, što proturječi  skladu života a što dovede u kušnju, potom čovjek zavaran prividom postaje neradnik koji pomoću riječi postaje sofist demagog, a sve kao rob strasti i materije.

Sofizam kao izvrgnuti filozofski pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima sofistima ne ide po planu, udruže se zbog plijena, u razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više da ih samo osobna djela mogu spasiti. Ilustracije radi u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može postati premijer, predsjednik, pobijediti na izborima, pomoću propagande – i to riječima koje ne potiču na život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj  je narastao toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . . i uvijek neodgovorni.

 Ironično i bez precjenjivanja takvih, vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju odgovarati u svojoj zajednici.

Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg dobra. Koristeći se „emocijama duša“ varalica natovari posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to? Odgovor, ideja – djelo - život dakle, ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje da je moguće . . .  samo po djelima . . . a protiv demagogije i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se  jedno kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i krajnji cilj.

Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i specifičnošću zajednice.

Život je odraz kretanja, čovjeku treba uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke što je očito u Hrvatskoj. Predstavnici postojećih stranaka, uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život. Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do sada pomoću emocionalno – nekritične – duše Hrvata.

Predstavnici stranaka kao varalice preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom svojih „kompanija“ začaraju naivne. Zašto u stranačkim statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe odgovorne, po propustu i nedjelima, što se podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada, očigledno, na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u propast. Predstavnici i nosioci vlasti, i ostalih institucija u Hrvatskoj, kako svjetovnih tako i duhovnih, pored silnog ponižavanja hrvatskog naroda bez srama dalje koriste samo oruđe sofizma. Hrvatskom narodu preostaje da inventivni ljudi ubuduće stupe na političku scenu i svojim obolom zaustave daljnje urušavanje hrvatskog bića. Svaki narod ima pojedince koji su po spoznaji odgovorniji u ime života. Dakle, u Hrvatskoj nema više opravdanja niti za jednog Hrvata, tj.  potrebno je žrtvovanje za opće dobro.

Vlastitom voljom svaki pojedinac usmjeruje i pokazuje svoja djela, što mu je i osobna karta i kao mjerilo učešća. Također i egoizam kao odraz neuredne volje je osobna karta pojedinaca, takvima  se ne treba dozvoliti da se poigravaju s općim dobrom. Kanimo se improvizacija kada je u pitanju opće dobro i vlastito ognjište kao uvjet za beskonačan put što život jest. Dakle, smisao je da vlastitom voljom, svaki pojedinac djelima probudi i osobno samopouzdanje, što je neophodno za dostojan život.

 Namjera je ovim tekstom pokazati kako nema mjesta malodušnosti na hrvatskim prostorima, naprotiv Hrvati s razlogom trebaju biti zahvalni za ove prostore na Zemlji kao dobre uvjete za život. Toliko da shvate kada pedagogija stvara plodno tlo demagogiji . . .  tko laže . . .  Dakle kada roditelji jedu zeleno voće  . . . 

Zagreb, studeni 2010. godine

                                                                                  Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje    

                                                                                   nataliteta u Hrvatskoj                 

                                                                                             ŽIVOT

KRIŽ I ŽRTVOVANJE HRVATIMA KAO UZOR I OPOMENA ZA ŽIVOT

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 667

                            KRIŽ I ŽRTVOVANJE HRVATIMA KAO UZOR I OPOMENA ZA ŽIVOT   

U Hrvatskoj kroz povijest, Hrvatima se zlo uvijek začinjalo kada su sjedali za stol s tendencioznim pregovaračima - uljezima, koji su dolazili u Hrvatsku samo da bi zamutili čistu vodu, potom okupirali i eksploatirali Hrvate. Nevjerojatno, ali uvijek je to bilo pod prijetnjom,  kao sada u Hagu tako i u prošlosti, ondašnjih uljeza iz Turske, Austrije, Mađarske, Srbije ,  . . .  Dok bi Hrvati sjedali za stol za kojim su se uljezi željeli kockati, ulagali bi ognjišta i vlastitu djecu, a varalice blefirajući samo maglu.

Raznim pritiscima toliko su omamili Hrvate da su se ispod svakog dostojanstva, na taj način u takvim uvjetima kockali za goli život, i dalje se kockaju, s varalicama  Hrvata u hrvatskim dvorištima.

Hrvati kao kršćani kao da ne osjećaju križ, koji im pripada po zasluzi, kako pojedincu tako i narodu u cjelini, koji je uvijek tu i takav po ispunjenom dovoljnom razlogu, a traži od pojedinca ili naroda da se žrtvovanjem iskupi od počinjenih grijeha za život dalje, jer tu je da čovjeka spasi po Svoritelju, nudeći šansu iz ljubavi, zbog brižnosti prema svome stvorenju.

Kritika kao poticaj upućena je hrvatskim svjetovnim i duhovnim institucijama, prema preuzetim dužnostima i funkcijama, i pojedincima po dobivenim talirima, jer se dovoljno ne žrtvuju na beskonačnom putu života dalje, tako da potičući djeluju na narod, da nove generacije navikavaju na uredno ponašanje.

Već duže vrijeme lukavo se provodi diverzija u Hrvatskoj dok se hrvatski narod oslanja na akademske titule, a titule služe uglavnom zbog osobnog statusa, što ne spada u žrtvovanje, jer ne razumiju križ i žrtvu, križ kao barometar sudbine, čovjek žrtvujući se - živeći treba čuvati svoje iskonske temelje.

Dakle, čovjek promatrano iz zemaljskog kuta, adekvatan je i inspiracija za svaki križ po formi i pouka, prikladn za samorazapinjanje, kada se ne odvoji žito od kukolja tada je žrtvovanje, na beskonačnom  putu uzaludan trud. Ovo pravilo odraz je Iskona i vrijedi kako za pojedinca tako i za jednu obitelj na vlastitom ognjištu, kao i jedan narod u vlastitoj državi. Uvijek, križ može poslužiti kao pouka i uzor čovjeku. Čovjeku uvod za odgovornost i odgovor po spoznaji kada se ignorira opomena, slijedi samorazapinjanje i patnja - samouništenje.

Samokritično promišljanje o sebi, vlastitoj obitelji i vlastitoj zajednici uvjet je da se ispuni dovoljan razlog za svako dobro. Očigledno, na hrvatskim prostorima Hrvat, zavaran prividom postaje sam sebi svrha, što je adekvatno po ispunjenom dovoljnom razlogu za posrtanje i patnje na Zemlji.              

Dakle, postavimo se po spoznaji križa i žrtve kao opomene i uzora, da bi smo mogli razlikovati sve škole i tendencije, kako bi smo prepoznali tko nas procjenjuje i ocjenjuje . . . naročito kada i zašto nepozvani ocjenjuju i vladaju Hrvatima. Tako žrtvujući se, vratimo samopouzdanje i osmjeh na lica, a što bi bio pokazatelj Hrvatu koliko je uredan i čime bi pokazao i vlastito sudjelovanje u pravcu života.

Luciferstvo je odraz neurednosti zbog čega čovjek postane prokleti patnik, jer pored pogače traži kruha.  Zanosi ga konačan privid, a čovjek koji bi živio samo zbog gole egzistencije ne može živjeti jer izgubi dušu koja je nositelj života.

Kakve su to hrvatske vladajuće „elite“ koje uvijek proturječe logici zdravog razuma pa uvjeravaju i progone Hrvate koji upozoravaju da se ne izaziva prokletstvo, da se čuva život, a ne tendenciozno poticanje u pravcu  nereda i mortaliteta.

Faraonizam je odraz luciferstva, očigledno u Hrvatskoj vladaju faraoni, mahom tako umišljaju i sami su sebi svrha, žele u očima hrvatskog naroda biti bogovi, kao što su i egipatski faraoni koji su po luciferskom stilu poznati kao tvorci egipatskog carstva mrtvih, što je luciferu uvijek tendencija. Faraoni po navici doista umisle da su bogovi, po tome se prepoznaje i njihovo prokletstvo dok demonstriraju svoje ludilo, dok maštaju o visinama, s olovnim krilima sunovrate se i završe u najdubljim grobnicama. Naročito iz IV. dinastije starog Egipta, faraoni vampiri vršeći silan pritisak na duše, urušavali su život, samo najposlušniji podanici zbog mrvica kao nagrade, mogli su im prići puzeći (četveronoške) i bez komentara ljubili im obuću na nogama. Desetljećima se u Hrvatskoj počevši od najmanje općine, grada pa do vrha piramide nosioci vlasti se tako ponašaju. Njihova bahatost u hijerarhiji od . . . do, u Hrvatskoj toliko je pogubna za hrvatski narod kao što je bila i egipatskih faraona za egipatski narod. Sljedbenici faraona puzeći tako okrenuli su se pogledom prema dolje,  prema grobnicama, prema smrti kao i faraoni. Sve dotle dok ih slijede i sami su odgovorni pred Bogom i čovjekom, umjesto da svoj pogled usmjere što priliči čovjeku samopouzdano prema zvijezdama.

Dakle, faraoni i nakon što narodu uzmu osnovno za golu egzistenciju vrše pritisak i dalje, jer ih kao zastupnike smrti iritiraju čiste duše - život. Hrvatski narod je mali narod, otprilike veličine jednog osrednjeg europskog grada, ali predstavnici vlasti u Hrvatskoj  orgijaju i dok putuju po bijelom svijetu, ističu se kao pijani snobovi, troše proračunski novac po svijetu više od predsjednika najvećih država na Zemlji. Preko svojih medija za javna informiranja, dok orgijaju, Hrvatima demagoški ponavljaju  svoje laži, njihovo ponašanje odraz je prokletstva. Konkretno u Hrvatskoj faraoni i faraončići kako na selu tako i u gradu pravdaju mortalitet, konstatacijom da je to tako i točka. Doista takvim izjavama se  svrstavaju među faraone i podzemni svijet, što njihova djela očigledno na hrvatskim prostorima i potvrđuju. Potvrđuju to nametnute, nepozvane i neodgovorne vođe Hrvata već dugo vremena, vođe Hrvata iskoriste situaciju što su zapravo djela mašinerije iz podzemlja, potom demagogijom, propagandom i raznim pritiscima uvjeravaju hrvatski narod do besvijesti kako su nezamjenjivi u Hrvatskoj. Vladajuća „elita“ i opozicija su jedno tijelo, toliko prozirno glume da nisu vrijedni pažnje, ubuduće ozbiljnoj stranci u Hrvatskoj ne mogu biti niti opozicija…Svaki pojedinac treba i može samoinicijativno za život suprotstaviti se faraonima dok nesvjesno stvaraju carstvo mrtvih. Urušenost volje i samopouzdanja odraz je pasivnog ponašanja Hrvata što vodi u pravcu mortaliteta, jer čovjek pod pritiscima nije za fizičko rađanje.

 Danas, sa spoznajom kao posljedicom i patnje i milosti, čovjeku je okrenuti se prema svjetlu i životu. Dakle, tek po slobodnoj volji na  Zemlji život je konstanta, koju kao apsolutan sklad, faraoni urušavaju.      

U Zagrebu, rujan. 2010. godine

                                                                    Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                  Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje

                                                                                       nataliteta u Hrvatskoj

                                                                                                 ŽIVOT

DOK SE VAMPIRI U HRVATSKOJ SLADE - HRVATIMA SAMO ZLO RADE

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 681

         DOK SE VAMPIRI U HRVATSKOJ SLADE - HRVATIMA SAMO ZLO RADE

Bivši i . . . okupatori - eksploatatori u Hrvatskoj su se sladili, pa su se i navikli, umislili da „meda“ bez motike u Hrvatskoj mogu samo oni imati u nedogled. Prevarili su se, zapravo prevario ih je Tito - medij zlog duha u hrvatskim zemljama, prevario ih je i zanio pod „svjetlom“ baklje kao car smrti, kao što su mediji zla kroz povijest kako gdje, kako kada činili na Zemlji. Činjenica je da kao što baklja tako i bakljonoša kratko traju, tj. konačno; niti jedan varalica bakljonoša ne može pod svojom vrlo konačnom bakljom dijeliti unedogled nezarađeni „med“. Utoliko ga ima za neuredne budale dok im ne poruši bit, tj. njihovu dušu. Doduše, po svojoj slobodnoj volji, zbog materije, žrtvovali su svoju bit – dušu. Nisu to shvatili pa su zato propali kao i svi koji žrtvuju bitno – dušu – život zbog sladunjava privida i uvijek konačna. Sada, samo sjećajući se baklje i meda ( jer nema više duše niti meda ) prizivaju u pomoć svoga Tita, medija zla. Nisu svjesni da ih je prevario za život dok su pod njegovom bakljom umjesto rada, što priliči čovjeku, zbog kaplje meda postali sluge sotone,  neradnici, proklete ubojice Hrvata u hrvatskim dvorištima u Hrvatskoj. Dakle, sada krezubi vampiri, krvavih očiju i ruku, izbezumljene kreature u Kumrovcu i 2010. godine traže još „meda“ od Tita, zaboravili su da im je Tito – sotona već adekvatno dao meda u zalog za njihovu dušu, ostali su bez duše, a ni „meda“ nema. Nikada više neće naći sebe u mraku, jer ih bakljonoša Tito više ne može osvijetliti – dogorjela im je njihova baklja. „Znaju“ kreature da im je Tito limitirao „med“, razmjerno koliko su činili zlo po Hrvatskoj, sada vrište u paklu – izazivaju Hrvate po navici i slave bakljonošu koji ih je prevario za život. Titovi poklonici kao žrtve zla i dalje su u službi smrti, skupili se od Triglava do Đevđelije i . . . , dogorjeli u paklu, ošamućeni sami sebi ne vjeruju da su pojeli med koji su dobili za vlastitu dušu, koji su zaradili ( kao ubojice Hrvata, svojim ustankom u Srbu, Borićevcima, Udbini, Zrinu i dr. . . ) na križnom putu od Blejburga do Skoplja i poslije do1990. godine diljem Hrvatske i . . . Suprotstavili su se Bogu - Stvoritelju, životu u Hrvatskoj. Tako bakljonoše zavode duše na Zemlji, tako oni koji su mu prodali dušu, dolaskom u Kumrovec misle da će im Tito dati još meda. Varaju se - za njih nema meda, nemaju dušu, za njih ima samo pakla. Očito baklja je varka, oruđe sotone, kao dogorjela krezubim ubojicama,  krvavih očiju i ruku više ne osvjetljava, bila je samo za konačan put, ne znaju da je Kumrovec mediju zla poslužio onda, da je to prošlost, kao što su i oni, i opomena čovjeku na Zemlji.

Moralne prepreke za njih ne postoje, i kada su sami u pitanju, očito što ih je i dovelo do rasula. Lunjaju i čine grešku za greškom, zbog bombona kompromitiraju i u zlo uvlače svoje sinove i unučad a da nisu svjesni. Tumarajući, umislili kako za njihova destruktivna ponašanja granice ne postoje, kao što misle i druge mafije. Potpomognuti novim liberalnim strujama, opet bi rušili samostalnu Hrvatsku, jer su potpuno izgubili ( suvremeni janjičari ) osjećaj za bitno. Zato oni kao zlo privlače kriminalne spodobe svih boja i iz drugih zemalja dajući im zaštitu i utočišta, doista ne poštuju nikakve ljudske vrijednosti, žive perverzno. Neke perverzne skupine, lezbijke i homoseksualce podržava čak i hrvatski Predsjednik, ( perverzne skupine u Hrvatskoj opasno je podržavati po opće dobro, ali hrvatskoj zajednici je dužnost pomoći im, bilo da je u pitanju psihičko ili fizičko zdravlje).   

Zdrave zajednice nikada ne licitiraju općim dobrom, kako bi to htjele devijantne skupine, a kakvih je poprilično na hrvatskim prostorima - trovača hrvatskog bića s kojima se nema što pogađati već odlučno im se suprotstaviti.  

Hrvatskom predsjedniku kao znanstveniku je poznato da znanost, kroz povijest, ima svoj uspon, što je čovjeku za veselje, a znanost ne uvažava bilo kakve subjektivne pristranosti, što je tek prva stepenica za onog tko odoli iskušenjima na putu da postane mudrac, potom dalje, nakon adekvatnog ponašanja i rada čovjeku se i više otvaraju nebesa pa može apstrahirati, tj. proricati i tako služeći čovjeku više poticati u pravcu dobra – života.       

Dakle, proizlazi da su Titovi sljedbenici odraz neznanja, tj. mraka, kako o njima i njihova djela svjedoče - njihova Jugoslavija – velika Srbija, koja kako god je u krvi nastala tako se u krvi raspala, a poznato je da vampirima nikada dosta krvi. Odgovara im i ateizam, jer krezubim vampirima, krvavih ruku i očiju, pogoduje perverzno, šarenilo - privid, jer baš u tom neredu odbacili su moralne vrijednosti pa su izgubili dušu, jer im je postala balast i zato je nemaju.

Stratišta Hrvata su i oko Kumrovca, a poznato je da se na mjesta zločina u agoniji zločinci moraju vraćati i posjećivati ih, jer krv zove, jer žrtve traže da se rasvijetli istina – da bude pravde. Imali pa sada nemaju, oni to smatraju kletvom, jer ne razumiju da im je zlo, zbog imati samo materiju, uzelo dušu na njihovu žalost ne razumiju da je zločincima, kada prestanu biti robovi materije otvoren put prema lustraciji. Tako je od Iskona, da se neredom i bombonima po vlastitoj volji uruši čovjek kao dobro. Titovi „borci“ za interese stranaca, i janjičari ubojice zbog osobne koristi, Hrvatima braniteljima iz zadnjeg domovinskog rata, mogu poslužiti samo kao opomena. Hrvatskim čuvarima dužnost je čuvati svoja ognjišta i Hrvatsku kao opće dobro, a nikako  zbog egoističkih - osobnih koristi, što bi proturječilo moralnim vrijednostima, što bi ništilo i duše hrvatskih branitelja čuvara Hrvatske.

Titovi šumari, eksploatatori - okupatori Hrvatske, skupa s hrvatskim varalicama „ internacionalcima – kozmopolitima“  krvavih ruku i očiju zbog osobnog interesa, puke materije, zapravo perfidno sugeriraju kako bi hrvatski branitelji iz zadnjeg domovinskog rata trebali biti iznad hrvatskog naroda i sami sebi svrha, kao što su oni bili i tako napravili diverziju na moralne vrijednosti i život.

Titovi šumari su uzeli neka ponašanja iz životinjske gole egzistencije, čime su po volji automatski izgubili svojstva čovjeka, zapravo kada čovjek poželi postati nešto drugo umjesto što jest po sudbini – postane ništa, ne može biti ono što nije. Izazvala ih je gola egzistencija – materija prije svega, nisu odoljeli, željeli su se spustili u ravan gole egzistencije što očito i dalje pokazuju, tako se i prikazuju u hrvatskom Kumrovcu. Služe se nezgrapno životinjskim nagonom, stilom iz gole egzistencije životinja, pa im je sila pravda, kako su se i modificirali, u pravcu zla tako su se i urušili.         

 Naročito kroz zadnje stoljeće pod parolom „ljevičarstva“, „ateizma“ i bezboštva u Hrvatsku su zla došla preko stranaca – uljeza onda i sada svih okupatora - eksploatatora koji su Hrvate porobljavali, a ne pomagali u životu. Svjesni Hrvati koji žive u Hrvatskoj od svoga rada, što i priliči čovjeku, trebali bi se dodatno angažirati, naročito kao čuvari. Samo lopovi žele da im se povijest ponavlja, i to razdoblja koja njima odgovaraju, koja oni smišljeno propagiraju i veličaju, zato su zbog privida i zatvoreni u krugu u kojem i okončaju, dok čistim dušama život teče dalje u beskonačno, što se zarađuje - zaslužuje u skladu sa Stvoriteljem, koji je uzor za sve mogućnosti radi spoznaje i zadovoljstva. Dok gola egzistencija u skladu s moralnim vrijednostima utoliko se pretpostavlja, i ništa više, ne biti rob materije znači po spoznaji biti čovjek i to je već zaslužena milost Stvoritelja.       

Udbina, lipanj, 2010. godine

                                                                  Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                  Pokret za preporod hrvatskog duha

                                                                      i poticaj nataliteta u Hrvatskoj                 

                                                                                        ŽIVOT