Naslovna

NEMA BUDUĆNOSTI BEZ REDA I RADA KAO PREVENTIVE

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 265

        NEMA BUDUĆNOSTI BEZ REDA I RADA KAO PREVENTIVE

                                       

Nakon sjetve kroz vremena prošlosti, slijedila je sadašnjost u kojoj se očekivala i dočekala žetva. Ali kakva? Nema u budućnosti žetve za onoga tko uredno ne radi danas za sutra u skladu sa životom, što znači živjeti u ime života. Nema slučajnosti! Zato će svaki pojedinac u vlastitoj zajednici raditi što najbolje zna i može u ime općeg dobra.

Hrvati su, pored žrtava, žrtvujući se opstali, a svijet je kroz vrijeme na hrvatskim prostorima prepoznao Hrvate kao nevino-naivan narod,  shvatio je da su Hrvati i žrtve svoga katoličkog svjetonazora. Prijatelji Hrvata propitkuju, kako to da petokolonaši kao pošast hrvatskog naroda i danas vladaju u Hrvatskoj? Umjesto da im se sudi oni manipuliraju hrvatskim narodom i osuđuju uzorne pojedince, koji su porazili Srbe kao zadnjeg okupatora Hrvatske. Nesvjesno, kao žrtve kućnog odgoja rade protiv sebe i hrvatskog naroda. Naravno i uz asistenciju svojih mentora iz instituta za specijalne ratove potencijalnih okupatora. Smišljena je i neka  individualna krivnja, za one koji su pokazali hrabrost u obrani svoje domovine Hrvatske, ne samo u zadnjem Domovinskom ratu, već je to šablona kroz povijest: Zvonimir, Zrinski i Frankopan, Ivan Paližna, Stjepan Radić, žrtve do drugog svjetskog rata, silne žrtve kroz drugi svjetski rat, žrtve poslije drugog svjetskog rata sve do 1990. godine. Nije slučajno da su za vrijeme Domovinskog rata i sve do danas ubijeni i zatvarani najuzoritiji Hrvati. Sjetimo se žrtava od 1970. do 1990. godine, koje svojim obolom uvode Hrvatsku u samostalnost, isti se ne spominju. Zašto i tko ih zaobilazi, zašto se to dozvoljava? Uglavnom, kao idealisti  nisu se žrtvovali zbog osobnih koristi, nisu htjeli ukradeni novac i vlast da bi se egoistički promovirali, pa s janjičarima zajednički rušili Hrvatsku; žrtvovali su se zbog općeg dobra. Treba se sjetiti hrvatskih žrtava od 1918. godine do 1945. godine, do sedamdesetih godina, žrtava i nesebičnog žrtvovanja pojedinaca do 1990. godine. Sve se ovo dogodilo u Hrvatskoj, dok  se hrvatski narod branio od neprijatelja, petokolonaša – janjičara. Ubuduće, neka petokolonaši budu pouka svim generacijama Hrvata. Ovo su pitanja na koja pojedinci, po preuzetim dužnostima u institucijama, trebaju odgovoriti hrvatskom narodu. Također, treba registrirati sve pojedince petokolonaše kroz povijest, da budu opomena sljedećim generacijama, a koje pod njihovim tutorstvom nemaju budućnosti, isto kao što nisu imale pod njihovom bakljom  ni zadnjih nekoliko generacija od 1918. godine.

 Nekim folklorom sada, kada im je svijet skinuo maske, razgolićeni kao neosvješćeni  vrište. Bez maski, njihove kategoričnosti i nedjela, ostaju bez daha i postaju konačni, jer nisu htjeli da redom i radom, tj. žrtvovanjem potvrđuju život na beskonačnom putu, u svojoj zajednici.

Samokritičnost je uvjet spoznaji, potom čovjek svojim djelima potiče druge. Treba znati što znači riječ politika! Petokolonaši se po djelima nisu ponašali u skladu s tom riječi već su direktno ili indirektno pomagali neprijateljima i hijenama da pomoću takve politike, koju nazivaju kurvom, lukavo Hrvatima stvore averziju prema politici i tako ih podcijene. Toliko puta se sudilo Hrvatima, koji se nisu ponašali u skladu s direktivama iz prijestolnica okupatora, baš zato jer su radili i bili uzorni, i za koje politika nije bila kurva. Samo ovakvim angažiranjem može se zaustaviti razaranje hrvatske zajednice iznutra, što hijenama izvana ne otvara mogućnosti da urušavaju svaku vrijednost i život u Hrvatskoj. Dakle, zato treba pamtiti djela kroz prošlost, raditi i živjeti prema budućnosti u ime života. Kada se ne njeguju temelji zajednice iz prošlosti, s razlogom na tako poljuljanim temeljima rat se zasluži, a vatra potom čisti nagomilano smeće radi života. Dakle, preventivno političkim angažiranjem može se uredno živjeti u vlastitoj zajednici i čuvati pojedince od simbioze sofizma i nezarađenog materijalnog bogatstva, koji su skloni prikrivati – izbrisati nedjela počinjena u prošlosti. Međutim iskonska pravila ni to ne dopuštaju pojedincu, jer je po slobodnoj volji mogao i može zastupati život ili smrt. Zato neka svaki pojedinac pogleda na vlastiti dlan pa će vidjeti svoja djela i sebe kao sudca po kojima mora suditi sam sebi. Čovjek treba shvatiti i prihvatiti da afirmativno djelovanje – žrtvovanje pokazuje kako s vremenom teče, dakle apsurdno je okrivljivati prošlost, koja pojedinca ne oslobađa od po volji i želji djelovanja - djela, koja pokazuju koliko je netko po djelima ili. . . Sofisti – materijalisti najradije bi nedjela poništili zaboravom, što nije moguće, negirali bi prošlost kao vrijeme, pa zaobišli svoja nedjela, istim stilom nastavili i u budućnosti, po istoj šabloni, ne pitajući kakvo življenje i kakav napredak bi bio bez inventure djela iz prošlosti, što bi značilo sladiti se po cijenu temelja . . .  i općeg dobra. Dakle, sladili bi se na račun drugog i ubuduće bili vladari i sudci bez inventure, da ne bi bili odgovorni, što bi značilo neredom urušavanje zajednice.

U Hrvatskoj je predizborno vrijeme u sadašnjosti, vrijeme kroz koje će se vidjeti što tko prezentira da bi bio ozbiljno uvjerljiv i uzoran svome narodu, djela se jednostavno vide, dok su nedjela sofističko - mađioničarski komplicirana, uvijek samo magla.

Vratimo se prošlosti, kakvu bi htjeli sofisti – mađioničari prikazati da je kriva za sve (a ne i njihova nedjela), međutim jučer ili danas (vrijeme) su puke kategorije da se po djelovanju zna kada su se neka djela odnosno nedjela . . . dogodila. Bez prošlosti djedova i očeva nema sinova. Konkretno danas, analiziraju se djela iz prošlosti radi budućnosti kao smisla. Djela iz prošlosti i sadašnjosti su premise iz kojih slijedi zaključak kakva će biti žetva i život u budućnosti. Dakle, prošlost je kao arena . . . gdje se vidi što je tko činio u prostoru i vremenu . . . , a u sadašnjem dočinio. Nezaobilazna su nedjela koja opterećuju, dok prošlost, sadašnjost i prostor kao kategorije ne opterećuju, dakle, djelima se čuvaju temelji zajednice.

Hrvati kao haški zatvorenici bolje su pojedinačno prošli od Zrinskih, Frankopana, i svih kojima se sudilo u prošlosti, u prijestolnicama okupatora za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i Velike Srbije.

U Hrvatskoj su uvijek problem sofisti kada su u pitanju osobne materijalne koristi, koje isti pošteno ne zarađuju, već samo spletkarenjem i zavađanjem Hrvata. Zato se treba provesti zakon o lustraciji, da shvate kako politika nije sinonim za označavanje kurve, kao što su po nedjelima oni sami. Nered gomila smeće koje će prije ili kasnije vatra čistiti i biti u funkciji Iskona - Života. Dakle, dužnost je pojedincu i narodu zaustaviti tendenciju neurednih, kako se rat kao pakao za pojedinca i narod ne bi događao. Rat je posljedica nedjela iz prošlosti, tamo gdje je reda zlo se ne ponavlja. Čovjek pamti i dnevno radi, pomoću spoznaje i preventivnog djelovanja život čuva.    

                                                                               

 

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

Add a comment

SPOZNAJA ČOVJEKA O ŽIVOTU

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 267

                 

                                Život je vječan, a čovjek po žrtvovanju uskršava i živi!

                        Sretan Uskrs i puno veselja svim Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori,

                               

        u ime Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT,

                                                                     želi

                                                        dr. sc. Ilija Barjašić

                              Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

                                 

                                    SPOZNAJA ČOVJEKA O ŽIVOTU

Znanosti i znanstvenici samo su pripomoć dok se Život slavi. Koliko spoznajući čovjek, znanstvenik zna, očituje se i toliko se poklapa i sa stvarnošću, utoliko se znanstvenik žrtvuje, angažira i znanjem potiče razmišljanje o kompleksnosti života. Čovjek je sretniji dok, bez kalkuliranja,  radi i ne umišlja, jer život je čovjeku zagonetka, oduvijek - teče u beskonačnost, i ne rješava se samo pomoću znanosti. Ali znanstvenici imaju odgovarajuću ulogu dok čovjek spoznaje sebe kao mikrokozmos,  s naglaskom na vezu čovjeka sa Stvoriteljem bez koje bi se vatra ugasila. Radeći, spoznavajući Život kao bit - čovjek ima razloga za veselje, dok neuredan čovjek sebe zavarava oslanjajući se na slučajnost. Demagoško pokriće preko znanosti životu ne treba. Dakle, znanost i znanstvenik po navici i tradiciji procjenjuju iz nedovoljno kutova, dok žele spoznati kompleksnost od Stvoritelja do čovjeka i obrnuto, a za što treba i više ustrajati na beskonačnom putu, živjeti i spoznavati . . . Jer Život je konstanta, a uzrok i posljedica je čovjek, mikrokozmos po kojem se Život - slavi dok se radi, rađa i živi. . . Suprotno, nesmotrenošću i kojekakvim kompliciranjem – kvantificiranjem čovjeku se život zamagljuje. Dakle, biti budan, živjeti život na beskonačnom putu da bi poticao i drugog čovjeka da uredno živi smisao je življenja čovjeku na Zemlji. Po svemu prosuđujući, čovjeku je zajedništvo sudbina, garancija da u svojoj zajednici radosno živi na Zemlji. Ništa novo, jedna zajednica treba sve vrste djelatnika: znanstvenike ,  radnike, vojnike. . .  da rade – što tko najbolje zna raditi, bez precjenjivanja znanosti, koja je pripomoć životu na zemlji.  Čovjeku mikrokozmosu ogledalo je makrokozmos. Život dat kao dar i nije tu za puko eksperimentiranje i kompliciranje, niti da se udaljuje od Oca. Kao čovjek stvaratelj . . .,  tehnikom stvarajući stvari zanese se . . ., može se i postvariti, jer zaboravi na Život i odanost Ocu. Zato i tako čovjek može i treba ostati uspravno, da ne griješi i ne posrće. Jer Život –duša kao bit čovjeka je konstanta i treba vezu i konstantnu pomoć Oca. Nije čovjek kako sam umišlja perpetuum mobile - samotvorac, ne može kompenzirati samo svojim stvaranjem. Treba znati cijeniti i biti zahvalan kao dio Apsoluta da kao čovjek živi po vatri, kao stvorenje od zraka, vode i plodova zemlje. Život jest po Apsolutu, a čovjek ukoliko drugačije umišlja postane  neuredan,  neodgovoran, pa se kao stvorenje suprostavlja Životu. Eto kako i koliko su znanosti i znanja od važnosti. . ., ali i kako mogu biti u raskoraku sa Životom, jer čovjeku kao stvorenju nisu dovoljna da može  kategorički suditi o životu kao Stvoritelj, a što pokušava . . ., Samo uredna duša -  čovjek živi dobro, dok neuredna i ne živi. Po svojim djelima na Zemlji uzor je ili opomena, slučajnosti nema. Dakle, po slobodnoj volji čovjek živi Život kada je u skladu sa Stvoriteljem. Ukoliko se proturječi pravilima života vrati se kao bumerang - bilo pojedincu, obitelji ili  zajednici – državi. Kulminacija nereda se očituje po dovoljnu razlogu, koliko je čovjek u blatu, što nakon . . . , samo vatra može čistiti - spašavati i pravdu dijeliti na beskonačnom putu. Duša se očituje po uzroku svome, potom čovjeka dalje djela prezentiraju na Zemlji. Dakle, kako se kome po volji čini tako i dočini, za što i odgovara. Činjenica je da je  čovjekovo fizičko tijelo iz prirode zemljeno, po zasluzi, tj. sudbini i kao materija sklono kvarenju. A grješni čovjek samo po žrtvovanju ima pristup Izvoru Života. Gdje nema izvorne topline Životu za čovjeka samo je posrtanje po prividu  i neugoda. Jer gdje nema topline nema ni ljubavi, nema rađanja - života, što je posljedica nereda, a zasluži se i očituje se kao kaljuža u kojoj se čovjek nađe. Ipak, čovjek se nakon posrtanja i padova mora ponovno uspinjati, a samo po žrtvovanju može se ustati, izboriti – izdići se i zaslužiti radost. Dakako po svojim djelima i ponašanju postati uzor, a ne kao zemljeni na Zemlji, samo stvarenjem uzrokovati beznađe. U zajednici naročito su odgovorni „osvješćeniji“, skloni kategoričnim sudovima, koji su tu da u vlastitoj zajednici potiču na životni red, da bi se život  čovjeka nastavio u zemaljskim uvjetima i po djeci, što hrvatski narod treba spoznati kao garanciju opstanku. Dakle, samo žrtvovanjem, djelima čovjek se uzdiže, koliko potiče na red, rad i disciplinu u ovom svijetu,  po milosti je i nagrađen. Čovjeka pokreće kompleksna duša – Život i ljubav kao uzrok uskrsnuću, bez čega je tijelo uvijek i samo prah. Ovisno o slobodnoj volji, čovjek iz ljubavi i po žrtvovanju uskršava i živi dalje.  Dakle, čovjek je po žrtvovanju dobra duša, duša kao kvaliteta uz pomoć Oca, odgovoran je po sebi i za sebe, tj. ukoliko ne živi uzorno kao mikrokozmos u makrokozmosu.

. . .

 Život traži da čovjek razlikuje između Života i čovjeka, Života i materijalnog kao privida zbog čega posrće.        

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Add a comment

HRVATSKI DOMOVINSKI RAT BIO JE OBRAMBENI I OSLOBAĐAJUĆI!

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 260

HRVATSKI DOMOVINSKI RAT BIO JE OBRAMBENI I OSLOBAĐAJUĆI! 

 

Sam naziv ukazuje kako se Domovinski rat protiv Srba kao okupatora nije dogodio po socijalnoj osnovi na hrvatskom teritoriju. Nakon što su Srbi poraženi kao agresori - okupatori u Hrvatskoj državi, tendenciozno lažu da je to bio građanski rat, kako bi izbjegli platiti ratnu štetu. Dakle, kada se dogodi građanski rat u državi, jednom narodu, uzrok je u socijalnoj osnovi.

Domovinski rat je bio oslobodilački i obrambeni rat.

 Danas jugofili, „kvaliteta“ kao i njihovi očevi, opomena su po specijalnim ratovima: rušili bi Hrvatsku državu, domovinski rat proglasili bi građanskim, u kombinaciji oživljavali bi potrošenu ideju o Jugoslaviji. Autor ovog teksta tražit će 600, 000 ( šest stotina tisuća eura) za porušene dvije kuće i poslovni prostor od strane Srba. Ako ne plate Srbi neka plate oni Hrvati koji bi povukli tužbu u ime Hrvatske.

Čovjek je reformator dok se žrtvuje u ime života svoje vrste, životinjskog i biljnog života, u skladu kako život teče, što ne razumiju hrvatske nepokretne spavalice. Čovjeku pojedincu ili jednom narodu sudbinski je određeno da u prostoru gdje obitava žrtvujući se promovira, reformira . . . u ime Života. Zato okupatorima i janjičarima, koji bi u Hrvatskoj radi slasti žrtvovali hrvatsko opće dobro, odlučno i najozbiljnije treba se suprotstaviti. . . ., trovačima hrvatskog zajedništva koji i preko stranaka urušavaju Hrvatsku. Isti zbog osobnih koristi grabe funkcije  u Hrvatskoj vladi, jer ne mogu konkurirati kvalitetom po žrtvovanju za opće dobro.

 Misliti je biti – živjeti i djelovati . . . , težiti . . . , i opraštati . . . , što je u osnovi kršćanstva. Ali ukoliko je i u skladu s hrvatskim općim dobrom, svećenstvo katoličke crkve u Hrvatskoj treba se odgovorno reformirati radi Života Hrvata. . . , jer, uglavnom, nisu samokritični, kao duhovne vođe od kojih se očekuje više, s 90% katolika ne pomažu koordinirati da se izaberu produhovljeni pojedinci kao zastupnici svoga naroda, . . . dakle, treba inventura što Život u Hrvatskoj traži.

Naročito natalitet, kao mjerilo Života u Hrvatskoj, institucije trebaju više poticati i referirati, koliko su doprinijele kao duhovne ili svjetovne institucije što pokažu statistike. Dakle, neka bude samokritika i kritika kao pokretač žrtvovanja zbog reformiranja čovjeka na terenu . . . Institucije su tu da bi opravdale svrhu potičući na obnovu i na pravila Života. Što se mora dogoditi pojedincu i  narodu da bi se Život živio i slavio?  Hrvati moraju domisliti kako će se kao narod revitalizirali, jer sada očito ne žive po kršćanskim načelima, što pokazuje natalitet. Samokritički, trebaju se osvjetljavati uzroci. . . , zašto natalitet u Hrvatskoj opada, zašto hrvatski narod ne doživljava katarzu! ?  Koliko u Hrvatskoj zajednici sabotiraju duhovne ili svjetovne “elite“ i zašto nitko za to ne odgovara. Kao da znaju da izmanipulirani čovjek može biti žrtva straha, pa pritišću i vladaju. Da bi se čovjek oslobodio pritisaka – straha mora se osloboditi loših gospodara koji ne potiču Život.

 Za istaći je, kao uzor, aktualnog  poglavara – katoličke crkve u Rimu koliko potiče na pravila života, ističući da je žrtvovanje zalog za život.

• Također i papa koji je samokritički predao tron drugom, trebao bi biti poticaj i hrvatskim  kardinalima i biskupima pa da prema dužnostima budu i odgovorni. Dakle, Život kao odraz žrtvovanja i nagrada teče i traži reforme. Oni koji nisu u stanju poticati na preporod hrvatskog duha, koji to ne mogu pokazati po djelima i rezultatima na terenu, u ime Života,  bez odlaganja, trebaju prepustiti funkcije drugima koji to mogu obnašati bolje.

Ovaj tekst potiče na pravila Života na beskonačnom putu, odnosno ukazuje kada se ne živi po istim.

Nezaobilazno, ini okupatori,naročito Srbi, destabilizirali su Hrvatsku i odgovorni su za stradanja Hrvata u zadnja dva rata

Istina da su Srbi glavni uzrok zadnjih dvaju ratova u Hrvatskoj, ali i Hrvati su im na neprirodan način naivno i neodlučno dozvoljavali  da u Hrvatskoj siju beznađe, jer se od zla nisu štitili preventivom. Srbi nas u Domovinskom ratu nisu uspjeli zavaditi, ali stalno pokušavaju i koriste hrvatsku pospanost, i ne samo oni, što upozorava, da se ne bi opet dogodio okupator uvjet je žrtvovanje, zajedništvo - snaga - natalitet.

Danas hrvatski susjedi specijalnim ratovima pokušavaju pomoću i preko svojih manjina destabilizirati hrvatski narod . . ., konkretno: kao i za vrijeme 1. i 2. Jugoslavije – Velike Srbije, mentor im je Srpska pravoslavna crkva. Uporno i pored pravila pravoslavlja, Srpska pravoslavna crkva proturječi ustrojstvu pravoslavlja, jer Srpska pravoslavna crkva može postojati i djelovati samo u Srbiji, kao što Hrvatska pravoslavna crkva može postojati i djelovati samo u Hrvatskoj, jer se vežu uz državu naroda i glavni grad. Drugo je što u Hrvatskoj neodgovorno djeluju razni Strossmyaeri, biografija jednako geni. . . , ime prezentira pojedinca . . . pa koriste u neredu.  

Ispunjen je dovoljan razlog kao odraz nereda u Hrvatskoj, što je poticalo na odnarođenost, udaljavanje od svojih korijena, a što demonstrira I. Jelić i drugi indoktrinirani od svojih bivših poslodavaca u Jugoslaviji. Preko svoje umišljenosti pokazuju svoje „domoljublje“ i „mudrost“, a nisu svjesni da sami sebe optužuju i potvrđuju da su i ratovali protiv hrvatskog naroda kao plaćenici. Eto, što oni umišljaju, kada se zna da mudraci u državi koordiniraju. Uvjerili su ih da su sudjelovali u građanskom ratu u Hrvatskoj. Vojnici, po svojoj sudbini i kvaliteti, bez pogovora služe svome narodu (Platon). Ukoliko nije tako, „svjesno“ rade protiv općeg dobra naroda, ( neka vrate mirovine, razne beneficije . . . i činove . . . ). Uz napomenu, jugoslavenske oficire Milošević je protjerao iz Yu – srpske armije, ( tko bio nije odan svomu narodu . . . ). Dakle , tko ratuje za neprijatelja na vlastitom teritoriju, nesreća je narodu svome. Istina je da su ju-oficiri utoliko poslužili samo kao tehnička pomoć u Domovinskom ratu, a koordinatori − hrvatski mudraci i hrvatski narod pobijedili su Srbe i obnovili hrvatsku državu. 

Platon nije savjetovao pojedincu jednog naroda da radi ono što ne zna, već da u ime općeg dobra radi ono što najbolje zna.

Skupa i u istom orkestru su i pojedinci iz vrha vladajuće garniture, što se prema

njihovim izjavama može iščitati i . . . da su protiv općeg dobra Hrvata, nema slučajnosti, to je odraz njihove neosviješćenosti - neznanja. 

 Očigledno i u ovim vremenima radili bi ono što ne znaju, za njih je sila - strah - pravda, zato su hrvatski branitelji, ukupan narod, dužni u ime Života biti budni i dnevno se žrtvovati za opće dobro Hrvata.                 

 

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

Add a comment