PREPOROD HRVATSKOG DUHA
Člansku pristupnicu pošaljite na našu adresu
Naslovna
OBRAĆENIŠTVOM U IME ŽIVOTA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 646
OBRAĆENIŠTVOM U IME ŽIVOTA
Kada rekapituliramo kroz povijest, hrvatske izdajice, skupa s okupatorima, naročito sa Srbima kao okupatorima od 1918. godine, jasno je zašto i na koji način se pobjeđivalo Hrvate u Hrvatskoj. Da bi im uzimali zemlju i ostala materijalna bogatstva, bio je razlog da su Hrvate raseljavali i na razne načine uništavali, da se nikada ne bi vratili. Nemilosrdno su Srbi uništavali Hrvate i dok su se povlačili sa svojih ognjišta i sklanjali, kao poraženi, preko Austrije na zapad po svijetu, sve do 1990. godine. I danas ostaci okupatora djeluje destruktivno i agonija nije prestala, jer raznim specijalnim ratovima maltretiraju Hrvate. Ipak, po spoznaji i dalje urednim življenjem ispunja se dovoljan razlog pa domaći diverzanti s repovima okupatora na kraju će biti gubitnici i otići će na smetlište. Koliko jedan narod istrajava dalje ovisi o žrtvovanju i žrtvi kao zalogu za milost Stvoritelja.
Čovjek je kvaliteta i društveno biće koje može apstrahirati, zato svi koji dozvole da ih zlo zastupa i sami su odraz nereda i neodgovorni. Kada se zlo nameće pomoću pojedinaca iz jednog naroda treba biti odlučan da ne bi bilo nereda i žrtava.
Otkrio se i hrvatski premijer kada se poklonio „neprijateljima“, sinovima hrvatskog naroda koji su održavali vatru na ognjištima svojim i njegovom da se ne ugase (zato su i stradali), za što se i dalje Hrvatima sudi. Poznato je da je zlo slijepo i po navici se vraća na mjesta zločina, direktno ili indirektno, tako sudbinu svoju dograđuju – nastavljaju što je jednako posljedica, izopačenost i do sedmog koljena mrak, sve dok se ne obrate ili propadnu. Dakle, čime vlastodršci kao opsjednuti pokazuju sebe po antihrvatskoj modificiranoj šabloni, sami će odgovarati pred Stvoriteljem Života. Čovjek svjedoči da svaki pojedinac odgovara za sebe, ali dodatno i kao žrtva svojih roditelja . . ., današnji vlastodršci uglavnom su rođeni nakon drugog svjetskog rata, nisu realno odgajani da bi spoznali istinu, kolika se nesreća srušila na Hrvate dok su u Hrvatskoj branili ognjišta svoja. Životom u ime kojeg su se borili i bore dalje, Hrvati znaju tko je sa Stvoriteljem koji je prvi i Život, a tko drugi uz lucifera odabranog kao najgoru varijantu za sebe.
Čovjek je po duši kvaliteta koja može apstrahirati i zato je odgovoran, shvatljivo je kada životinja griješi i pored iskustva … ali čovjek.
Srbima je velika Srbija neostvarena, prošlost i opomena, što hrvatski janjičari još nisu spoznali - shvatili, pa zlorabe kršćansko praštanje, da se zlo ne potencira već gasi, a čovjek prosvjetljuje i nadilazi Stari zavjet. Ne shvaćaju da su srpske maske u obliku partizana razotkrivena prošlost, da se ispunio razlog, a Hrvati spoznali, k tome svjedoče i grobnice Hrvata po kugli zemaljskoj kao nedjela janjičara i Srba.
Janjičari, odmetnuti od svoga naroda, obilježili su i potvrdili svoju ćud masovnim grobnicama dok su desetkovali hrvatski narod, koji se od zadobivenih rana, pritisaka, stradanja još nije oporavio. Aktualni vlastodršci danas, po godinama mladi, odraz su neznanja, ne znaju o stradanjima Hrvata od 1918. godine do drugog svjetskog rata, zatim kroz Hrvatima nametnuti drugi svjetski rat. Svrstali su se sa srpskim „herojima“ s Bleiburga, Kočevskog roga, Križnog puta, i . . . poslije Drugog svjetskog rata, stvarne hrvatske izdajice koje su sa Srbima stvarali Veliku Srbiju, po navici - odrazu odgoja i ne znaju kome i zašto su im roditelji služili. . . ali znaju oni koji su teror osjetili u Staroj Gradišci i drugim zatvorima, što se riječima ne može opisati. Danas gledano Velika Srbija nije ostvarena, a hrvatski vlastodršci zbog manjka spoznaje i njihovi sinovi u Hrvatskoj, izjavljuju da su neprijatelji Hrvata i to onih koji su branili Hrvatsku od aveti s istoka i zapada, kao pripadnici istog naroda, iz kojeg su i njihovi roditelji koji su se također prevareni borili po Hrvatskoj protiv roda svoga, i danas kao da im je žao što Velika Srbija nije ostvarena. Dakle, zaneseni idejom o Velikoj Srbiji otkrili su svoju želju i kvalitetu, a njihova demagogija i laž u tom pravcu je prozrijeta, naročito i kada to potvrđuju i hrvatske nedužne žrtve, dakle, neznanje je mrak i zlo. Poznato je da se čovjek nekada opire odvikavanju po cijenu dobra i budućnosti, što naročito ometa one koji su duboko u paklu u kojem pod teretom grijeha dalje ne mogu lagati sebi, njihovo je vrištanje odraz njihovih nedjela. Dok se ne obrate moraju u ime Života služiti kao opomene, izluđuju pod teretom zla koje su počinili, da se ne sjećaju svojih nedjela. Stvoritelj je milostiv i pokajnicima su otvorene mogućnosti spasa i njihovim sinovima - slijedećim generacijama.
Dakle, po iskonskim načelima i volji čovjeka grijeh - zlo se prenosi na unuke kada ih roditelji nisu upoznali sa svojim grijesima i prekinuli suportirati zlu, pa im kao žrtvama očeva trnu zubi, zato odlaze na mjesta zločina koje su počinili njihovi djedovi i očevi, jer zločinci po mislima, djelima i propustima ustraju do svoje propasti, ako ne prestanu služiti zlu, ne obrate se i ne traže oprost zbog prolivene krvi. Zato se unuci trebaju obratiti radi općeg dobra i sebe. Njemački filozof Kant upozorava i pita zašto ne bi nekoga ubio za jedan sladoled. Odgovara da to normalan čovjek po ustrojstvu duše – Života ne može učini, po bilo koju cijenu materijalnih koristi, sve dok pojedinac kvalitetu duše ne pomuti. Tako su postali – nastali neki zaneseni Jugoslaveni i partizani, i neki vlastodršci u Hrvatskoj s tendencijom i dalje pod maskama trovati i producirati žrtve, što im je po navici usputno i nebitno. Tko se sjeća vremena poslije Drugog svjetskog rata, i poslije do 1990. godine, nad Hrvatima je vršen pritisak u Hrvatskoj i u svijetu, gdje god su se nalazili, nasrtalo se na živote Hrvata da bi se okoristili njihovim imanjima, jer vampiri kao prazne mješine tražile su i traže krv u Hrvatskoj. . . nisu spoznali da su u službi smrti – robovi materije. Očito, pored kvalitete čovjeka kojom može odolijevati neredu i zlu Hrvati, radi prividnih koristi griješe i ruše vlastite temelje Života, propadaju kao narod. Naviknuti od okupatora, neodgovorno varaju i otimaju što im ne pripada, a vlastodršci tako potiču narod . . . , sve od 1990. godine, despoti po kvaliteti nisu dorasli - zadatku u Hrvatskoj vladi, što pravdaju despotskim stilom, opijeni vlašću, danak im je u . . . što je pokazatelj njihove naravi.
Što sve dozvole svjesni Hrvati. . . kada premijere, vlastodršce, i ostale zastupnike podržavaju kao vladare života i smrti u Hrvatskoj gdje živi 95% katolika. Očito, magla je otrovna, a zlo, gluho i slijepo, ima kontrolu nad narodom, kada ih indiferentno podržava dok čine nered. Ovo se realno vidi kroz povijest, iskustveno i znanstveno. Zašto se gubi urednost i nezaobilazni temelji Hrvata, koji su kao naivno uspavane žrtve, jer se dovoljno ne žrtvuju za svoje temelje – uvjete Životu. Za to svaki Hrvat snosi dio odgovornosti, koja se uglavnom izbjegava, pa omamljeno halucinira, linijom manjeg otpora, jer nije samokritičan, utoliko u agoniji kritizira. Dakle, očekivati se može po zasluzi, bilo u pravcu Života ili smrti, adekvatno žrtvovanju. Zato se čovjek treba obratiti i biti novi – bolji, da spozna sebe, a da su svi okupatori bili okrutni, što su i pokazali; Turci, Mlečani, Austrijanci, Mađari i Srbi . . . , koji su skupa s hrvatskim izdajicama stvorili nered Životu Hrvata, usmjeravali Hrvate u nered - smrt.
Natalitet - Život neka bude Hrvatima mjerilo žrtvovanja u Hrvatskoj
RAĐANJE JE UVJET OPSTANKU I ZADOVOLJSTVU!
Zagreb, rujan, 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
i
Predstojnik razreda HAZU- D/D- a za poticaj nataliteta u Hrvatskoj
Add a comment
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 674
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život?
Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna. Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu raziniu koja pripada životinji. Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada.
Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine. Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi.
Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog. Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju. Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni. Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život. Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života. Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se.
Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno. Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi.
Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća!
Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena!
Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda.
Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće.
U Zagrebu, kolovoz, 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
HRVATSKI RADNICI I VETERANI DOMOVINSKOG RATA KAO ŽRTVE NERADA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 660
HRVATSKI RADNICI I VETERANI DOMOVINSKOG RATA KAO ŽRTVE NERADA
Veterani Domovinskog rata RH, dobrovoljci i . . . , traže nagrade i
mirovine kao branitelji plaćenici zbog učešća u obrani doma i domovine svoje. Zavarani prividom ne razmišljaju, kao da ih nije briga otkuda i tko će im isplaćivati mjesečno mirovine, kao da ne vide, i kao da ih ne zanima što u Hrvatskoj nema tvornica i proizvodnje; hoće mirovine koje se ne mogu dijeliti bez proizvodnje, bez obrađenih polja, eksploatacije mora, rijeka, šuma i rudnog bogatstva u Hrvatskoj. Ovu poruku zauvijek trebaju zapamtiti hrvatski radnici i branitelji.
Ovakvo ponašanje radnika i branitelja u Hrvatskoj danas odgovara samo eksploatatorima Hrvatske, koji koristeći neuredne i slabe Hrvate i pospanost hrvatskih radnika i branitelja, na čelu s vlastodršcima u Hrvatskoj, destimuliraju narod i tako se urušava opće dobro u cjelini.
Tvornički radnici bez tvornica, poljoprivrednici bez obrađenih polja i ribari dok ne eksploatiraju more! Što je to? Radnici traže otpremnine i zaostale plaće, a nije ih briga za tvornice i proizvodnju koja je uvjet za svakodnevnu plaću. Dakle, Hrvati prodajući djedovinu
izgubit će na bojnom polju, dom i domovinu svoju.
Iskonska urednost pokazuje i opominje Hrvata, kao specifičnost, koji ima državu, naročito vlastodršce koji bi trebali čuvati istu, da konkretno stanje u Hrvatskoj i život to ne potvrđuju, a što je posljedica slobodne volje, ali opominje da se i odgovara za svoju neurednost. Sve je uzrok i posljedica, slučajnosti za mudre nema.
Dakle, prije svega prema podijeljenim dužnostima najveće probleme stvaraju "izabrani" vlastodršci, koji "svojom mudrošću," po svojoj slobodnoj volji, potvrđuju sebe kao uzrok i posljedicu kao zasluženo stanje i život u Hrvatskoj.
Adekvatno dužnostima, radnici proizvođači i branitelji su odraz narušenih uvjeta životu, ali kao generacija i suodgovorni . . . Dakle, i danas u Hrvatskoj životni uvjeti su posljedica konkretne urednosti, razmjerno obrađenim hrvatskim poljima, eksploatiranju hrvatskog mora i tvorničkoj proizvodnji u Hrvatskoj. Točno koliko Hrvati golu egzistenciju kao zamku pretpostavljaju, tj. postavljaju iza vrijednosti, toliko zasluže manje zadovoljstva, za što su vlastodršci najodgovorniji, zato jer narodu preventivno ne podnose izvješće za stvarani nered, koji je uzrok zlu.
Hrvati kao radnici i branitelji indirektno destimuliraju narod, dok hrvatski vlastodršci direktno destimuliraju život uopće, jer su pobrkali kockice, pa više ne prepoznaju što su vrijednosti, a što koristi.
Produžene ruke posluže eksploatatoru - zlu, pa njihovim metodama uništavaju vlastiti narod. Zadužuju kreditima, a što obezglavljeni narod otplaćuje, kao da su tim novcem sagradili tvornice i pokrenuli proizvodnju u Hrvatskoj.
Neredom su vrijednosti postavljene iza koristi, što znači biti zavaran
demagogijom kao uzrokom svojih vlastodržaca, koji zastupaju isključivo osobnu korist i nije ih briga ni za što drugo.
Ovaj tekst je vidljiv, ispisan je na dlanovima Hrvata, ispisali su ga sami zbog indiferentnog ponašanja prema redu, radu, ali i prema svojim kolovođama nisu kritični; dakle slučajnosti nema, a samo gola egzistencija i prividne koristi posljedica su nereda.
Sjetili se radnici diljem Hrvatske pa traže otpremnine, zaostale plaće,
mirovine ne starosne već izvanredne, spominju neke tvornice, a branitelji prošli rat. Danas Hrvati niti rade niti Hrvatsku preventivno brane, zapravo žurno im treba pojedinac koji će ovaj narod izvući iz živog pijeska, jer radnici ne rade i ne grade tvornice za budućnost, a branitelji veterani bi živjeli od prošlosti, što nije moguće. O radu kao preventivnoj obrani od zla ni riječi. Očigledno zlo devastira i zaustavlja hrvatsku proizvodnju i život, doista kao obezglavljen narod, bez vođe.
Hrvatski radnici, izmanipulirani demagozima, povremeno se sjete pa neodlučno, po nekoj teoriji bez logike zdravog razuma, traže svoja prava i otpremnine, od istih koji su ih doveli do provalije . . . što ih i više kompromitira, traže nemoguće od neodgovornih da im i više ispiru mozgove, baš od onih koji su im i zaustavili proizvodnju, a kao kompenzaciju stvorili beznađe i maglu obećavaju im neke plaće bez tvorničke proizvodnje.
Očito, Hrvati su i dalje bez samoinicijative i inicijative, a po navici skloni iseljavanju, izgrađuju tvornice u Kanadi, Njemačkoj i . . . , kao da im je Hrvatska na živom pijesku na kojem se nikako ne mogu graditi tvornice. Što sada? Treba prepoznati i izabrati vođu mudraca koji je odraz reda.
Uvjerili su Hrvate, sluge potencijalnih okupatora da ima sjetve bez žetve, zapravo samo ih sramote, a i od koristi ništa, jer nema više ni mrvica pomoću koji su ih do sada zavaravali.
Gospodo, hrvatski radnici pametan je tko pamti i ne da se varati unedogled ...!
Vratiti se treba radu, redu koji generira i tvori snagu za zdrave uvjete
životu, a što zahtijeva temeljitost i samokritičnost, okrenite se redu i
radu, shvatite kako ste prevareni od strane neradnika, koji demagogijom i maglom urušavaju red, rad, tj. život u Hrvatskoj, a potom vlast nametnu ne pitajući narod.
Ne dopustite više da vas vlastodršci zavaravaju pomoću nekih industrijskih zona po Hrvatskoj, preko kojih su kojekakvi narkodileri oprali novac dok su zidali kule u oblacima . . . bez stručnjaka za proizvodnju, bez sirovina, bez tržišta koje proizvodi trebaju.
Umjesto da ultimativno i odlučno tražite tvornice uz pomoć institucija, da vam lopovi vrate pokradeno, vi tražite otpremnine i novac. Od koga? Onih koji su rasprodali vašu imovinu. Novac kojeg više nema iz akumulacije rada. Što je po vašem mišljenju budućnost bez angažiranja danas? Budućnost kojom će se suočiti vaša djeca ukoliko se odlučno i sada ne stvore preduvjeti, samokritički i kritički zauzme stav bez tutora, koji kradu vrijeme dok rade za one koji su od vas stvorili neradnike i svu krivicu bacili na vas, koji su vas kao hipoteku, kao stvar stavili kod stranih banaka, sebi uzeli novac a vas zadužili.
Posebno duhovne elite i branitelji iz Domovinskog rata su za stanje u
Hrvatskoj odgovorni, jer i dalje traže zasluge i beneficije bez pokrića,
doslovce kao vojske okupatora koje su kroz prošlost pobjeđivale Hrvate, naročito iz drugog svjetskog rata. Toliko su uvjereni i uvjeravaju dalje "demokratski," odnosno despotski, duhovne elite i vlastodršci - po želji svojih mentora i potencijalnih okupatora -eksploatatora pa prijete, izrazitijim Hrvatima, pomoću policije, sudova, zastrašivanjem – bacanjem bombi u dvorišta; služe se rafiniranim metodama zla adekvatno ovom vremenu i prostoru (despoti su odraz nereda stvaranog po raznim okupatorima uz pomoć
pospanih radnika i branitelja). Dakle, samo častan i moralan pojedinac oko kojeg će se okupljati narod može počistiti despotizam kao zlo.
Despoti služe kao čuvari i sluge crvotočinama u kipovima, koji preplavljuju duhovne i svjetovne institucije u Hrvatskoj, dok im služe ističu samo koristi, jer za njih su vrijednosti otrov.
Očistiti treba duše, disati samopouzdano i duboko, ubuduće birajte mudrace, a ne demagoge za vođe.
U Zagrebu, srpanj 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
Add a comment
BIZANTINCI U HRVATSKOJ LAŽIMA PRETVARAJU NEDJELA U „JAČI“ ARGUMENT
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 653
BIZANTINCI U HRVATSKOJ LAŽIMA PRETVARAJU NEDJELA U „JAČI“ ARGUMENT
Oni koje se ne prepoznaje po djelima u raskoraku su sa željama, prepoznatljivi su po nedjelima, kao kipovi, bizantskim stilom - spletkarenjem radi osobnih koristi … pretvaraju manji argument u veći. Tako su neredom urušili, napustili i zapustili vlastita ognjišta, dalje po nagonu nasrću i na tuđa, verzirani u spletkarenju bez srama, kao posrnule duše raznim konstrukcijama umišljaju da se na ognjištima časnim Hrvatima u Hrvatskoj mogu nametnuti kao uzori.
Dakle, ogovaranjem razbijanjem razdvajanjem slabe opće dobro, što je cilj svakom okupatoru – eksploatatoru …, da preko takvih robova ima produžene ruke …
Baš zato i zbog toga na vlastitim ognjištima u Hrvatskoj nisu bili uzori, već opomena. Također gdje god se pojave demonstriraju perverzan bizantski duh, zbog osobnih koristi kada god mogu ruše ognjišta domaćina, i život uopće. Dok urušavaju život, sebi ne mogu lagati …, u prirodi duše je, da bi zaboravili zla koja su počinili polude. Takve treba zaustavi jer imaju tendenciju širiti nered.
Hrvati se razlikuju i prema krajevima iz kojih potječu, ali se pod istim imenom kriju, jedni služe kao uzori a drugi kao opomena, neki imaju ognjišta koja dnevno uređuju dok su drugi svoja zapustili i lutaju kao cirkusanti.
Prirodno je da čovjek ima ognjište po kojem se i konkretno pokazuje u ime života. Bez obzira o kojem pripadniku hrvatskog naroda je riječ, Hrvati se u Hrvatskoj trebaju riješiti „modernih savjetnika“ koji su zapustili vlastita ognjišta, bilo da se radi o Hrvatima iz Hercegovine, Vojvodine ili …, Zagreba, Splita i …, bez djela ne mogu biti uzori. Dakle, lutalice pomoću laži žele biti ispred časnih Hrvata koji imaju i čuvaju svoja ognjišta. Zato i jesu samokritika i kritika kao polazište i mjerilo za znanje i ravnanje.
Djelima, konkretno …, a ne pomoću magle kompenzirati nedjelima …, zavarani prividom bez žrtvovanja samo bi eksploatirali Hrvate u Hrvatskoj. Propagandom izazivaju Hrvate samo da bi ih osluhnuli gdje su pa da nepozvani uđu u njihova dvorišta, samo zbog koristi a protiv su svake vrijednosti. Tako naviknuti i zato Hrvati međusobno spletkare, ogovaraju se, što kao bolest prelazi u naviku, a što je posljedica raznih pritisaka okupatora, kako bi se znalački dalje prema okupiranima postavljao. Raznovrsnim varalicama i lutalicama raditi je sramota, naročito kao „intelektualci“ umišljaju da spletkarenjem mogu živjeti na tuđi račun.
Dakle, zato neuredne varalice treba pomoću zakona života: reda, rada i discipline navikavati, da se pokažu po djelima, npr. uredna ognjišta, i obrađena polja. A ne lažima bez rada, što i inače nije život već samo vegetiranje, tj. zlo, takvih je u Hrvatskoj i previše, samo ometaju čestite.
Moderni „radnici“ ne shvaćaju da su prokleti, jer pored vlastitog ognjišta traže i uništavaju tuđa samo zbog materije, po zaraženoj volji čega nisu svjesni.
Dakle,da bi čovjek prezentirao život i odolio iskušenjima mora se žrtvovanjem braniti od zla djelovanjem poticati na preporod duha, što pretpostavlja konstantno žrtvovanje. U što nikako ne spada međusobno ogovaranje i spletkarenje pojedinaca u jednoj zajednici. Mora se shvatiti da je život odraz reda, da pojedinac treba živjeti za svoj narod, a ne obrnuto da narod služi pojedincu dok isti kao egoist zavaran prividom vegetira. Dakle život je odraz urednosti, što pretpostavlja žrtvovanje svakog pojedinca za opće dobro. Zato, zemljoradnik, branitelj ili predsjednik nisu u funkciji života ukoliko s predumišljajem zbog – puke osobne koristi spletkare i truju čovjeka u vlastitoj zajednici, tj. život. Zašto i zato nestaje urednost kao uvjet i garancija životu.
Ukoliko se čovjek ne žrtvuje kako priliči životu, kojeg treba čuvati pomoću reda, rada i discipline, očituje mu se adekvatno po nedjelima što zasluži… Žrtvovanje je život, a
žrtva je posljedica demagogije, kojom se čovjek truje i navikava pomoću laži i privida pa tako urušava temelje život.
Zato treba djelovanjem razgraničiti dobro od zla, ne oslanjati se, ne uvažavati žrtve koje su posljedica vlastite volje, po kojoj su napustili oca i ognjište.
U Zagrebu, siječanj, 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT
Add a comment
Stranica 9 od 25