Naslovna
SOFIZAM JE ORUŽJE HRVATSKIH FARIZEJA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 494
SOFIZAM JE ORUŽJE HRVATSKIH FARIZEJA
Samokritičan čovjek, u skladu s pravilima života, savjetuje drugog čovjeka da radeći za svoju zajednicu, opće dobro, najviše pomaže sebi, (. . . prema Klaiću, riječ farizeji iz armenskog jezika: „izdvojeni“, „odijeljeni“ . . .).
Hrvatski farizeji, zavarani prividom - materijom, izdvojili su se iz hrvatske zajednice, pa pomoću raznih okupatora i hijena, kao zlo u Hrvatskoj, urušavaju Život – Hrvate. Sve u svemu, farizeji svojim sofističkim stilom, pomoću svoje konačne baklje, zavarani prividom, tendenciozni su egoisti, smatraju da su prevarili dostojanstvene Hrvate, štovatelje života. Naprotiv, ne shvaćaju da su prevarili sebe, jer život je vječno, a zlo koje razdvaja je prolazno i konačno. Drugo je, uz napomenu, što se čovjek indiferentno i neodlučno ponaša protiv nereda, a što mu se zasluženo vraća kao bumerang, i kao opomena za daljnje ravnanje po logici zdravog razuma. Cirkusanti farizeji, kao samodopadni glumci posrnuli su, i sami su sebi svrha. Nisu svjesni da su odraz laži, krađe . . . Dakle, egoistički su usmjereni i prema životu neodgovorni, i zato glupi. Farizejima je sofizam oruđe za blefiranje, kojim stvaraju situacije za kompromitiranje, oni ne drže do vlastitog dostojanstva i časti kao smisla životu. Dakle, farizeji se bave sami sobom, na račun naroda - jedne zajednice. A opozicija su im oni koje ne mogu staviti u okvir po šabloni. . . Problem im je što ljude koji drže do svoga dostojanstva ne mogu kupiti materijom, koju nude po cijenu duše.
Ovo dobro znaju Hrvati protjerani iz Hrvatske u Australiju, znaju da je biti dostojanstven jednako živjeti - ŽIVOT. Dakle, Hrvati radeći žive dostojanstveno u Australiji, što su i Srbi, pod maskom Jugoslavije kao okupatori Hrvatske, znali. Zato su raznim načinima razdvajali kompaktnost hrvatske zajednice u Australiji. Osobno, kao i drugi Hrvati, povratkom u domovinu Hrvatsku doživio sam zbog toga torture slične kao Hrvati od 1945.godine, nakon II. sv. rata . . . ! !
Osuđivani smo na višegodišnje robije, i više - mi koji smo još i fizički živi doživljavamo i danas razne pritiske, a sve kako se Hrvati ne bi vraćali iz emigracije u Hrvatsku.
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, srpske vlastodršce iz Jugoslavije - dočekivali smo u Australiji odbojnšću – nezadovoljni isto kao što Hrvati dočekuju Zorana Milanovića, koji bi u Australiji demagogijom odijelio ili podijelio hrvatsku zajednicu i takvom oslabljenom vladao. Ako Milanović želi učiti, što mu Hrvati iz Australije savjetuju, kako se čuva vlastita zajednica, država, što je to afirmativna istina, kako sofisti kao lašci manje argumente pretvaraju u veće, tko su licemjeri kao okrečeni grobovi, koji su razlozi, kako i zašto se farizeji skrivaju pod maskom pravednosti. . ., zašto nekima mogu lagati, a sami sebi ne mogu, dok proživljavaju unutrašnju bol…itd.
Očigledno, farizeji po Hrvatskoj svojim nedjelima ostavljaju iza sebe pustoš, što ih pokazuje da su odraz nereda, a kao posljedica i . . . , zato su bezdušnici, bleferi u janjećoj koži. Ova loša obilježja imaju vlastodršci, zastupnici farizejštine koji sami sebi daju za pravo kontrolirati svjetovno i duhovno u Hrvatskoj. Ali slijedom ponašanja neuredni farizeji pokazuju se kao izluđeno konačni.
Nesamokritičnošću, neurednim življenjem izgubili su mjeru, pa bi farizeji dužnosti bez odgovornosti; kao sofisti ne prihvaćaju kritiku kao savjet. Ne biti odgovoran! Pitanje je komu i zašto dozvoliti narušavanje pravila Života Hrvata u Hrvatskoj.
Kada netko jednom prevari . . . , ali kada prevari i drugi put tako navikava čovjeka na neuredno življenje, čime se truje smisao življenju narodu ili pojedincu. Proizlazi da se zlu treba odlučno suprostaviti, jer ono ima uvijek tendenciju širenja.
Farizejima smeta zajedništvo jednog naroda - kao snaga, a oni su samo pojedinci ili grupice koje žele da narod živi za njih, da budu po neredu izraziti. Dakle, prozirne su sofističke zamke i zato se ne smije dozvoliti da razdvajaju, samoobilježeni, izdvojeni kao pataloške su pojave, laskavci i udvarači zbog glasova, radi vlasti. Ukupno njihovo izražavanje, ponašanje prezentira lašca, kao takvi neuvjerljivi su, ništa od dobra ne pokazuju u stvarnosti, što čovjeka upozorava na opasnost od njihove farizejštine. Ne znaju da je spas vraćanje na izvor života, u obraćeništvu, a ne da im grješni zemaljski roditelji kao farizeji budu uzor.
Zlo nastane kada se ne živi dobro, kada se čovjek ne čuva po pravilima života koji jest.
Dakle, po žrtvovanju, zasluzi i milosti Stvoritelja čovjek zadovoljno živi.
Ali po volji mora se suočiti s vlastitim grijesima, korak je prvi samokritički, prema spoznaji. Nakon, čovjek spoznaje da dobro spaja, a zlo razdvaja. Da je izdvajanje, odvajanje farizejština, protiv zajedništva, što hrvatski narod zna kroz stoljeća, zbog čega je i osjetljiv. Samo samokritika je čuvar života drugima po milosti, spoznaji. Farizeji su okrečeni grobovi . . . Smetaju im svi koji razbistravaju vodu koju su zamutili, kako se ne bi vidjela istina o njima.
Sve u svoje vrijeme, grješnima ponovo prilika da se obrate i djeluju u ime općeg dobra, skupa: Hrvati katolici i Hrvati pravoslavci s ostalim manjinama u Hrvatskoj. Zajedno u Hrvatskoj - svakog dana novi da bi bili bolji. Radi iskupljenja po djelima, radi života koji zahtjeva žrtvovanje. Lustrirati Hrvatske farizeje . . .
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a comment
LUSTRACIJOM U IME ŽIVOTA HRVATA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 503
LUSTRACIJOM U IME ŽIVOTA HRVATA
Misao se demonstrira, preko jezika, kao odraz duha, a duh uvijek ukazuje, pokazuje, regulira . . . po žrtvovanju prema pravilima života, po svakoj duši radi ravnanja. Zato ova poruka, pouka treba bezdušnicima, jer leševi više ne mogu shvatiti niti prihvatiti. Dakle, spodobe, leševi očiti su primjeri kao žrtve po svojoj volji . . ., jer su sebe svodile i svode na neproduhovljenu materiju, a slično sličnom teži. Eto kako hrvatski sofisti ne znaju kako je sofizam nastao i zašto je opako zlo. Na hrvatskim prostorima, jednom se pojavljuje kao orijuna, drugi put kao početnici – janjičari, treći put kao UDB-a pa kontinuirano narušavaju hrvatsko biće, naročito pomoću SPC kao mentora Srbima i prije 1918. godine. Izmrežili su se pa provode svoje želje preko raznih saveza i stranaka, kao produženih ruku, svoje avangarde lutalica, pionira i inih misionara koji vršljaju po Hrvatskoj i svijetu. Toliko su se navikli i osladilo im se orgijanje na račun Hrvata da su izgubili osjećaj grijeha, pa su tako postali skloni lažima, krađi i ubojstvima. Ali zlu ovako ili onako dođe kraj pa završe kao smeće, što svaka duša primijeti i ocijeni po zdravom razumu, jer je i očigledno. A bezdušni leševi, kao masa su bezimeni, mafija, i dalje bi vladali . . . i urušavali život, i više, otpisali bi Srbima ratne štete koje su prouzročili po Hrvatskoj, kao znak odanosti prema njima, U ZAMJENU SAMO DA IM POKAŽU MASOVNE GROBNICE HRVATA, I TAKO BI OBEZVRIJEDILI ŽRTVE HRVATA KOJI SU SE UZORNO ŽRTVOVALI ZA SLOBODU, ŽIVOT SVOGA NARODA.
Za orjunaše, početnike i UDBU nema nade jer su nastali po neredu, nisu se obratili pa će po neredu i nestati, tako je zlo završavalo kroz sva vremena, a što je opomena čovjeku na Zemlji.
Evo, dogodila se još jedna velika oluja, kao posljedica epidemije iz žarišta! Hrvatska pravoslavna crkva po pravilima pravoslavlja napokon je počela djelovati u Hrvatskoj, da bi se napokon ugasila žarišta SPC iz kojih se širila epidemija na Hrvate diljem hrvatskih zemalja.
Uzorno ponašanje čovjeka je odraz reda, posljedica je samokritičnosti u odnosu na pravila života, potiče žrtvovanje za drugog čovjeka. Besmisleno življenje dovodi čovjeka u iskušenja da zlo radi pa se uruši, i dalje ne živi, jer je narušio sklad pravila života. Tako čovjek postane spodoba, leš koji širi neugodne mirise dok se ne pokopa.
Hrvatska ološ – kao opomena skupa s okupatorima Hrvatske, igrala je na anacionalnu kartu, radi osobne koristi kao postvarene lešine. Zavarano, puno pojedinaca tako se odmetnulo od života, bilo da su postali janjičari ili na drugi način prodali dušu radi materijalnih sitnica. Što se dogodilo Supilu i Trumbiću, Blaževiću, Savki i Tripalu, što se dogodilo Šuvaru i Račanu, jednako su svi poslužili zlu kao beživotne figure, sudjelovali su s okupatorima u raznim konstrukcijama i suportirali zlo - mortalitet . . ., a nastavljaju njihovi pioniri iste kvalitete po genima, što demonstriraju na terenu - lukavo vladaju i urušavaju Hrvatsku. Ne shvaćaju da je prokletstvo ne zastupati ono što čovjek jest, pa postanu bezimeni leševi, ništa.
Konkretno kako Savka Dabčević Kučar tako i Miko Tripaklo, po instrukcijama, potom zaslugama, pod nadzorom velikosrba prema velikosrpskim željama, zasluženo su bili miljenici, jednog od dvojnika „tita“ meštra. A ostali su na tom tragu sve dok nisu pokopani kao leševi. Tumarali su s crnogorskom tajnom milicijom koja je kontrolirala hrvatske otoke i priobalje. Isto kao što je hrvatsko kopno kontrolirala srpska milicija.
Pioniri, beživotna materija, radio isto lažu i kradu, što se odražava u Hrvatskoj, pa nema zadovoljstva, nema rađanja, utoliko žene, perfidno zavarane prividom, prihvaćaju funkcije za koje nisu. Sve u svemu smišljena je diverzija na Hrvatsko biće i kada muškarci obnašaju funkcije za koje nisu po kvaliteti, a čovjek se predstavlja da se vidi koliko je za neku funkciju.
U skladu s pravilima u ime života, treba lustracijom suočiti svakog pojedinca njegovom sudbinom da se vrati u život, da bude ono što jest, a ne da materijalnim trovanjem postane ono što nije, zapravo ništa.
Znači, izgubljeni sinovi su prevareni za život, jer su zaobišli vrijednosti radi pukih materijalnih koristi, vladali bi, krali i dalje onesvješćeni leševi bili samo zbog materijalnih koristi.
Onesvješćeni leševi, kao puki operativci, ne znaju da su žrtve žarišta – stvorenih od raznih tendencioznih okupatora, i pomoću njihovih Crkvi kako bi Hrvate prevarili. Ove konstatacije pokazuju, posebno zadnje stoljeće, da Hrvati spoznaju po žrtvovanju, po milosti prepoznaju zlo ispod raznih maski.
Dakle, potrebno je bitno čuvati dok se pojedinci konstantno lustriraju u vlastitoj zajednici, radi povratka na put života. A bezdušni nevjernici boje se fizičke torture, jer su sami fizički uništavali Hrvate, kada god im se ukazala prilika.
Naučili su da bez nereda nema novca i drugih materijalnih koristi, iskušenjima ne odole bezdušni.
Udruženi hrvatski janjičari i ovosvjetski mešetari, na razne načine eksploatiraju Hrvate, velika prepreka su im i hrvatski običaji koje na razne načine žele uništiti, a zna se da je manje štete kada se uništi selo. Jer, nakon što se unište običaji kao izrazi vrijednosti lako se uništi selo, što se potvrđuje po Hrvatskoj.
Po takvim šablonama zlu se osladilo, sklono je i danas pomoću straha reducirati Hrvate padom nataliteta, drogom i iseljavanjem. . . .
Za ukupno djelovanje i pored ocjene civiliziranih naroda kako hrvatski Predsjednik tako i Premijer, su ocijenjeni ocjenom smeće,svejedno bi pomoću psihologije za mase, pomoću sredstava za javno priopćavanje Hrvatima i dalje prali mozak, pa da ih uvjere u suprotno i ponovo izaberu sebi za vladare.
Sve ukazuje da su nadležne institucije dužne otpočeti s lustracijom, prema zapadnoeuropskim stečevinama i dogovoru po uzoru na zapadnoeuropske države, da se zabrani djelovanje pojedincima kao i strankama nastalim po mjerilima okupatora Hrvatske, kao i svim savezima i strankama kojima upravljaju pojedinci nostalgičari okupatora, koji i dalje narušavaju hrvatsko opće dobro. Izručenje jednog za lustriranje u Njemačku, trebao bi biti početak da se krene po svim županijama i općinama u Hrvatskoj i provede lustracija, što očekuju od Hrvata civilizirani narodi, da bi ih prihvatili u svoje društvo.
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a commentHRVATI BRANITELJI ZJEDNICE SVOJE
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 511
HRVATI BRANITELJI ZJEDNICE SVOJE
Zašto komplicirati život, čovjek je odraz idealnog, uvijek u centru, stvoren da tako živi darovani ŽIVOT u beskonačno, po pravilima ŽIVOTA - Svoritelja, u zajedništvu slavi.
Centralno u ovom tekstu, konkretno su Hrvati, branitelji hrvatske zajednice, dok je država institucija u funkciji branitelja zajednice. Konkretno na hrvatskim prostorima sudbina se očituje po djelovanju i pokazuje hrvatsku zajednicu, po zaslugama. A jedna zajednica posebno je odgovorna kada je mortalitet veći od nataliteta, kada se gubi smisao jer se ne suportira ŽIVOT, znači zaobilaze se pravila života.
Čovjek je na Zemlji da se potvrđuje dok radi, rađa i veseli se, a umori se ako ne živi po pravilima života. Umore se neradnici skloni neredu, skloni trgovati i prodati vlastitu dušu. Kada se to čovjeku dogodi rastrese se i postaje lešina, smeta više od bilo kakve lešine. Eto, što neradnik postane kada ne cijeni i ne podržava život. Dakle, duša je život, a čovjek se strpljenjem održava, iskupljuje i . . , ostali sitni problemi koji se pojavljuju na Zemlji kao ometala također su odraz nereda, truju čovjeka . . .
Sve se skupa događa na Zemlji, u zajednici izloženoj napasti, pored državnih
institucija koje se samo reklamiraju za vanjsku uporabu, a manje koordiniraju s čuvarima vrijednosti.
Država kao koordinator – institucija dužna je stimulirati branitelje svoje zajednice. Sofističkim stilom pojedinci lukavo koriste institucije za osobne potrebe što je slučaj u Hrvatskoj, pa ne služe hrvatskoj zajednici. Eto zašto se lukavi pojedinci usude, pa izjavljuju da je Hrvatska slučajna država . . , isti su stasali iz timokracije u oligarhiju iz hrvatskog nereda.
Dakle, naivni branitelji su oni koji nisu u timokraciji i žrtve su lukavih ratnih profitera. Preostaje im dodatno žrtvovanje da bi se štitile potencijalne žrtve . . .
A žrtvovanje pretpostavlja red, rad i disciplinu u stvorenim uvjetima - zdravim odnosima čovjeku. U Hrvatskoj, nitko ne može bolje od Hrvata odrediti što će se raditi i kako odlučivati.
Za hrvatsku zajednicu nezaobilazno je plaćanje ratne šteta koju su počinili okupatori Srbi po hrvatskim zemljama . . . To je predmet Hrvatima za triježnjenje, kojim će realno pokazati svoje dostojanstvo i samopouzdanje, radi budućih generacija. Ne mogu o tome odlučivali Srbi i hrvatski – ratni profiteri, iz svih domovinskih obrambenih ratova. Aktivni branitelji moraju se oduprijeti specijalnim ratovima protiv hrvatske zajednice . . , u što naročito spada trovanje drogom, neobrađena polja, pad nataliteta, nezaposlenost . . .
Nameće se veća odgovornost, neophodna je veća budnost branitelja da se u budućnosti, hrvatska zajednica zaštiti od razaranja, treba je čuvati od profitera – oligarha. Evo poticaja, i razloga za žrtvovanje, eto Hrvatu čovjeku i smisla življenja na Zemlji u Hrvatskoj.
Ne dozvoliti rastakanje duše od strane vlastodržaca, kako to čini kemičar elementima - stvarima. Krajnje je nedopustivo da bi duša služila za eksperimentiranje profiterima, oligarsima, koji se usude narod omalovažavati nazivajući ga ulicom, koji bi represijom protiv „mase“, naroda „demokratski“ obračunali. Bezdušnici, analitičkim i drugim metodama po mjeri svoje kvalite, ne znaju da nije duša za eksperimentiranje. . . Eto, komu se duše u Hrvatskoj prepuštaju da ih se pritišće i trga. Odlučna duša može brinuti za opće dobro i tako najbolje brine i za svoje. Uz napomenu da nikada nije dovoljno samokritike dok se djeluje - žrtvuje. Znači, ne umišljati već je dužnost čuvati i unapređivati uvjete života i braniti zajednicu od „branitelja“ profitera – timokracije – oligarhije, koja se i danas štiti neurednim državnim institucijama. Dakle, treba uvesti red u državne institucije, a svakojake profitere dovesti u red da bi čovjek mirno živio.
Nužno je više upoznati sebe i zajednicu svoju, pa neka djela predstavljaju i govore o vrijednostima, i onima koji još ne znaju pravila i mjerila. . .
Koji apsurdi da iz rata i poslije rata po „zaslugama“ „branitelji“ postanu tajkuni – oligarsi, da su iste stimulirali vlastodršci također tajkuni – oligarsi, dok ih je čuvala policija . . . i čuva hrvatska policija.
Još apsurdnije, pripadnici timokracije - oligarhije se natječu, koristeći šablone bivših hrvatskih okupatora.
Kroz povijest Hrvati su stradavali od vatrenog i hladnog oružja, dok danas, pored državnih institucija,Hrvate se desetkuje drogom, . . .
Državne institucije se još ne snalaze, ne odgovaraju, i pored silnih žrtava u kratkom vremenskom razdoblju, modernom oružju drogi koja hara hrvatskom zajednicom. Zato branitelji bez odlaganja trebaju odgovoriti tom najubojitijem oružju, koje devastira i stvara pustoš po Hrvatskoj.
Dakle, na hrvatskim prostorima u hrvatskoj zajednici na razne načine i danas se život ugrožava, pored crkve i tamjana, pored hrvatskih državnih institucija i pored branitelja . . . , posljedica je očit pad nataliteta, rast samoubojstava, stvara se carstvo mrtvih. Preostaje definiranje i reformiranje u skladu s potrebama života i pravilima života, da se branitelji postave odlučno i kao čiste duše pobijede dekadentne lešine – sotonu.
Nered treba poticati brižne duše ne da očajavaju na beskonačnom putu života, već da se dodatnim žrtvovanjem – suprotstavljaju u ime života i općeg dobra hrvatske zajednice . . .
S prezirom i sažaljenjem opominjati one koji žive egoistički, samo zbog koristi, jer ne znaju da se gola egzistencija pretpostavlja, a duše žive. Slobodne su duše čiste duše, po zasluženoj slobodi.
Sve što su tajkuni uz pomoć nadležnih iz institucija Republike Hrvatske ukrali ili devastirali tvornice, poljoprivredu i. . . trebaju vratiti hrvatskoj zajednici . . .
Veći je problem za hrvatsku zajednicu što se nasrće na hrvatski duh što anti hrvati pokušavaju preko jezika, jer jezik je rad duha jednog naroda, a kada se uništava jezik uništava se narod. Nije slučajno da aktualni vlastodršci u Hrvatskoj štampaju neke pravopise za hrvatski jezik, kao što su se štampali nakon ubojstva Stjepana Radića,1929. godine…, ili prije Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine.
I ortodoksni Židovi znaju da je jezik kao specifičnost rad duha jednog naroda, pa kada nema jezika nema niti naroda. Isus i Ivan dok su prolazili ulicama Jeruzalema, samo se ponegdje mogla čuti židovska riječ što ih je žalostilo, . . . prevladavao je latinski i grčki jezik . . . Pilat pere ruke, jer je znao da je razjedinjen i slijep židovski narod, da podjelom sam sebi presuđuje.
Danas o ozbiljnim temama o jeziku i dr. za Hrvate, po uputama anti Hrvata pišu podobni mladi novinari, modernim stilom za „mase“.
Židovi kao narod već bi propali da su dozvoljavali ovakvima kakvih je nekolicina u Hrvatskoj, koji modernim načinom radi osobnih koristi . . .uređuju u nekim orkestrima…
Na ovakav način u Hrvatskoj, naivne čiste duše teško dolaze do izražaja kao borci za opće dobro . . . , ali ih i patnje prosvjećuju. Zna se da janjičari ne mogu ništa dobro organizirati . . . , tko im onda organizira i radi na rasulu hrvatske zajednice? Netko drugi,treći sa strane razdvaja i koristi – hrvatski narod!
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a commentZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE TAJNE SVE ODAJU - SPOZNAJU
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 487
ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU DA SE TAJNE SVE ODAJU - SPOZNAJU
Hrvatski ustanici ustaše se protiv svekolikih uljeza, bizantinaca i hrvatskih janjičara, koji po navici služe potencijalnim okupatorima – naročito Srbima. Danas su hrvatski ustanici prozrijeli perfidna zla, koja su modificirana u skladu s vremenom - što bizantinci demonstriraju služeći se trabantima, hrvatskim slabićima, koji svojim humorom razbijaju svoj osjećaj stida. Ipak vrijeme koje teče ne ide u prilog materijalistima u Hrvatskoj.
Kad god ustreba, hrvatski ustanici znaju da je dužnost važnija od pukog zadovoljstva, što je i više za dušu na beskonačnom putu. Dakle, riječ je o navikama po spoznaji, koje se tvore voljom.
U Hrvatskoj, uglavnom, stranke slijepcima razvijaju prema vani oholost i mržnju, sve pokrivaju „zajedničkom“, a ne i osobnom kvalitetom i žrtvovanjem – tako odlaze od sunca u tamu, ništa ne rade, a čine svašta. Mržnja im je najbolja kombinacija sa strankom, jer mržnjom pomoću stranaka ublažuju svoj kukavičluk . . . Takvim ponašanjem oslabi im volja, pa se ne mogu ni koncentrirati, nemaju osjećaj za bitno, baš ništa ne rade da ojačaju osnovu za jednu dušu i zajedničku dušu. I danas vladari u Hrvatskoj raskrinkavaju sami sebe, a da nisu svjesni da se raskrinkavaju, kao i svako biće, za vidjeti je: gdje, što i zašto. . . Slijepci kao odraz nereda, uz puke želje, smatraju da su nevidljivi, da drugi ne vide njihova nedjela, jer oni svojim zakržljalim duhovnim očima ne vide.
Zato dobronamjerni kritičari društva i ustanici slijepce potiču da se probude i progledaju. . ., jer najčešće ne razlikuju vrlinu od slave. Evo uzroka zašto se u hrvatskim krajevima bez djece napušta Boga.
Potaknuti kulminacijom nereda ipak se Hrvatima, nakon što su osjetili silna zla, uključuje se i razum, koji je sada u funkciji spašavanja, po volji: duše, općeg dobra u ime Života.
Sofisti kao ometala u neurednoj zajednici uvijek su po pravu u pravu, kao operativci „znanosti,“ ali. . . Neuredna društva po svome pravu zakonima. . . uzrok su sofizma. . .
Dakle, bez pravila života, zasluženo, se narušava samopouzdanje, dostojanstvo i sloboda.
Zastupnik života, Mesija - Učitelj stalno potiče da se uredno živi i život slavi, ŽIVOT kao konstanta. Po osobnoj volji bez valjana razloga, čovjek se zavarava prividom i razdvaja od života, Oca, zajedništva, a dobro se ne razdvaja .
Kada se po volji čovjek izdvoji i postane bezimen, bolestan potrebna mu je lustracija, jer je prestao misliti sebe, spustio se u ništa, takvom samo povratak Ocu, koji jest, može pomoći i oživjeti ga. . .
Čovjek, žrtvujući se, samo djelima pomaže drugom u skladu s pravilima života, a ne kao sofisti - pravni „znanstvenici“, egoisti umišljaju da su uvijek u pravu, preko prava – znanosti zaobilazeći pravila života. Oslijepljeli ne vide, pa u agoniji drhte, tješe se da su tako skriveni u mraku, da ih se ne vidi kao što oni ne vide. A baš je svaki čovjek tu da ga se vidi kako kroz vrijeme na Zemlji koordinirano prezentira sebe . . . tako i u Hrvatskoj . . . od predsjednika, premijera, ministara . . .
I dođe vrijeme da se ogoljelim sofistima, posebno hrvatskim vlastodršcima kaže da nisu izvršili obećanje, da proturječe dobru, da ne djeluju u skladu s pravilima života.
Dakle, varalice su slijepci, kao odraz kućnog odgoja, roditelja. Razilazeći se od bitnog ne znaju da još samo sebe zavaravaju i tješe za jedno konačno vrijem . . . Od istih su i hrvatski branitelji, iz zadnjeg domovinskog obrambenog rata, u agoniji, nakon što ih razjedinjavaju navijači iz redova antihrvatskih slijepaca.
Posebno hrvatski branitelji moraju odoljevati iskušenjima i zajednički biti uzorni sljedećim generacijama, ujedinjenje je nezaobilazno; samo slijepci se razilaze i tumaraju kao pouka i sramota, zbog čega trpi hrvatska zajednica dok neprijatelji likuju i vladaju u Hrvatskoj.
Hrvatski narod se treba čuvati otrova . . ., „gospode“, dok po gradskim trgovima i ulicama smišljaju način kako do pogače i raznih salata bez motike. Istim, zavaranim prividom, udovoljava se željama u zamjenu za dušu. . . Tako da po gradskim trgovima siju salate i zagnajaju ih lažima. . . I gle čuda, slijepci proizvođači magle zarade neusporedivo više novca i od poljoprivrednih proizvođača žitarica i salata na hrvatskim poljima . A isti zbog neodlučnosti ne mogu konkurirati sijačima po asfaltu, a zbog kojih na selima nema nataliteta – života, samo skoro opustjela sela.
Hrvatski razjedinjeni branitelji očito ne rade dovoljno na ujedinjenju braniteljskih udruga, ponajprije da slijepce izbace iz svojih redova… , jugo-nostalgičare, koji lukavo korak po korak, godinu za godinom . . . egoistički grabe . . . , dok država kao institucija treba snagu da bi bilo reda, što je ostvarivo samo pomoću branitelja.
Naročito radi sljedećih generacija, branitelji bez odlaganja odlučno trebaju popravljati nanesenu štetu . . , ujediniti stvorene brojne udruge u samo jednu! Jednu. . . , jer sve što razdvaja je zlo, a sve što ujedinjuje je dobro.
Koju sramotu i ponižavanja trpe branitelji dok ih se razdvaja i izvlači na odstrel, što slabi zajednicu, a „opoziciju“ kao orkestar jača; koju čine neradnici, razni jovanovići, milanovići , josipovići i karamarkovi . . . , koji šalju četniku, Nikoliću - grobaru, srpskom predsjedniku udžbenike hrvatske djece da ih on recenzira.
Dakle, razjedinili pa vladaju, doista u zajednici Hrvata to mogu samo činiti neprijatelji, u skladu s vremenom. Sljepilo hvata maha i zbunjuje
hrvatski narod. I zato braniteljima na znanje kako trebaju savjetnike, djelatne savjetnike, mudrace.
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a commentStranica 14 od 25