Naslovna
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 461
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život?
Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna. Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu raziniu koja pripada životinji. Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada.
Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine. Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi.
Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog. Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju. Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni. Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život. Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života. Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se.
Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno. Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi.
Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća!
Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena!
Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda.
Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće.
U Zagrebu, kolovoz, 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
OBRAĆENIŠTVOM U IME ŽIVOTA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 448
OBRAĆENIŠTVOM U IME ŽIVOTA
Kada rekapituliramo kroz povijest, hrvatske izdajice, skupa s okupatorima, naročito sa Srbima kao okupatorima od 1918. godine, jasno je zašto i na koji način se pobjeđivalo Hrvate u Hrvatskoj. Da bi im uzimali zemlju i ostala materijalna bogatstva, bio je razlog da su Hrvate raseljavali i na razne načine uništavali, da se nikada ne bi vratili. Nemilosrdno su Srbi uništavali Hrvate i dok su se povlačili sa svojih ognjišta i sklanjali, kao poraženi, preko Austrije na zapad po svijetu, sve do 1990. godine. I danas ostaci okupatora djeluje destruktivno i agonija nije prestala, jer raznim specijalnim ratovima maltretiraju Hrvate. Ipak, po spoznaji i dalje urednim življenjem ispunja se dovoljan razlog pa domaći diverzanti s repovima okupatora na kraju će biti gubitnici i otići će na smetlište. Koliko jedan narod istrajava dalje ovisi o žrtvovanju i žrtvi kao zalogu za milost Stvoritelja.
Čovjek je kvaliteta i društveno biće koje može apstrahirati, zato svi koji dozvole da ih zlo zastupa i sami su odraz nereda i neodgovorni. Kada se zlo nameće pomoću pojedinaca iz jednog naroda treba biti odlučan da ne bi bilo nereda i žrtava.
Otkrio se i hrvatski premijer kada se poklonio „neprijateljima“, sinovima hrvatskog naroda koji su održavali vatru na ognjištima svojim i njegovom da se ne ugase (zato su i stradali), za što se i dalje Hrvatima sudi. Poznato je da je zlo slijepo i po navici se vraća na mjesta zločina, direktno ili indirektno, tako sudbinu svoju dograđuju – nastavljaju što je jednako posljedica, izopačenost i do sedmog koljena mrak, sve dok se ne obrate ili propadnu. Dakle, čime vlastodršci kao opsjednuti pokazuju sebe po antihrvatskoj modificiranoj šabloni, sami će odgovarati pred Stvoriteljem Života. Čovjek svjedoči da svaki pojedinac odgovara za sebe, ali dodatno i kao žrtva svojih roditelja . . ., današnji vlastodršci uglavnom su rođeni nakon drugog svjetskog rata, nisu realno odgajani da bi spoznali istinu, kolika se nesreća srušila na Hrvate dok su u Hrvatskoj branili ognjišta svoja. Životom u ime kojeg su se borili i bore dalje, Hrvati znaju tko je sa Stvoriteljem koji je prvi i Život, a tko drugi uz lucifera odabranog kao najgoru varijantu za sebe.
Čovjek je po duši kvaliteta koja može apstrahirati i zato je odgovoran, shvatljivo je kada životinja griješi i pored iskustva … ali čovjek.
Srbima je velika Srbija neostvarena, prošlost i opomena, što hrvatski janjičari još nisu spoznali - shvatili, pa zlorabe kršćansko praštanje, da se zlo ne potencira već gasi, a čovjek prosvjetljuje i nadilazi Stari zavjet. Ne shvaćaju da su srpske maske u obliku partizana razotkrivena prošlost, da se ispunio razlog, a Hrvati spoznali, k tome svjedoče i grobnice Hrvata po kugli zemaljskoj kao nedjela janjičara i Srba.
Janjičari, odmetnuti od svoga naroda, obilježili su i potvrdili svoju ćud masovnim grobnicama dok su desetkovali hrvatski narod, koji se od zadobivenih rana, pritisaka, stradanja još nije oporavio. Aktualni vlastodršci danas, po godinama mladi, odraz su neznanja, ne znaju o stradanjima Hrvata od 1918. godine do drugog svjetskog rata, zatim kroz Hrvatima nametnuti drugi svjetski rat. Svrstali su se sa srpskim „herojima“ s Bleiburga, Kočevskog roga, Križnog puta, i . . . poslije Drugog svjetskog rata, stvarne hrvatske izdajice koje su sa Srbima stvarali Veliku Srbiju, po navici - odrazu odgoja i ne znaju kome i zašto su im roditelji služili. . . ali znaju oni koji su teror osjetili u Staroj Gradišci i drugim zatvorima, što se riječima ne može opisati. Danas gledano Velika Srbija nije ostvarena, a hrvatski vlastodršci zbog manjka spoznaje i njihovi sinovi u Hrvatskoj, izjavljuju da su neprijatelji Hrvata i to onih koji su branili Hrvatsku od aveti s istoka i zapada, kao pripadnici istog naroda, iz kojeg su i njihovi roditelji koji su se također prevareni borili po Hrvatskoj protiv roda svoga, i danas kao da im je žao što Velika Srbija nije ostvarena. Dakle, zaneseni idejom o Velikoj Srbiji otkrili su svoju želju i kvalitetu, a njihova demagogija i laž u tom pravcu je prozrijeta, naročito i kada to potvrđuju i hrvatske nedužne žrtve, dakle, neznanje je mrak i zlo. Poznato je da se čovjek nekada opire odvikavanju po cijenu dobra i budućnosti, što naročito ometa one koji su duboko u paklu u kojem pod teretom grijeha dalje ne mogu lagati sebi, njihovo je vrištanje odraz njihovih nedjela. Dok se ne obrate moraju u ime Života služiti kao opomene, izluđuju pod teretom zla koje su počinili, da se ne sjećaju svojih nedjela. Stvoritelj je milostiv i pokajnicima su otvorene mogućnosti spasa i njihovim sinovima - slijedećim generacijama.
Dakle, po iskonskim načelima i volji čovjeka grijeh - zlo se prenosi na unuke kada ih roditelji nisu upoznali sa svojim grijesima i prekinuli suportirati zlu, pa im kao žrtvama očeva trnu zubi, zato odlaze na mjesta zločina koje su počinili njihovi djedovi i očevi, jer zločinci po mislima, djelima i propustima ustraju do svoje propasti, ako ne prestanu služiti zlu, ne obrate se i ne traže oprost zbog prolivene krvi. Zato se unuci trebaju obratiti radi općeg dobra i sebe. Njemački filozof Kant upozorava i pita zašto ne bi nekoga ubio za jedan sladoled. Odgovara da to normalan čovjek po ustrojstvu duše – Života ne može učini, po bilo koju cijenu materijalnih koristi, sve dok pojedinac kvalitetu duše ne pomuti. Tako su postali – nastali neki zaneseni Jugoslaveni i partizani, i neki vlastodršci u Hrvatskoj s tendencijom i dalje pod maskama trovati i producirati žrtve, što im je po navici usputno i nebitno. Tko se sjeća vremena poslije Drugog svjetskog rata, i poslije do 1990. godine, nad Hrvatima je vršen pritisak u Hrvatskoj i u svijetu, gdje god su se nalazili, nasrtalo se na živote Hrvata da bi se okoristili njihovim imanjima, jer vampiri kao prazne mješine tražile su i traže krv u Hrvatskoj. . . nisu spoznali da su u službi smrti – robovi materije. Očito, pored kvalitete čovjeka kojom može odolijevati neredu i zlu Hrvati, radi prividnih koristi griješe i ruše vlastite temelje Života, propadaju kao narod. Naviknuti od okupatora, neodgovorno varaju i otimaju što im ne pripada, a vlastodršci tako potiču narod . . . , sve od 1990. godine, despoti po kvaliteti nisu dorasli - zadatku u Hrvatskoj vladi, što pravdaju despotskim stilom, opijeni vlašću, danak im je u . . . što je pokazatelj njihove naravi.
Što sve dozvole svjesni Hrvati. . . kada premijere, vlastodršce, i ostale zastupnike podržavaju kao vladare života i smrti u Hrvatskoj gdje živi 95% katolika. Očito, magla je otrovna, a zlo, gluho i slijepo, ima kontrolu nad narodom, kada ih indiferentno podržava dok čine nered. Ovo se realno vidi kroz povijest, iskustveno i znanstveno. Zašto se gubi urednost i nezaobilazni temelji Hrvata, koji su kao naivno uspavane žrtve, jer se dovoljno ne žrtvuju za svoje temelje – uvjete Životu. Za to svaki Hrvat snosi dio odgovornosti, koja se uglavnom izbjegava, pa omamljeno halucinira, linijom manjeg otpora, jer nije samokritičan, utoliko u agoniji kritizira. Dakle, očekivati se može po zasluzi, bilo u pravcu Života ili smrti, adekvatno žrtvovanju. Zato se čovjek treba obratiti i biti novi – bolji, da spozna sebe, a da su svi okupatori bili okrutni, što su i pokazali; Turci, Mlečani, Austrijanci, Mađari i Srbi . . . , koji su skupa s hrvatskim izdajicama stvorili nered Životu Hrvata, usmjeravali Hrvate u nered - smrt.
Natalitet - Život neka bude Hrvatima mjerilo žrtvovanja u Hrvatskoj
RAĐANJE JE UVJET OPSTANKU I ZADOVOLJSTVU!
Zagreb, rujan, 2012. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
i
Predstojnik razreda HAZU- D/D- a za poticaj nataliteta u Hrvatskoj
Add a comment
TENDENCIJA MASKIRANIH S KAPULJAČAMA – SA SREDSTVIMA JAVNOG INFORMIRANJA U HRVATSKOJ PREPOZNALI SMO IH
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 461
TENDENCIJA MASKIRANIH S KAPULJAČAMA – SA SREDSTVIMA JAVNOG
INFORMIRANJA U HRVATSKOJ
PREPOZNALI SMO IH
Nakon što su Hrvatima dijelom narušeni uvjeti za život, napokon su razotkriveni i orkestri za diverzije u Hrvatskoj, između ostalih i za javno informiranje kao opasni, druge violine, oformljeni u funkciji radi eksploatiranja i uništavanja hrvatskog naroda. Maskirani s kapuljačama otkriveni su na djelu, a sve pravdaju stilom nečovjeka, jednakim stilom po kojem su kao izvrgnuće dobra i postali robovi navike, skloni nemilosrdnom uništavanju. Dakle, po svojoj volji pretvorili su se u nešto drugo - promijenili ime, a ime je . . . «Nomen est omen», potom na svoju nesreću postali ništa, doživjeli prokletstvo što čeka i njihove potomke, da se uvjere (kada roditelji jedu zeleno voće da će sigurno njihovoj djeci trnuti zubi) da su konačan prah kao posljedica svojih zlih djela. Kada čovjek postane nešto drugo on prestaje biti čovjek, postane kreatura s kapuljačom na glavi u mraku, zbog osobnih pukih materijalnih koristi sklon tendencioznom uništavanju života, samo zbog materijalnih dobara, tj. egoističkih pobuda.
Ovaj tekst posljedica je, pouka razgolićenih kreatura, ali i poruka čovjeku – na ozbiljnost življenja.
Kako su sredstva javnog informiranja tu uglavnom zbog propagande a koja su danas u Hrvatskoj u službi slabijem argumentu, protiv očiglednog, dakle, sofistička tendencija koja razara pozitivno kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Dakako, psihologijom za mase otpočnu prije svega uvjeravanjem a ukoliko to nije dovoljno koriste i ostale moguće načine i sredstva za ispiranje mozga radi promjene mišljenja i stava, sve do fizičkog uništenja čovjeka, zapravo dok se ne postigne željni cilj. Zašto se čovjekom može manipulirati kao sa stvarima?
Po Iskonu - Stvoritelju očigledno se demonstrira pred fizičkim očima i dušom svakog pojedinca, koji nikome ne smije dozvoliti da pomoću uvjeravanja i propagande, i pored logike zdravog razuma, otpočne sumnjati u očigledno a što onda znači, da ga je netko izludio, obično zbog nekih koristi koje nisu u skladu s dobrom, tj. sa životom. Tvorcima konstrukcija - prividom obojanih formi tj. zastupnicima slabijih argumenata treba pokazati da su ipak prozirni u svojim namjerama i razotkriveni kao prljavi sadržaj kojim pokušavaju doći do cilja, što pokazuje da je dobro čuvar, tj. garancija životu, a zlo i pored propagande u korist slabog argumenta, uvijek tragično, a što služi čovjeku kao opomena. Utoliko zavarani prividom, «znaju» da i pomoću riječi «mogu» (prevaranti) usmjeravati jedan narod u negativnom pravcu, «znaju» lopovi da ljudi noću spavaju dok je mrak, dok ne svane i dođe vrijeme čovjeku za rad. Zahvaljujući samo svojoj stvaranoj sudbini tumaraju po mrak, jer se nisu u stanju suočiti s vlasnikom dvorišta i ognjišta po svijetlu dana – jer ih svijetlo zasljepljuje i prokazuje kao kreature koje zastupaju mračnu stranu − s kapuljačom na glavi, jer ne žele biti prepoznati, s ciljem da «nepismene mase» naviknu na zlo, što se s nevinim - naivnim narodom i može.
Kada narod prema zamkama privida svedu na nivo gole egzistencije i pukog vegetiranja, sve svedu na korist i štetu u konačnom svijetu, kao pravilo za svakog pojedinca, a kojeg potom imaju kao žrtvu kada mu zbog mrvica promjene mišljenje i stav, koji ima svaki zdrav čovjek, a sve da bi za njih glasovali i dalje s takvima manipulirali sve dok mogu po cijenu propasti jednog naroda.
Tako tendenciozni kreatori pogubnog stila, učešćem po volji, izmanipuliranog naroda na vlastitim sudbinskim prostorima skupa dočinjaju sudbinu svoju u pravcu konačna života.
Prvi i ini orkestri očito nisu svjesni da će baš oni kao pojedinci orkestra po vlastitoj želji biti prve žrtve konačnosti, kao što su bili i svi prije njih koji su radili protiv života, misleći da zlo nije bez temelja.
Ipak na njihovu žalost, činjenice pokazuju da su Hrvati uglavnom naviknuti na afirmativnu istinu, tj. zastupaju život, što je oružje protiv orkestara a što bi njih same trebalo potaći na obraćeništvo, što i jest smisao ovog pisanja. Svjestan, hrvatski narod želi raditi jer zna da se dostojanstvo ruši za cijenu kruha i igara, kao i da egoistički interesi – koristi uništavaju čovjeka pomoću kuga u svijetu. Hrvati moraju pokazati zlu, da je i postalo zlo za sebe po vlastitoj volji, zapravo toliko naviklo da i nije svjesno da je pouka i ružno – razgolićeno – pa bježi u mrak, da ne vidi nedjela svoja na dlanu.
Dok u stvarnosti i pokazuju svoju rabotu po zamisli neformalnih grupa - prvog orkestra u pozadini, koji vuku konce, što pismeni Hrvat točno vidi za koga, a što svaki Hrvat osjeti na terenu na vlastitim leđima. Spomenuti «orkestri» nisu svjesni da su robovi zavjere zla – navikli raditi protiv drugog, kako su i postali žrtve zla. U kompleksnosti života, iz neznanja misle da će i u ovom slučaju riječ djelom postati – očito se varaju, a mi ih upozoravamo da su prozirni – i kao zlo prezreni.
Medija i Magija su bile pokrajine na prostoru današnjeg Irana u kojima su ljudi, zavarani prividom, otpočeli iza maske činiti svoju sudbinu. Pojedinci skloni neredu i neradu izlazili bi na ulice kao cirkusanti koje su ozbiljni ljudi smatrali maloumnim. S vremenom magi i šefovi medija informirali su i navikavali stvaranim stilom narod kako je to odgovaralo njima umišljenim - tendencioznim pojedincima. Zbog osobne koristi cirkusanti bi sebi sami pripisivali nadnaravne sposobnosti – pomoću sredstava javnog informiranja uvjeravali u laži, uglavnom kao što čini svaki mag, kojih se broj do danas stalno povećava. Nastali kao žrtve privida po tom kao takvi rutinirani traže žrtve kao vampiri zbog materijalne koristi i harača u krvi. Danas pojedinci ili tajne grupe nastoje ostvariti ciljeve koji su u suprotnosti sa životom, da bi se bolje zamaskirali i obmanuli čovjeka podijelili su magiju na crnu i bijelu, pitanje je koja je gora. Iz istih razloga otpočeli su glumiti, mag glumi, stalno pokušava demonstrirati nešto što nije, zato svaki pojedinac koji se ne da varati realno vidi nečovjeka, maga, tj. ništavilo. U spomenutim pokrajinama narod je olako dozvolio u svom prostoru širenje maga i magije pa je nastala bijela kuga i stoga su nestali kao narod.
Zbog istih namjera i danas cirkusanti za sredstva javnog informiranja na području Hrvatske kontinuirano imaju svoje pionire također, drske, između kojih se neki posebno ističu kao trovači hrvatskog bića bijelom kugom, što je u Hrvatskoj očigledno zadnjih petnaestak godina a što se najmanje očekivalo.
Nakon kritike, neka ne misle uljezi s kapuljačama i njihovi meštri za propagandu da su jedini zaslužni krivci za narušene uvjete životu u Hrvatskoj, dok narušavaju perfidnom propagandom život i dostojanstvo Hrvata, dok se ruše hrvatska ognjišta.
Lutalice, gdje su vaša ognjišta? A bez vlastitog ognjišta čovjek ne može biti uzor, dostojanstven i častan. Istina, više su krivi Hrvati vlasnici svojih ognjišta, što su dozvolili da uljeze okupatore svojom pospanošću dovedu u iskušenje pa da tako iskoriste nemarnost Hrvata i uvuku se u dvorište. Hrvati su i kao kršćani odgovorni, jer se ne može doći pred lice Božje sam, treba dovesti sa sobom i spasiti još nekog. Budimo svjesni, za sve je uglavnom krivo materijalno šarenilo, pa tjelesne oči čovjeka, bez duhovne pomoći, puno puta dovedu u iskušenje u ovom konkretnom svijetu, gdje se zarađuje za beskonačan život, a ne u pravcu konačnosti kako to čine oni dok ruše tuđa ognjišta.
U Zagrebu, travanj, 2008.godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u
Hrvatskoj – ŽIVOT
Add a comment
SVI RAZLOZI SU ISPUNJENI DA SE GLAVNI GRAD REPUBLIKE HRVATSKE PREMJESTI NA NOVU LOKACIJU NADMORSKE VISINE OD 500 DO 900 METARA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 454
SVI RAZLOZI SU ISPUNJENI DA SE GLAVNI GRAD REPUBLIKE HRVATSKE PREMJESTI NA NOVU LOKACIJU NADMORSKE VISINE OD 500 DO 900 METARA
Je li netko nešto obavio adekvatno preuzetoj dužnosti, po čemu je i odgovoran, pokaže se čovjeku i narodu kao očigledno, po logici zdravog razuma. O tom nema pogađanja ako se tendenciozni ne uključe propagandom, prema pravilima psihologije za mase, da odrade kako bi se ušutkala logika zdravog razuma. Ma tko god je zastupnik slabijeg argumenta – jest sofist a to čini kao egoist, dakako iz neznanja.
S razlogom i ova tema kao poticajna zastupa bitno. U skladu sa životom pokušava iznaći mogućnosti za uredno življenje hrvatskog naroda na ovim prostorima, jer samo čisti zemaljski uvjeti su garancija čovjeku. Koliko sela i gradovi služe kao uzori, naročito glavni grad Hrvatske, može se realno sagledati. Ali štetu na račun općeg dobra hrvatskog naroda ne treba tolerirati nikada i nikomu.
Do sada Zagreb kao glavni grad Hrvatske, kada uspoređujemo s glavnim gradovima vitalnih naroda na Zemlji, nije u funkciji koja mu je namijenjena ni uzor – što pokazuje zadovoljstvo i osmjeh na licu Hrvata.
Posljedica je zabrinutost naroda zbog bitnog i budućnosti dok je posrćući, očigledno, u krivom pravcu usmjeravan. Ma bilo o kojem se pojedincu ili mjestu radilo, uključujući i glavni grad po lokaciji, sa svojom ulogom ne mogu bit sami sebi svrha.Smatramo, prema očiglednom, da su se već davno ispunili razlozi da hrvatski narod dobro promisli o ovoj temi (problemu) pa da ovu ideju i podrži u ime općeg dobra - zadovoljstva – života Hrvata u Hrvatskoj, zbog dostojanstva kojim će poticati na red i rad. Koliko su kroz povijest pojedini glavni gradovi opravdali svoju ulogu to se pokazalo, što je posebna tema koja bi trebala pomoći ovom razmišljanju kao sintezi kojoj je namjera da pomogne Hrvatima u odabiranju najadekvatnijeg mjesta za prijestolnicu.
Lokaciju za prijestolnicu Australije Canberru odabrali su mudraci, potom su se uključili znanstvenici koji su rješavali materijalno-tehničko, što je bio manji posao. Od tad u Canberri, čistoj lokaciji, vlada Australije služi svojim urednim funkcioniranjem svim građanima; na zadovoljstvo sela i gradova neprestano potiče Australce na uredno ponašanje. Ova ideja Hrvatima više nameće i izaziva samo tehničko - materijalne probleme, koji uopće i nisu problemi kada je riječ o životu, o biti ili ne biti Hrvatima. U Hrvatskoj postoje prostori za ovu ideju, tj. dugoročno rješenje, gledano iz znanstvenog kuta,a prema statistikama najadekvatnije je tamo gdje je nadmorska visina od 500 do 900 metara, gdje je atmosferski pritisak manji.
Do sada, kroz povijest, kada su bili ispunjeni dovoljni razlozi puno naroda je mijenjalo mjesta za prijestolnicu, tj. glavni grad, i nisu se dvoumili kad je u pitanju bitno. Spoznali su i nisu oklijevali, a što se pozitivno odrazilo, npr. Australija, Brazil, . . . i dr.
Ova tema je toliko ozbiljna pa zahtijeva da se uključe svi Hrvati i dobronamjerni građani Hrvatske, kako smo naglasili u ime dobra, tj. života – da odgovorno i uz pomoć znanosti odaberu lokaciju kako su to učinili narodi koji su mijenjali lokacije za svoje prijestolnice.
Već duže vrijeme Zagreb je stvarana rupa, mjesto koje usisava iz svih krajeva Hrvatske preostale najvitalnije Hrvate, kojima se ništa ne nudi osim dekadentnog šarenila i ulice, što po prividu zavarava i ništi duše. Već uhodani dekadentni stil privlači u Zagreb zbog „kruha bez rada“, a uzori su im ostaci „elita“okupatora koji u Zagrebu žive od najamnina i smišljanja da tako u Zagrebu bude i dalje, po cijenu općeg dobra. Dakle, inspiriraju oni iz „vrha“ Zagreba − mjesto da su opomena, nas opominje očigledno i dalje zbog općeg dobra.
Danas jedna četvrtina stanovništva Hrvatske je u Zagrebu, bez dovoljno tvornica uglavnom je na ulici, i živi od socijale – od kredita zaduženih u inozemstvu . . . bez perspektive, jer ih se u takvim sredinama ne potiče na rad i jer šarenilo ulice i tvorci nisu u stanju ništa poduzeti bez poticanja adekvatnim stilom – brižnih Hrvata. Dakle, u ovom slučaju sada su odgovorni oni koji znaju i vide.
I Australcima, po logici zdravog razuma, nametnulo se očigledno na koje su adekvatno reagirali u ime općeg, tj. dobra. Znajući pravila kako se iz stvorene rupe i mraka ne može realno djelovati, što i jest tendencija zla koje je zamutilo čistu vodu. Australci su napustili Sydney i za glavni grad za svoju prijestolnicu, odredili Canberru, spoznavši da istina kakva god jest najbolje se vidi dok se promatra sa strane, a što se potvrđuje u svakom slučaju. I nakon što je Sydney prestao biti glavnim gradom Australije stanovnici Sydneya svojim radom više su u funkciji za opće dobro. Shvativši da je rad odraz reda kao i život – reda kojim se potiče, a ne želja za nekom egoističkom autonomijom po anarhičnoj volji u pravcu nerada. Spoznavši kako se neradom, nesvjesno, tvori mrak dok se urednim življenjem jača život. Danas su Australci uzoran narod. Tim više za naglasiti je Australiju jer u Australiji ima puno Hrvata koji mogu poticati na uredno djelovanje i življenje u Hrvatskoj.
Treba spoznati da egoizam ruši osobno i opće, dok živjeti za opće je najveća nagrada u svakom pozitivnom pravcu života, jer je opće uvjet za dobro koje pojedinac svojim očima i dušom treba vidjeti i osjetiti kao bitno i uvjet vlastitom životu. Dakle, očito Zagreb kao uzrok demonstrira negativne posljedice za život, što je očigledno – počevši od nataliteta kao posljedice duhovnog stanja u Hrvatskoj. Zato je jasno zašto nisu dovoljni napisani zakoni, na toj lokaciji, po nekim tendenciozno - umišljenim kipovima bez ideja (zakonodavcima) čiji zakoni „reda“ ne pomažu da bi se živjelo dobro.
Zato svi građani Zagreba i Hrvatske trebaju shvatiti da je raditi jednako živjeti, a ne po Zagrebu kao rupi (kantama) tražiti otpatke. Eto što je šarenilo i što danas ulice Zagreba grada nude, dakle, ne oslanjati se na „stručnjake“ koji mute čistu vodu, i rade u kućama za propagandu…. . Čiji mediji? Proizlazi da je s nove lokacije ponajprije u ime bitnog – općeg, pomoću reda potrebna pomoć Zagrebu. Danas stanovnici Sydneya višemilijunskog grada radeći oslanjaju se na sebe, a što zapravo znači aktivno živjeti - pomažući i drugima. Nije im ni na kraj pameti živjeti na račun drugoga, što bi bilo po navici direktno protiv njih samih. Evo još jednog poticajnog primjera koji se potvrđuje kao dobro. Glavni grad jedne države, po stvorenim uvjetima, treba funkcionirati kao uzorno uređeno mjesto toliko koliko je potrebno za uredan život. Vlada iz glavnog grada, po dužnostima, odgovorna je poticati na rad, tj. otvarati radna mjesta a ne oslanjati se na turizam što je kod kulturnih naroda samo sekundarna, usputna djelatnost. Gdje nema proizvodnje nema reda, nema progresa, a na kraju niti života. Dakle, Hrvati iz svih gradova i sela trebaju shvatiti, i prije svega živjeti prema zakonima života a ne po zakonima privida, koji uglavnom služe onima koji ih izmišljaju. Upravo takvi zakoni su Zagreb stvorili rupom iz koje su Zagrepčane i ostale Hrvate doveli pred provaliju.
U Zadru, lipanj. 2009.
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
Stranica 18 od 25