Naslovna

PROSVIJEĆENI I NEPROSVIJEĆENI DIKTATORI KAO VLADARI KROZ STOLJEĆA HRVATIMA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 302

                   PROSVIJEĆENI I NEPROSVIJEĆENI DIKTATORI

                     KAO VLADARI KROZ STOLJEĆA HRVATIMA

Čovjek, sudjelujući u dijalogu, pretpostavlja Izvor Života. Dakle, u dijalogu - čovjek ili jedan narod potiču, iznalaze rješenja za opće i osobno dobro. Neprosvijećeni diktator ne zna slušati pa nema što niti reći. Sve ukazuje da je neprosvijećeni diktator odraz nereda, radi osobnih koristi, bezdušan je i uzrok urušavanju jednog naroda. Isti narod zaslužuje patnje koliko je dopustio zlu da se nametne pravilima života. Neprosvijećeni, diktator, materijalist koristi psihologiju za mase, diplomatski, bezdušno pritiska –istiska čovjeku dušu, stvarajući i pretvarajući ga u beživotnu masu. Kao bezdušan materijalist bez Ideje – Života, u agoniji, vergla u . . ., dvoličan je - podvojena spodoba i uvijek potencijalni ubojica.

Ukoliko vladar nije bezdušan materijalist, nakon obećanja narodu, zbog kojih je izabran za vladara, nije ispunio obećano, dužan je odstupiti s funkcije – odstupit će. Napomena, bezdušni materijalisti biračima sve nude - ništa ne daju, jer su učenici vampira istočno od Drine, pa diplomatski komuniciraju s narodom kao okupatori, kao bezdušnoici uništavaju život radi materijalnih koristi. Bezdušne materijaliste nije briga što se pomoću laži i lukavština ne mogu postići dobro za narod, državu.

Dakle, pored takve sudbine kao sadržaja i uzroka, čovjek teško može vjerovati u obraćeništvo materijalista. Kao što se ne može vjerovati  hrvatskim tajkunima, opasni su kao i okupatori, jer lažu dok grabe nezarađeno.

Smisao ovog teksta je da Hrvate potiče na dijalog, kako bi  osnažili svoj duh . . .,

 potom da više vide kako rutinirane varalice žele samo moć pomoću vlasti i materije. Dakle, materijalisti po Hrvatskoj kao „obraćenici“ i dalje lažu, a kao žrtve srpskog okupatora robovi su privida: i preko nekoliko srpskih tita dvojnika, ispred kojih nije postojao tito kao Hrvat. Utoliko i dalje koriste sjećanja na nepismena radnika Tita iz „ Zagorja“,  dok urušavaju Hrvatsku. Preko tita dvojnika radi cilja! Garašanin i Karadžić tendirali su širiti srpske granice i pomoću štokavskog govora pomičući ih do crte Virovitica - Karlobag. Što je Milošević konkretno, vojnom silom pokušao realizirati, a što nakon neuspjeha Srbi sa svojim mentorom SPC i bezdušnim hrvatskim janjičarima žele realizirati i danas, ne odustaju. Na njihovu žalost rijeka Drina ponovo je granica i preko koje neće više gurnuti nevine i naivne u još koji svjetski rat. Oni kao materijalisti otklanjaju, odbijaju svaki grijeh, jer nakon negiranja duše, radi materije, bezdušni su. Dakle, laž podvaja čovjeka i stvara dvojnika, što je uzrok i diplomatskom stilu komuniciranja, zbog čega se gubi čovjek.  Podvojene spodobe se tvore pomoću psihologije za mase, tendenciozno se narod pretvara u masu, postvaruju ga kao što su i sami, da bi mogli istim manipulirati kao stvarima. . . , čovjeku uništavaju samoinicijativu. Eto zašto Ivo Josipović ne razlikuje hrvatske ustanike branitelje Hrvatske i Srbe okupatore Hrvatske … 1918. godine. . ., u Drugom svjetskom ratu do1945. godine i nedavno u Obrambenom domovinskom ratu 1990. godine . . ., kao okupatori se čude zašto se Hrvati ustaše protiv njih. . .

Neka vlastodršci Hrvatske ispitaju koliko i danas potomci srpskog okupatora uzimaju novca iz hrvatskog proračuna, u koji uplaćuju potomci Hrvata iz Drugog svjetskog rata i Obrambenog domovinskog rata, a ne diplomatski zaobilaze prave teme i prodaju maglu, da se Hrvati ne bi dosjetili.     

Ipak zastupnici života pobjeđuju, jer ne lažu, ne kradu i ne ubijaju, i zato su život na beskonačnom putu u odnosu na suprotnu stranu koja laže, krade i ubija pa su zato konačni, zastupnici smrti.   

Suprotno, prosvijećeni diktator svoj narod potiče na dijalog  i diktatom prenosi spoznaju, poučava narod što su vrijednosti kao temelji životu na beskonačnom putu, da se radeći gola egzistencija pretpostavlja,  dok,  potičući na dijalog, i diktatom prosvješćeni vladar narod svoj i više osvješćava . . . riječ – dijalog – djela.  

 Učesnici u dijalogu prepoznatljivi su, jer se koncentriraju i slušaju: učenici učitelja a učitelj učenike, uspostavljaju vezu, poštuju osobnosti u zajednici, radi veselja i daljnjeg djelovanja u svojoj državi.

Dakle, život se unapređuje i živi dijalogom. Hrvatski narod, naročito zadnje stoljeće pod pritiskom  je okupatora,  neprosvijećenih vladara iz redova orijunaša,  solunskih boraca. . . i „Strosmajera“, pomoću kojih se  pomicala granica zapadno od Drine i zatirao hrvatski jezik, pa kao takvi serviraju Hrvatima vladare da im diktiraju da postanu bezdušni kao što su i sami, samo radi osobnih koristi, dok zajednici ruše temelje. Zatiranje vrijednosti pogubno se odražava po hrvatskim gradovima i selima.

Nema dovoljno odlučnosti kod Hrvata pa se trend nastavlja, iako su prozreni kao vladari negativci koji uvjeravaju i pomoću dvojnika tita s potencijalnim okupatorima, kao trabanti operativci iz UDB-e i dr. koje bi trebalo svrstati po njihovim maskama, dok se i danas uvlače u Hrvatsku  Stranku prava,  Seljačku stranku, Društvo političkih uznika. Uz napomenu: politički uznici kao uzorne moralne osobe trebaju se više aktivirati u Hrvatskoj, prokazati pojedince iz svojih redova koji su, kao produžene ruke po uputama vladara, rascjepkale kompaktnost Društva političkih uznika kakvo je bilo 1990. godine, kao što čine i s braniteljima Obrambenog domovinskog rata, kao i s ostalim strankama da ne budu sklone hrvatskom zajedništvu. Sve to  rastaču armijom – pionira po uputama i modificiranim šablonama iz bivšeg SKJ, i tajnom milicijom UDB-e. A naročito djelatnim nosiocima SDP, sljednice iz SKJ-u, što pokazuju da su djelatni izdanci iz trula panja, i danas djeluju dakako kao bezdušni, kao repovi skloni su varati nevine i naivne duše, srpskim diplomatskim stilom. Vlastodršci uglavnom i u drugim strankama HDZ-u, HNS-u, pioniri su SKJ koji također po zakonima o lustraciji ne bi smjeli djelovati u hrvatskim strankama.  

Diplomatsko komuniciranje posljedica je laži naroda istočno od rijeke Drine, koji su davno odlučili služiti materiji,što im se kao bumerang vraća u negativnom smislu, s razlogom su ti narodi nazivani vampirima.

Hrvatski janjičari, nesvjesno diplomatski, komuniciraju s hrvatskim narodom. Dakle, sofiste ne zanimaju afirmativna djela i život, po cijenu . . . Slijepi kao Neron, Lenjin i slični, ovjekovječili bi sebe na taj perverzan način.    

Kako zlo ima tendenciju širenja, spomenuti vandali širili su svoju izopačenost i zapadno od rijeke Drine, prema jugu i sjeveru. Zatečeni narodi na područjima i dalje od Austrije uvjerili su se u njihovu izopačenost: da njihova riječ ne znači ništa, da samo kradu i ubijaju. S njima se ni onda nije moglo komunicirati i uspostaviti dijalog kao bezdušnicima, samo su se usmjeravali protiv života, sijali beznađe i smrt. Zato  u tom neredu koji se širio i zapadno od Drine komuniciralo se posebnim diplomatskim stilom, jer riječ je o posebno opasnom zlu, da bi se kako-tako osluhnulo njihove uvijek podle namjere.

Zato i danas s njima treba samo diplomatski komunicirati i ne dozvoliti im . . .

Ali kao osvajači, materijalisti znaju da je jezik rad duha jednog naroda i po jeziku je narod specifičan, pa vrše pritisak na duh, gdje laž caruje nema duha, eto zašto robovi privida postanu  bezdušni.

Za istaći je da se „ hrvatski „ vlastodršci u Hrvatskoj služe diplomatskim stilom kao da su okupatori, pa lažu. . . što se diktiranjem i preko kvazi intelektualaca hrvatskih - vladara u Hrvatskoj negativno odrazilo i očituje se na hrvatskim prostorima.

Ističući danas Srbe kao manjinu u Hrvatskoj, po šabloni iz prošlosti do 1990. godine, s kojom se podgrijava kako će djelovati današnji vlastodršci u Hrvatskoj. Preko hrvatskih vlastodržaca služe se psihologijom za mase, radi svojih koristiti kao materijalisti . Sreća je što su spletom okolnosti, prozrijeti pa danas nisu u povoljnoj situaciji, u raskoraku su s vremenom, ispunio se dovoljan razlog pa su Hrvati uvidjeli da je diplomacija zamijenila normalan jezik duše - čovjeka. 

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE TAJNE SVE ODAJU - SPOZNAJU

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 288

     ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE TAJNE SVE ODAJU - SPOZNAJU

Hrvatski ustanici ustaše se protiv svekolikih uljeza, bizantinaca i hrvatskih janjičara, koji po navici služe potencijalnim okupatorima – naročito Srbima. Danas su hrvatski ustanici prozrijeli perfidna zla, koja su modificirana u skladu s vremenom - što bizantinci demonstriraju služeći se trabantima, hrvatskim slabićima, koji svojim humorom razbijaju svoj osjećaj stida. Ipak vrijeme koje teče ne ide u prilog materijalistima u Hrvatskoj.

Kad god ustreba, hrvatski ustanici znaju da je dužnost važnija od pukog zadovoljstva, što je i više za dušu na beskonačnom putu. Dakle, riječ je o navikama po spoznaji, koje se tvore voljom.

U Hrvatskoj, uglavnom, stranke slijepcima razvijaju prema vani oholost i mržnju, sve pokrivaju „zajedničkom“, a ne i osobnom kvalitetom i žrtvovanjem – tako odlaze od sunca u tamu, ništa ne rade, a čine svašta. Mržnja im je najbolja kombinacija sa strankom, jer mržnjom pomoću stranaka ublažuju svoj kukavičluk . . . Takvim ponašanjem oslabi im volja, pa se ne mogu ni koncentrirati, nemaju osjećaj za bitno, baš ništa ne rade da ojačaju osnovu za jednu dušu i zajedničku dušu. I danas vladari u Hrvatskoj raskrinkavaju sami sebe, a da nisu svjesni da se raskrinkavaju, kao i svako biće, za vidjeti je: gdje, što i zašto. . .  Slijepci kao odraz nereda, uz puke želje, smatraju da su nevidljivi, da drugi ne vide njihova nedjela, jer oni svojim zakržljalim duhovnim očima ne vide.

Zato dobronamjerni kritičari društva i ustanici slijepce potiču da se probude i progledaju. . ., jer najčešće ne razlikuju vrlinu od slave. Evo uzroka zašto se u hrvatskim krajevima bez djece napušta Boga.

 Potaknuti kulminacijom nereda ipak se Hrvatima, nakon što su osjetili silna zla, uključuje se i razum, koji je sada u funkciji spašavanja, po volji: duše, općeg dobra u ime Života.

Sofisti kao ometala u neurednoj zajednici uvijek su po pravu u pravu, kao operativci „znanosti,“ ali. . . Neuredna društva po svome pravu zakonima. . . uzrok su sofizma. . .

Dakle, bez pravila života, zasluženo, se narušava samopouzdanje, dostojanstvo i sloboda.      

Zastupnik života, Mesija - Učitelj stalno potiče da se uredno živi i život slavi, ŽIVOT kao konstanta. Po osobnoj volji bez valjana razloga, čovjek se zavarava prividom i razdvaja od života, Oca, zajedništva, a dobro se ne razdvaja .

Kada se po volji čovjek izdvoji  i postane bezimen, bolestan potrebna mu je lustracija, jer je prestao misliti sebe, spustio se u ništa, takvom samo povratak Ocu, koji jest, može pomoći i oživjeti ga. . .

Čovjek, žrtvujući se, samo djelima pomaže drugom u skladu s pravilima života, a ne kao sofisti - pravni „znanstvenici“, egoisti umišljaju da su uvijek u pravu,  preko prava – znanosti zaobilazeći pravila života. Oslijepljeli ne vide, pa u agoniji drhte, tješe se da su tako skriveni u mraku, da ih se ne vidi kao što oni ne vide. A baš je svaki čovjek tu da ga se vidi kako kroz vrijeme na Zemlji koordinirano prezentira sebe . . . tako i u Hrvatskoj . . . od predsjednika, premijera, ministara . . .

I dođe vrijeme da se ogoljelim sofistima, posebno hrvatskim vlastodršcima kaže da nisu izvršili obećanje, da proturječe dobru, da ne djeluju u skladu s pravilima života.

Dakle, varalice su slijepci, kao odraz kućnog odgoja, roditelja. Razilazeći se od bitnog ne znaju da još samo sebe zavaravaju i tješe za  jedno konačno vrijem . . . Od istih su i hrvatski branitelji, iz zadnjeg domovinskog obrambenog rata, u agoniji, nakon što ih razjedinjavaju navijači iz redova antihrvatskih slijepaca.  

 Posebno hrvatski branitelji moraju odoljevati iskušenjima i zajednički biti uzorni sljedećim generacijama, ujedinjenje je nezaobilazno; samo slijepci se razilaze i tumaraju  kao pouka i sramota, zbog čega trpi hrvatska zajednica dok neprijatelji likuju i vladaju u Hrvatskoj.

Hrvatski narod se treba čuvati otrova . . .,  „gospode“, dok po gradskim trgovima i ulicama smišljaju način kako do pogače i raznih salata bez motike. Istim, zavaranim prividom, udovoljava se željama u zamjenu za dušu. . . Tako da po gradskim trgovima siju salate i zagnajaju ih lažima. . . I gle čuda, slijepci proizvođači magle zarade neusporedivo više novca i od poljoprivrednih proizvođača žitarica i salata na hrvatskim poljima . A isti zbog neodlučnosti ne mogu konkurirati sijačima po asfaltu, a zbog kojih na selima nema nataliteta – života, samo skoro opustjela sela.  

Hrvatski razjedinjeni branitelji očito ne rade dovoljno na ujedinjenju braniteljskih udruga, ponajprije da slijepce izbace iz svojih redova… , jugo-nostalgičare, koji lukavo korak po korak, godinu za godinom . . . egoistički grabe . . . , dok država kao institucija treba snagu da bi bilo reda, što je ostvarivo samo pomoću branitelja.

Naročito radi sljedećih generacija, branitelji bez odlaganja odlučno trebaju popravljati nanesenu štetu . . , ujediniti stvorene brojne udruge u samo jednu!  Jednu. . . , jer sve što razdvaja je zlo, a sve što ujedinjuje je dobro.

Koju sramotu i ponižavanja trpe branitelji dok ih se razdvaja i izvlači na odstrel, što slabi zajednicu, a „opoziciju“  kao orkestar jača; koju čine neradnici,  razni jovanovići, milanovići , josipovići i karamarkovi . . . , koji  šalju četniku, Nikoliću - grobaru, srpskom predsjedniku udžbenike hrvatske djece da ih on recenzira.    

Dakle, razjedinili pa vladaju, doista u zajednici Hrvata to mogu samo činiti neprijatelji, u skladu s vremenom. Sljepilo hvata maha i zbunjuje

hrvatski narod. I zato braniteljima na znanje kako trebaju savjetnike, djelatne savjetnike, mudrace.  

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

HRVATI BRANITELJI ZJEDNICE SVOJE

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 307

HRVATI BRANITELJI ZJEDNICE SVOJE

Zašto komplicirati život, čovjek je odraz idealnog, uvijek u centru, stvoren da tako živi darovani ŽIVOT u beskonačno, po pravilima ŽIVOTA - Svoritelja, u zajedništvu slavi.

Centralno u ovom tekstu, konkretno su Hrvati, branitelji hrvatske zajednice,  dok je država institucija u funkciji branitelja zajednice. Konkretno na hrvatskim prostorima sudbina se očituje po djelovanju i pokazuje hrvatsku zajednicu, po zaslugama. A jedna zajednica posebno je odgovorna kada je mortalitet veći od nataliteta, kada se gubi smisao jer se ne suportira ŽIVOT, znači zaobilaze se pravila života.

Čovjek je na Zemlji da se potvrđuje dok radi, rađa i veseli se, a umori se ako ne živi po pravilima života. Umore  se neradnici skloni neredu, skloni trgovati i prodati vlastitu dušu. Kada se to čovjeku dogodi rastrese se i postaje lešina, smeta više od bilo kakve lešine. Eto, što neradnik postane kada ne cijeni i ne podržava život. Dakle, duša je život, a čovjek se strpljenjem održava, iskupljuje i . . , ostali sitni problemi koji se pojavljuju na Zemlji kao ometala također su odraz nereda, truju čovjeka . . .

Sve se skupa događa na Zemlji, u zajednici izloženoj napasti, pored državnih
institucija koje se samo reklamiraju za vanjsku uporabu, a manje koordiniraju s čuvarima vrijednosti.

Država kao koordinator – institucija dužna je stimulirati branitelje svoje zajednice. Sofističkim stilom pojedinci lukavo koriste institucije za osobne potrebe što je slučaj u Hrvatskoj, pa ne služe hrvatskoj zajednici. Eto zašto se lukavi pojedinci usude, pa izjavljuju da je Hrvatska slučajna država . . ,  isti su stasali iz timokracije u oligarhiju iz hrvatskog nereda.   

Dakle, naivni branitelji su oni koji nisu u timokraciji i žrtve su lukavih ratnih profitera. Preostaje im dodatno žrtvovanje da bi se štitile potencijalne žrtve . . .

A žrtvovanje pretpostavlja red, rad i disciplinu u stvorenim uvjetima - zdravim odnosima čovjeku. U Hrvatskoj, nitko ne može bolje od Hrvata odrediti što će se raditi i kako odlučivati.

Za hrvatsku zajednicu nezaobilazno je plaćanje ratne šteta koju su počinili okupatori Srbi po hrvatskim zemljama . . . To je predmet Hrvatima za triježnjenje, kojim će realno pokazati svoje dostojanstvo i samopouzdanje, radi budućih generacija. Ne mogu o tome odlučivali Srbi i hrvatski – ratni profiteri, iz svih domovinskih obrambenih ratova. Aktivni  branitelji moraju se oduprijeti specijalnim ratovima protiv hrvatske zajednice . . , u što naročito spada trovanje drogom, neobrađena polja, pad nataliteta, nezaposlenost . . .

Nameće se veća odgovornost, neophodna  je veća budnost branitelja da se u budućnosti, hrvatska zajednica zaštiti od razaranja, treba je čuvati od profitera – oligarha. Evo poticaja, i razloga za žrtvovanje, eto Hrvatu čovjeku i smisla življenja na Zemlji u Hrvatskoj.

Ne dozvoliti rastakanje duše od strane vlastodržaca, kako to čini kemičar elementima - stvarima. Krajnje je nedopustivo da bi duša  služila  za eksperimentiranje profiterima, oligarsima, koji se usude narod omalovažavati nazivajući ga ulicom, koji bi represijom protiv „mase“, naroda „demokratski“ obračunali. Bezdušnici, analitičkim i drugim metodama po mjeri svoje kvalite, ne znaju da nije duša za eksperimentiranje. . . Eto, komu se duše u Hrvatskoj prepuštaju da ih se pritišće i trga. Odlučna duša može brinuti za opće dobro i tako najbolje brine i za svoje. Uz napomenu da nikada nije dovoljno samokritike dok se djeluje  - žrtvuje. Znači, ne umišljati već je dužnost čuvati i unapređivati uvjete života i braniti zajednicu od „branitelja“ profitera – timokracije – oligarhije, koja se i danas štiti neurednim državnim institucijama. Dakle, treba uvesti red u državne institucije, a svakojake profitere dovesti u red da bi čovjek mirno živio.

Nužno je više upoznati sebe i zajednicu svoju, pa neka djela predstavljaju i govore o vrijednostima, i onima koji još ne znaju pravila i mjerila. . .

Koji apsurdi da iz rata i poslije rata po „zaslugama“  „branitelji“ postanu tajkuni – oligarsi, da su iste stimulirali vlastodršci također tajkuni – oligarsi, dok ih je čuvala policija . . . i čuva hrvatska policija.

Još apsurdnije, pripadnici timokracije - oligarhije se natječu, koristeći šablone bivših hrvatskih okupatora.

Kroz povijest Hrvati su stradavali od vatrenog i hladnog oružja, dok danas, pored državnih institucija,Hrvate se desetkuje drogom, . . .

Državne institucije se još ne snalaze, ne odgovaraju, i pored silnih žrtava u kratkom vremenskom razdoblju, modernom oružju drogi koja hara hrvatskom zajednicom. Zato branitelji bez odlaganja trebaju odgovoriti tom najubojitijem oružju, koje devastira i stvara pustoš po Hrvatskoj.    

Dakle, na hrvatskim prostorima u hrvatskoj zajednici na razne načine i danas se život ugrožava, pored crkve i tamjana, pored hrvatskih državnih institucija i pored branitelja . . . , posljedica je očit pad nataliteta, rast samoubojstava, stvara se carstvo mrtvih. Preostaje definiranje i reformiranje u skladu s potrebama života i pravilima života, da se branitelji postave odlučno i kao čiste duše pobijede dekadentne lešine – sotonu.

Nered treba poticati brižne duše ne da očajavaju na beskonačnom putu života, već da se dodatnim žrtvovanjem – suprotstavljaju u ime života i općeg dobra hrvatske zajednice . . . 

S prezirom i sažaljenjem opominjati one koji žive egoistički, samo zbog koristi, jer ne znaju da se gola egzistencija pretpostavlja, a duše žive. Slobodne su duše čiste duše, po zasluženoj slobodi.  

 Sve što su tajkuni uz pomoć nadležnih iz institucija Republike Hrvatske ukrali ili devastirali tvornice, poljoprivredu i. . . trebaju vratiti hrvatskoj zajednici . . .

 Veći je problem za hrvatsku zajednicu što se nasrće na hrvatski duh što anti hrvati pokušavaju preko jezika, jer jezik je rad duha jednog naroda, a kada se uništava  jezik uništava se narod. Nije slučajno da aktualni vlastodršci u Hrvatskoj štampaju neke pravopise za hrvatski jezik, kao što su se štampali nakon ubojstva Stjepana Radića,1929. godine…, ili prije Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine.

 I ortodoksni Židovi znaju da je jezik kao specifičnost rad duha jednog naroda, pa kada nema jezika nema niti naroda. Isus i Ivan dok su prolazili ulicama Jeruzalema, samo se ponegdje mogla čuti židovska riječ što ih je žalostilo, . . .  prevladavao je latinski i grčki jezik . . . Pilat pere ruke, jer je znao da je razjedinjen i slijep židovski narod, da podjelom sam sebi presuđuje. 

 Danas o ozbiljnim temama o jeziku i dr. za Hrvate, po uputama anti Hrvata pišu podobni mladi novinari, modernim stilom za „mase“. 

 Židovi kao narod već bi propali da su dozvoljavali ovakvima kakvih je nekolicina u Hrvatskoj, koji modernim načinom radi osobnih koristi . . .uređuju u nekim orkestrima…

 Na ovakav način u Hrvatskoj, naivne čiste duše teško dolaze do izražaja kao borci za opće dobro . . . , ali ih i patnje prosvjećuju. Zna se da  janjičari ne mogu ništa dobro organizirati . . . , tko im onda organizira i radi na rasulu hrvatske zajednice? Netko drugi,treći sa strane razdvaja i koristi – hrvatski narod!  

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj