Naslovna

UZORNOST KAO KONSTANTU HRVATI NE ODRŽAVAJU PA SU ŽRTVE I NAKON 1991. GODINE

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 507

 UZORNOST KAO KONSTANTU HRVATI NE ODRŽAVAJU PA SU ŽRTVE I NAKON 1991. GODINE

Stvoreni uvjeti za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, od ... do 1991. godine točno su bili zbir i odraz žrtvovanja za hrvatsko opće dobro, dakle nakon angažiranja – nagrada – sudbina za adekvatna djelovanje ...

BUDNOST I ISKUŠENJE ...

Poznato je da se i u zasluženim dobrim uvjetima čovjek često uspava, sklon liniji manjeg otpora, pa se brzo navikne biti rob strasti, želja, neznanja ..., što se dogodilo i Hrvatima i poslije 1991. godine kada ih je tendenciozno zlo ponovo otpočelo navikavati na nered i nerad. Već 1992.godine zlo je hvatalo maha zavodeći Hrvate preko želja – usmjeravajući ih na nered, kao žrtve propagande ..., kako Hrvati, s obzirom na podneblje, mogu bez rada živjeti bolje od Šveđana ili Švicaraca - s većim mjesečnim primanjima i to: bez obrađivanje zemlje i bez tvorničke proizvodnje ..., (posljedica devastiranje tvornica, neobrađivanje polja i neeksploatiranje mora ... ) .

Zamke za obezglavljeni hrvatski narod su uspješno namjestili diverzanti već od 1991. godine, a posljedice do danas su očigledne. Odmah nakon 1991. godine Hrvati su prepustili vlast robovima strasti, želja i neznanja. Kako god je adekvatno djelovanje Hrvata do 1991. godine snagom, kao odrazom reda – djelovanja – zajedništva, porušilo okupatora Hrvata pod nazivom Jugoslavija, tako je po strastima željama i neznanju, egoizmu urušena snaga zajedništva. Tako su po zasluzi Hrvati od 1991. godine očito poljuljali čast i dostojanstvo kao garanciju općem dobru, pa je zlo uspjelo varati i prevariti Hrvate preko gole egzistencije, koja krasi osjetilnu razinu (životinjsku), a ne čovjeka kao biće razuma, koje treba uvijek golu egzistenciju pretpostavljati.

Sokrat se pokorava zakonima zajednice, kakvi god jesu samokritičnost mu pomaže i kada nisu dobri, trebaju biti po mjeri čovjeka - Života ..., zato dozvoli da se smrtna kazna nad njim izvrši, i da posluži tako kao opomena – žrtva neznanja, jer po sudbini čovjek kao pripadnik vlastite zajednice nema kamo pobjeći, (proroci Jeremija ..., Jona .., ). Potičući na samokritiku u borbi za opće dobro postao je uzor. Kao i Hrvati koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku i svojim djelovanjem, žrtvovanjem dok nisu izborili NDH i postali uzori, što smo kao generacija imali sreću po zasluzi ponovo doživjeti NDH.  ALI moramo biti samokritični jer smo kao generacija prevelikim opuštanjem od 1991. godine dozvolili urušavanje NDH, zato dok djelujemo i potičemo djelima u ime Nezavisne Države Hrvatske, budimo samokritični!

U „savršenstvu“  se krije zamka što čovjeka čini inertnim po željama ...

Zagreb – Rijeka, kolovoz 2017.

 dr. sc. Ilija Barjašić predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život                             

predstojnik HAZUD- a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

POLJOPRIVREDA JE GARANCIJA OPSTANKA HRVATSKOG NARODA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 500

                              POLJOPRIVREDA JE GARANCIJA OPSTANKA HRVATSKOG NARODA

Hrvatu proporcionalno znanju urušava se dom, urušavaju se sela i poljoprivreda, domovina... toliko da se ne usudi napraviti inventuru kojom bi sebi pokazao sve propuste, počevši od misli – riječi – djela. Posljedice su očigledno alarmantne:

1. iseljavanje iz domovine
2. pusta sela
3. neobrađena polja
4. pad nataliteta

Argumenti koji osvjetljavaju odgovorne prema dužnostima, koji su se lukavo nametnuli kao vlastodršci rukovođeni strastima, željama ...  Zato su Hrvati gubitnici na svojim poljima, u selima i domu svome, i dalje bez inventure - posebnog pregleda, što očigledno ukazuje, bez nataliteta kao indikatora zašto su sela i poljoprivreda urušena, kao osnovna primarna grana privređivanja, kao uvjeti za življenje, zadovoljstva. Hrvati su po volji žrtve stvorenih uvjeta, gubitnici što pokazuje iseljavanje umjesto povratka raseljenih kroz prošla stoljeća. Sve se događa jer su vladari Hrvati nesvjesni diverzanti, još od prije Prvog svjetskog rata. Hrvati kao da nemaju dovoljno spoznaje kako zaštititi dom, Hrvati u glavnom gradu Zagrebu, sa svim institucijama RH, su ispod svih očekivanja poticajni za Hrvate na selima, ostale Hrvate ..., iako u centru ne zanimaju ih zbivanja, dakle, nisu svjesni značenja vlastite nezavisne države za zajednicu, kao osnove za sve, svoj na svome. Kada  hrvatskom narodu stranci ometaju djelovanje, po uputama iz stranih neformalnih interesnih  grupacija, a Hrvati im dopuste ..., naročito da razaraju – osnovu – dovodeći u krizu poljoprivredu. Sve se događa  uz asistenciju Hrvata bakljonoša, dok uljezi radi interesa po cijenu Hrvatske zadovoljno napreduju ... antihrvatski raspoloženi. Stranci svojim kojekakvim strankama stvaraju interesne grupe, materijalnu bazu pomoću koje funkcioniraju i bez Nezavisne Države Hrvatske tako navikli kroz prošlost, a sve po zakonima, tu je hrvatski narod kao roblje i dalje.

Stranka – stranci - stranaštvo - strano ( čast pojedincima) nazivi iza kojih se krije zlo, koje razara zajednički (fascio) kao negativni operativci.

Uglavnom premijeri i predsjednici Nezavisne Države Hrvatske perfidno su uključeni u specijalne ratove protiv RH, raseljavajući hrvatski narod i dopuštajući propadanje hrvatskih sela. Hrvati su bili gubitnici i nakon Prvog i Drugog svjetskog rata kao i nakon 1971. godine, očigledno su i nakon 1991. godine ... Dakle, Austrija i Mađarska u Prvom svjetskom ratu nisu dozvolile NDH. Srbi također nisu dozvolili NDH nakon Drugog svjetskog rata, kao što su sprječavali NDH i nakon 1971. Evo i sada se radi o biti ili ne biti NDH, dakle poslije ratova potencijalni okupatori i sada obezglavljuju hrvatski narod da ne bude NDH, što očito čine pod raznim izlikama, i iz raznih kutova od jezika do zakona koji destimuliraju tako nezaštićen narod koji pod pritiscima iseljava iz NDH. Što se čini istom šablonom kroz stoljeća, uglavnom pomoću potkupljivih Hrvata koji kroz inscenirane folklore eksploatatora broje vlastite žrtve kroz povijest, umjesto da otpočnu i ustraju na iskonskim zakonima - čuvarima Života  u NDH. To se može samo preventivno, svakodnevnim djelovanjem štititi temelje NDH i uvjete životu ... Samo je sila pravda za one koji su žrtve strasti i želja, što je posljedica neznanja. Dovoljno ne poznaju sebe pa zato ne mogu biti kritičari – savjetnici - državnici. Potiskuju se uzorni Hrvati, koje zamjenjuju stranci i polupismeni Hrvati, doslovce operativci za rušenje NDH. Što se potvrđuje dok navikavaju narod da se milom i silom zabrani domoljubni usklik Za dom spremni. Što to znači ... kada čovjek nije spreman braniti dom ne može ga preventivno niti obraniti od zla, kojem se predumišljajem otvara put da devastira hrvatske teritorije i narod obezglavljuje ...

Dovoljni razlozi su ispunjeni pa se  treba odlučno suprotstaviti i čuvati dom, sela i gradove − uvjete bez kojih očito na ovim hrvatskim prostorima je upitan opstanak. Hrvatski narod se mora oslanjati na uzorne Hrvate – mudrace kao garanciju zaštite od janjičara i njihovih mentora stranaca, koji nepozvani određuju kadrove u institucijama. Očito u Hrvatskoj sve se događa kao u raštimanom orkestru, Koji se može popraviti samo pomoću uzornih Hrvata po žrtvovanju, kao odanih zastupnika Života – zajedništvu, koji bi tendenciozne želje i nakane manjina gasili za formiranjem vlade u Hrvatskoj, kao da nema Hrvata.

Fascio – fašizam je pojam koji strance okuplja i održava kao potencijalne okupatore, prljava snaga njihovog zajedništva kojom bi porobljavali i eksploatirali hrvatski narod, kada se nije spreman braniti. Isti okupatori dok varaju naivne pobjeđuju i devastiraju im domove i zajednicu – državu pod nazivom antifašizam − što znači nesloga, a tako su zapravo pobijeđeni na vlastitom ognjištu. Zlo kao skupina – nakupine, tendenciozni, skupa zastrane svojim strankama fascio  - fašistički radi ostvarivanja svojih ciljeva u domu i domovini naroda koji nije spreman svoj dom braniti.

Isti stranci, dok se kockaju hrvatskim domovima i dostojanstvom Hrvatima bi diktirali ..., ali Hrvati pamte tko su strastveni Turci – begovi,  tijekom 500 godina, Mongoli – Mađari, kako i zašto su mijenjali imena gradova Daruvar, tko je Matija Gubec ..., što vrijedi i za Austrijance koji, kada ne silom kao i Turci, kupovali bi najljepše žene ..., a Zrinski - Frankopani što su doživjeli ..., dok su Srbi radili i pljačkali isto pod firmom antifašizam .., što se dogodilo Stjepanu Radiću, Bleiburg ..., zašto se ne mijenjaju nazivi: Daruvara, begova tako strasnih ..., kani li se Štromar ispričati skupa s Mađarima i vratiti srebro i zlato otuđeno za vladavine Austrougarske monarhije ..., koji likuje dok uvjerava i brani Hrvatima da budu spremni braniti vlastiti dom.

Pomoć znanstvenika, i znanosti − statistika ... sve je čovjeku u funkciji spoznaje radi zajednice da se  unapređuju uvjeti koji bi doprinijeli većoj spoznaji, što se proporcionalno odražava na terenu za dalje. Dakle, spoznaja pojedinca je garancija općem dobru – radi boljih uvjeta u kojima čovjek obitava. Zato je svaki pojedinac dužan svojim obolom  zastupati zajednicu.

Na Zemlji se čovjek djelujući dokazuje i rađa i snalazi prema spoznaji, na beskonačnom putu.

Koliko se čovjek prevari pa navikavanjem podcjenjuje svoje podneblje i  poljoprivredu – zemljoradnju kao najprimarniju granu  privređivanja – sebe ... Toliko je proklet ..., dok precjenjuje prividno šarenilo u gradu asfalt, što se proporcionalno odrazi ..., jer zemlja - zemljoradnja je primarna grana koja uključuje vrijednosti i koristi ..., dok se tvorničkom proizvodnjom i tehnikom dopunjavaju potrebe gole egzistencije ...

Sve se odvija posredno u nazočnost i vatre kao iskonskog sudca i čistača na zemlji u zajednici, a tehnika pripomoć da čovjek i više spoznaje ..., vatra je prema potrebi  oruđe u funkciji reda – nereda prema potrebi, aktivira se kao konstantni čistač, koji dijeli pravedno dobro od zla. Dakle, vatra je i indikator, što čovjek često ne uočava upozorenje da se treba kretati, raditi – čistiti kako ne bi bio žrtva.

Očigledno, čovjek koji živi u skladu s prirodom - po djelovanju, vatra je u službi u domu i dvorištu. Kada se čovjek otuđi, pa se zaboravi – izgubi, kulminacija po neurednom ponašanju  izazove vatru; požare na neobrađenim poljima, šumama - nekadašnjim pašnjacima jer sada nema čovjeka niti životinja. U Hrvatskoj je moderna orijentacija, zavarani trendom zapuštaju se domovi i polja pa se  aktivira iskonski čistač koji čovjeka opominje da se uključi – preventivno, i spašava od smetlišta i ratova. I u Hrvatskoj sve se odražava po ukupnom djelovanju – kulturi, a što se nagrađuje natalitetom, odrazom čistih uvjeta na Zemlji. Život ne treba socijalnu pomoć već kretanje i održavanje čistoće. Suprotno, neredom zavarani - prividom i socijalnim „pomoćima“, kada čovjek ne djeluje preventivno po volji je žrtva. Nakon toliko opomena Hrvatima je vatra i dalje čistač. Koliko bi se moglo kupiti krda i stada – stoke kao grane privređivanja neophodne narodu ..., samo od šteta prouzročenih požarima.

Sve u svemu vatra je u funkciji čovjeka koja opominje na nered i stalno upozorava na budnost.

Osijek, kolovoz 2017. godine

   dr. sc. Ilija Barjašić

  predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha

i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

HRVATI - VOLJOM I ŽELJAMA IZMEĐU DOBRA I ZLA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 507

                  HRVATI - VOLJOM I ŽELJAMA IZMEĐU DOBRA I ZLA

Čovjek, na Zemlji, se priklanja dobru ili zlu. Svoju iskonsku dobrotu izlaže kockajući se ..., zavaran prividom počne se urušavati željom, pomoću laži – vizom za svako zlo, a sve se vrati, neželjeno, kao bumerang pojedincu ili narodu. Dakle, sudbina je odraz djelovanja koliko se tvori i zastupa dobro u ime općeg dobra zajednice, po pravilima Života. Dakle, pojedinac, s obolom u ime općeg dobra, čuva dom i obitelj, u kušnji je iz raznih kutova u Hrvatskoj, dok čuva dom i jedinstvo zajednice ... Svako zlo krene iz doma kojeg pojedinac – narod moraju odlučno braniti i obraniti – da obitelj i dom ne propadnu. Svoj dom u kojem čuvati i odgajati djeca u ime budućnosti. Zlo se uglavnom pojavi kada se dopustiti tendencioznim strancima ( okupatorima ) da se nametnu kao pedagozi hrvatskoj djeci, radi svojih strateških interesa nameću se svojim programima, i tako razbijaju zajedništvo.

Gledano samokritički u Hrvatskoj - sudbina je odraz djelovanja koja se unaprjeđuje u vlastitoj zajednici NDH. Pojedincu je tu most, po volji, za priklanjanje ili razdvajanje – podvajanje ...

Hrvatski znanstvenici, radi obola općem dobru, trebaju se više angažirati suprotno reduciraju se po željama – profesijom, pa svojim djelovanjem ne nude koliko treba i koliko narod od njih očekuje. Očito, prema danim talentima nisu odgovorni, već su protiv sebe i svoga naroda, zajednice kao uvjeta pojedincu za djelovanje i rađanje na svom ognjištu, na kojem se čuva duša od podvajanja – rastrojstva. A uvjet svih uvjeta za zadovoljstvo su djeca, jer skladnost braka i obitelji proporcionalna je broju djece – natalitetu. Suprotno „ moderna emancipiranost stvara robove strasti – sluge eksploatatora, koji pomoću laži i nevjere razdvajaju. Sve se događa kada se zlu dozvoli da poljulja ognjište, pa se slabi, razbija sredina – zajednica, a posljedice su: napuštanje vlastite zajednice, svoga govornog područja jezika ..., odlazak je lutanje u tuđu – stranu zajednicu koja ima svoj jezik, što nije slučajno već adekvatno njihovom duhu. A jezik je stalni rad duha – nema jezika - pojedinac se izgubi, nema zajedništva pa prijeti opasnosti od podvajanja osobe - kao posljedica napuštanja vlastite zemlje.

Čovjek u vlastitoj ne treba izbora za bolje, može samo reducirati date mogućnosti dok se dira u iskonsko ustrojstvo duše, što raspameti kada se traže prividna izborenom uporišta ..., izlazeći iz vlastite zajednice, napušta razinu razuma, pada kao rob strasti, želja ..., izgubi se u mraku, neznanju što kompenzira bakljom lucifera.

Zato su stranci odraz želja ili žrtve pritisaka, a očituju se kao podvojena bića odvojena od korijena – temelja ...

Eto što se dogodi kada po volji - čovjek, zajednica čineći – dočinjaju, pa nesvjesno propadnu. Dakle, čovjek je tvorac svoje sudbine i sudac po svome djelovanju, čime sam sebi presuđuje.

 Ukupno djelovanja što se definiraju pod pojmom kulture nije isto, kako se želi prikazati, i multikulturalnost, koja više razara jedno, nego što obogaćuje vrijednosti - prirodu čovjeka. Multikulturalnost je određena po fikciji, kao i komunističko uređenje, što pretpostavlja veću spoznaju – osviještenost. Neodgovorno se stvara beznađe, takvo ponašanje je odraz neznanja, želja postvarena čovjeka koji sebe prezentira kao stvar ..., umjesto da misli  u ime Života, želje se poklapaju sa stvarima ... Definira ih samo opisivanje i propisivanje bez promišljanja – puko uvjeravanje. Uvjravanje čovjeka da je nešto drugo ...,  što se svodi na ništa ..., ako se zlu dopusti da ga poljulja. Nakon ..., čovjek više nije svoj na svome već je obuzet zlom koje stvara tugu. Preostaje – izbaviti se, zastupati sebe i dalje ..., ne dozvoliti maskiranom strašilu - da blefirajući svojom bakljom, dok laže i zavarava ..., muti čistu vodu.   

Čovjeku treba oslonac, Stvoritelj, koji po rođenju određuje specifičnost, ime -  koje se svrstava po djelovanju u vlastitoj zajednici, u kozmosu - konstantnim, uzornim angažiranjem  – žrtvovanjem.

Odgovorno biće razuma posebno pamćenjem, čuva sebe i tradiciju po kojoj se predstavlja. Dakle, djelovanjem u svojoj zajednici, u uvjetima sa Stvoriteljem, čovjek kao razigrano biće ima bezbroj mogućnosti za zadovoljstvo ... Kronološki promatrano kroz povijest od Atlantide do Irana, do Indije i Egipta, pa do stare Grčke čovjek svojim  logikama usmjeravao se i luciferstvu, jer je sebe predodredio radi stvari kao stvar, tako dok modificira kroz vrijeme kategorički manipulira sam sa sobom.

Posljedice su očigledne - nametnula se sila ka pravda, što proturječi čovjeku kao biću razuma jer naginje prividu, a o mudrosti ni govora, utoliko – živi se osjetilno – radi gole egzistencije.

Čovjeku želja i strast potkopava čast, pa pored razuma – usmjerava ga osjetilnost ... Hrvati pored slavonskih ravnica odlaze obrađivati njemačka polja ..., pored pogače i ognjišta u Hrvatskoj, umjesto glave usmjerava ih trbuh.

Drugim riječima zašto kod postvarena čovjeka ili naroda ovladava mazohizam. Zašto žrtva, žrtva sadista eksploatatora, koji je radi koristi pritiscima prilagođava i eksploatira. Uglavnom nema bitne razlike između robovlasničkog, feudalističkog, kapitalističkog i socijalističkog uređenja. Društvena „uređenja“ su trajala dok nisu u sebi istrulila i propala sa žrtvama, po tom bi eksploatator smišljao nove perfidnije zamke koje ruše dostojanstvo čovjeka, npr. globalizam, multikulturalnost ... Nema razlike između Napoleona i Lenjina kao izvršnih operativaca ..., Rusi kao pokusni kunići, zanijeti maglom, služili su modificirano – maskiranom zlu kao robovi strasti, želja i neznanja, nesvjesno protiv sebe u SSSR ..., željom da se ostali narodi moraju odreći svoga jezika i identiteta i prikloniti jačem - Rusima. Znači zlo se okomljuje na ime, jer kada poruši ime nema pojedinca ni naroda ..., slabiji moraju, pod fizičkim pritiskom, žrtvovati svoje ime - dušu, što se danas na Zemlji i perfidnije čini. Takvom šablonom se po uzoru na Lenjina – Rusiji koristila i Srbija po kojoj su ostali narodi bili samo za eksploatiranje ... Sličnom šablonom i danas hrvatski susjedi preko svojih manjina  i ..., kao oruđa protiv Hrvata, pokušavaju destabilizirati hrvatsku zajednicu.

Hrvatski standardni jezik,  govorni jezik, grafija, pismo, norme, funkcionalni stilovi ... su odraz hrvatskoga duha kao specifičnost, što Hrvati moraju braniti od svjetskog šljama ..., jer jezik je rad duha.

Uvjet uvjeta hrvatskom narodu za oporavak od pritisaka kroz povijest, jest povratak emigracije - da ujedinjenjem zaustave posrtanje – podvajanje iseljenih Hrvata, pa da skupa odlučno, na svojim devastiranim ognjištima, zajednički otpočnu djelovati ( Zrin, Borićevci ... ) Koliko su iseljeni Hrvati svjesni da su razapeti, podvojeni nakon što su perfidno protjerani – raseljeni sa svojih ognjišta, i to da ne mogu kompenzirati u tuđini stečenim materijalnim. Lunjajući po svijetu ne trebaju se tješiti s drugim raseljenim narodima kao žrtvama ... Robovi kao žrtve umiru po zasluzi, jer se dovoljno ne žrtvuju za dostojanstvo i svoje ognjište ...  

Zagreb, listopad 2017. godine  

                                                               dr. sc. Ilija Barjašić

                                     predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha

                                                                 i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

                                      predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj