Naslovna

SOLIDARNOST PO DJELIMA KAO IMPERATIV HRVATSKOM NARODU TREBA POSTATI TRADICIJA ŠKABRNJA I ČAVOGLAVI OD VUKOVARA DO DUBROVNIKA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 436

SOLIDARNOST PO DJELIMA KAO IMPERATIV HRVATSKOM NARODU TREBA POSTATI TRADICIJA ŠKABRNJA I ČAVOGLAVI OD VUKOVARA DO DUBROVNIKA

Škabrnja i Čavoglavi su dva mjesta – slična po mentalitetu i kvaliteti svojih predstavnika, kao što su i pojedinci iz sela i gradova od Vukovara do Dubrovnika. Svi sami sebe ističu kao izrazite pojedince i hrvatskih sela i gradova, što po djelima pokazuju, kako - kada. . . . U stvarnosti sela i gradovi prezentiraju sebe po pojedincima iz svoje sredine. Daleko od toga da u Hrvatskoj nema „boljih i gorih“ sela i gradova s razlikom što su neka u planinskim predjelima, neka u ravničarskim, a neka po otocima. Ali, naročito i u ovo vrijeme, misli se da su uzori uvijek odraz svojih djela. Kada bi bili samo prosjek kvalitete po mjeri čovjeka u Hrvatskoj uopće, uz specifičnosti sela i gradova, odnosno svih stanovnika u Hrvatskoj. . . bilo bi dobro. Ovih dana Škabrnjani su ljuti na Marka Perkovića Thompsona iz Čavoglava jer im neće pjevati i uveseljavati ih na dan sjećanja na žrtve, ukoliko mu ne plate 25 000 eura. Navodno je prošlih godina pjevao i za veće svote dok nije i pomoću Škabrnjana postao slavan, a sada im i dalje traži toliki novac, za polovicu svote koliko im traži Thompson, mogli bi i pristati, izdvojiti. Navikli - pa što – na račun i zbog svojih mrtvih žitelja koji su nastradali. Nakon poznatih događaja tako predstavnici nekih mjesta i gradova stvorili su od svojih sela i gradova slučaj i žrtvu, privlačeći tako pažnju dobivali su materijalnu pomoć i razne privilegije. Dalje, umjesto rada, žele samo kruha i igara što bi im netko drugi plaćao, kao i do sada. Nažalost takvih obilježavanja po Hrvatskoj je toliko. . . A takvi kao poslušnici svih gospodara kroz povijest obilježavali su razna stradanja. I u posljednjem, domovinskom ratu uglavnom žitelji iz puno mjesta u Hrvatskoj su se iznenadili da im se tako nešto dogodilo od bratskog naroda, zatečeni nisu se niti organizirali jer nisu ni očekivali da bi ih Srbi kojima su služili mogli iznenaditi - pamteći kako u II. svjetskom ratu svi koji su bili na strani okupatora - Srba kao janjičari su bili pošteđeni od četnika Sime Dubajića, četnika i OZNE. Nisu vjerovali da bi moglo biti drugačije – i nisu znali da je okupator uznapredovao po stupnjevima, tako se kroz povijest i događalo da su janjičari okupatoru postali balast pa su kao takvi u pravilu na smetlištu završavali. Mještani iz nekih sela dok su četnici „oslobodioci“ ulazili u njihova sela širili su ruke prema svojim spasiocima koji su ih eto došli spasiti od ustaša. Tako poslije II. svjetskog rata samo četnici i njihovi pomagači imali su mirovine i sve beneficije, bez plaćanja glazbe uživajući u kozaračkom kolu. Zašto to sada više ne funkcionira neki se i danas čude - pa mjesto da ulože 25 000 eura u neku proizvodnju, voćnjak ili tvornicu, u dvojbi radije bi da im netko konstantno plaća i muziku. Utoliko su u pravu kada kažu da su neki „veliki Hrvati i pjevači“ uglavnom preko emocija i demagogije došli do kapitala za sebe. Kao da se povijest ponavlja od kada je stradao kralj Zvonimir koji je „volio kavu“ i njegove žene Mađarice Jelene, preko koje je njezin brat Koloman, da bi zaštitio svoju sestru porobio i zavladao hrvatskim narodom. Marka kao pjevača „umjetnika“ propagira srpska i hrvatska televizija, svaka na svoj način. Dakle, što se glazba miješa s domoljubljem i nacijom – što vrijedi za osvojene ne vrijedi i za osvajače – na što su Hrvati navikli i tako prihvaćaju, i konstantno se čude, kada trebaju biti samoinicijativni i radnici . . . što je uvjet za biti svoj i dostojanstven. Treba znati! Ma sluge i glumci služe onima koji daju više bombona, o duši i bitnome ni riječi, jer se to njih i ne tiče. Samo kruha i igara, a ostalo ih ne zanima, za bitno se neće ni boriti, pa dok traje, o čemu i ne razmišljaju. Ne znaju povijest, a ne brinu za budućnost – mrvicu sada. Navikli na „spasioca“ što ovaj narod nesvjesno i prihvaća. Opet po navici ne znaju da su im „spasioci“ pripremili Škabrnju i Čavoglave što im se dogodilo i u domovinskom ratu jednako kao i cijeloj Hrvatskoj. Hrvatski narod je kako do sada tako i sada žrtva nametnutih mu vlastodržaca i „predsjednika“. Evo isti se opet nameću s „rješenjima“, hoće oni ponovo biti u vrhu vlasti i riješiti sve probleme stilom, kako su rješavali i do sada. Opet bi nekog iz svojih redova umišljeni drugovi - suborci s Kočevskog roga, Jazovke, Bleiburga,sa spomenutim Dubajićem, Milkom, Titom, Đilasom, Rankovićem, Blaževićem i dr…, očekuju da im hrvatski narod i dalje širi ruke pune cvijeća. Jednako, procjena vrijedi i za vlastodršce hrvatskih pokrajina koje imaju u vrhu osobe za trošenje Hrvatskih materijalnih dobara, otetih na razne načine od hrvatskog naroda, uključujući i kredite kojima su opteretili hrvatski narod, sve za muziku sebi koju plaća hrvatski narod. Spomenutim kreditima nisu gradili tvornice i ulagali u proizvodnju pa im ponovno fali novac, ljute se jer im se ne pomaže, jer ih se kao ne uključuje u zajednicu naroda koji rade, jer im ti narodi koji rade više ne plaćaju za muziku kao do sada. Drugovi sa svojim savjetnicima emocionalno senzibiliziraju narod, kao da ne mogu shvatiti, ni govora da bi samokritički preuzeli odgovornost na sebe zbog nereda u Hrvatskoj. Istina svaki Hrvat proporcionalno je odgovoran za narušeno opće dobro, bilo djelom bilo propustom, zato mu pripada da otplaćuje dio kredita. Zašto Thomson na svojim nastupima Hrvate ne potiče i navikava na rad (izgradnju tvornica, obrađivanje polja, čuvanje i korištenje mora . . . ) i samopouzdanje, već na izljev emocija u pravcu kruha i igara, arene su već tu. Hrvati ovu slobodnu Hrvatsku mogu sačuvati samo pomoću reda, rada i discipline. Tko su ti iz HDZ-a, SDP-a i HNS-a pojedinci u sklepanim grupama, koji nakon što su u Hrvatskoj sve devastirali, sada raznim demagogijama sebe opet ističu za predsjednike. Kako ih više nije sram pretendirati na časna i odgovorna mjesta mjesta. Poznato je da primitivac zbog sebe hoće zauzeti najveće pozicije ispred općeg, dok u uređenim – kulturnim zemljama opće je ispred pojedinačnog. Eto zbog čega mafija i nered . . . pomoću pojedinaca iz vrha vlade . . . U Hrvatskoj i izgrađene arene su također zbog pojedinaca koji se koriste psihologijom za mase, pojedinci iz vladajućih garnitura uglavnom su sinovi i unuci bivših hrvatskih eksploatatora, koji se usude slaviti godišnjice stradanja Hrvata, stradalih od njihovih djedova i očeva. Budimo realni i danas, uglavnom profesori, tajkuni i umjetnici također funkcioniraju (kao pojedinci) na frekvencijama kao kokoši koje im je odredila lisica ili zmija. Kao i emigracija koja nije svjesna da ima slobodnu Hrvatsku i u koju se treba vratiti kada zaželi a ne da ih uvjeravaju i usmjeravaju neki novi stari hrvatski konzuli i stil Hrvatske bratske zajednice koja je stvarala Jugoslaviju. Ubuduće, ulažite u život u Hrvatskoj! Nikada nije kasno otpočeti živjeti uredno! Nakon konstatacije, hrvatska ognjišta treba čuvati od raznih uljeza koji bi i dalje urušavali, dok nismo dovoljno svjesni tko su. Utoliko hrvatski narod prepozna da ima nepozvane goste koji zauzvrat nište pomoću droge i dr… , svoje velikodušne ali i naivne domaćine, kakvi su uglavnom svi pošteni ljudi koji se dive čovjeku. Između ostalih upozoravaju i bivši politički uznici . . . (kao brižni), žrtve samo zato jer smo se kao domaćini osjećali Hrvatima. Što je to antifašizam? Znaju li Hrvati kako su kroz povijest ocjenjeni svi - izmi? Ako prevaranti žele i dalje varati u Hrvatskoj trebaju znati da je antifašizam njihova konstrukcija odavno ideologija, a ideologija u nedostatku nove ideje doslovce postane smeće. Ovo je hrvatskom narodu jasno jer su osjetili zamke . . . spoznali su kako im i danas pomoću propagande serviraju neke predsjednike o kojima se ništa ne zna ni o rodu ni o porodu. Baš zbog takvih kvaliteta i izbora poteklo je toliko hrvatske krvi i suza . . . Svi ti uljezi samo su uzrok zala koja su kroz povijest ništila život u Hrvatskoj. Pokazalo se da su u Hrvatsku došli zbog nečeg drugog a ne zbog dobra Hrvatima. Ti umišljeni, unijeli su u hrvatski ustav da samo oni mogu vladati Hrvatima. Dakle, umišljeni kao odraz smeća ideja, neće shvatiti da Hrvatima ne trebaju njihovi modeli smišljeni u mraku, da je to prošlost, a Hrvatima opomena, nakon1918., Blajburga, iseljavanja Hrvata i nametnutih ratova. Do danas nije zaustavljen trend iseljavanja i uništavanja Hrvata na njihovim ognjištima. Perfidno pomoću droge zadnjih dvadeset godina Hrvata je više stradalo nego skupa u prvom, drugom svjetskom ratu i domovinskom ratu. Ovu odgovornost „antifašisti“ neće preuzeti na sebe sada – iako su baš oni zaposjeli mjesta u vladi koja pripadaju časnim Hrvatima. Uglavnom danas u Hrvatskoj vladaju strašila čudovišta koji se za nedjela i propuste štite nekim ispraznim terminom antifašizam. Suvišno je pričati o toj kovanici pod kojom se kao znakom i zamkom dogodio duhovni i fizički masakr hrvatskog naroda. Ali svjedoci smo da su i njihovi sinovi i unuci zbog nezasitnosti zato prokleti, što je plaća za nevinu prolivenu hrvatsku krv i suze. Prokleti ne znaju da su po zlu žešći od svojih djedova i očeva, zapisano je da će prolivena (hrvatska) krv pasti kao teret kao opomena na njihove sinove i unuke što se i pokazuje. Dakle, prokletstvo očituje one koji nište život. Krediti, droga i tiskani novac su im i dalje u funkciji za otkupljivanje hrvatskih ognjišta, a prokleti po djelima besramno koordiniraju iz sivih „hrvatskih“ zgrada i pomoću hrvatskih materijalnih dobara nameću Hrvatima vođe u skladu s ovim trenutkom.

ZATO OVAJ POKRET NAKON PRIJEDLOGA DA ISTAKNEMO SVOG KANDIDATA ZA PRESJEDNIKA HRVATSKE, PO ZAHTJEVIMA HRVATA I HRVATSKIH GRAĐANA POSTUPIT ĆE PREMA DUŽNOSTIMA.

dr. sc. Ilija Barjašić

predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život

 predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj   

Add a comment

ANTIFAŠISTI (okupatori i njihove hrvatske sluge) KAO MINE ZA HRVATE – ŠTO JE KROZ POVIJEST OČIGLEDNO PRIPREMANO HRVATIMA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 472

ANTIFAŠISTI (okupatori i njihove hrvatske sluge) KAO MINE ZA HRVATE – ŠTO JE KROZ POVIJEST OČIGLEDNO PRIPREMANO HRVATIMA

 

Hrvatski okupatori, do sada u Hrvatskoj, su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko „produženih ruku“ iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Dakle, naši „gosti“ i janjičari pripremali su i donosili razne mine –  lukavim načinima neprestano su planirali Hrvatima zamke, a sve zbog trajne okupacije - eksploatacije.

U Hrvatskoj su sada „građani“, a onda kao i sada operativci protiv Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani. U redu, ako i konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu, u namjeri za osvajanjem i porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani pod izlikom i „ zbog brižnosti“ za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana, osvajali i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj.

Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim narodom u Hrvatskoj u kojoj žive. Već dvadeset godina Hrvati su i dalje žrtve od posijanih mina i „belog praha“. Zbog osvajačkih pobuda, zbog njihova plana o velikoj Srbiji – stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu sto posto realizirati san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu.

Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve za razminiravanje, za koje i onako nema novca nakon što su vam napravljene nove kuće i osigurane izviđačke i . . . ,  mirovine - dok Borićevci, Zrin i druga mjesta koja ste porušili u drugom svjetskom ratu još čekaju da se obnove. Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama -  kad znate gdje su da tako pokažete i svijetu kako se  čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi – za sebe postane zlo, pa tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja ih je  stoljećima hranila.

Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne 1844. godine zbog želje Srba za „velikom Srbijom“ (Načertanije). Zlo lukavo hvata maha 1918. – 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića . . . , vidi njegovu doktorsku radnju), od 1928. – 1941. godine nastavak ubojstvima i progonima Hrvata zbog stvaranja „velike Srbije“. Od 1941. – 1971. godine lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog povećavanja Srbije. Zatim od 1971 – 1990. godine nastavak zla koje je haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo urušavalo, što je po Iskonu zapisano. 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se dogodilo i hrvatskim okupatorima -  eksploatatorima. Ipak Hrvati za sada nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati …, Od 1941. godine od Borićevaca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put 1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje i . . ., Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike njihovih zlodjela u Borićevcu,  . . ., Udbini, kao i širom Hrvatske do danas i dalje. Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama  kao Z. Milanović, V. Pusić, M. Pupovac, Uzelac, i dr.  . . . , Svi bi kao takvi i dalje vladali pod prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam . . . ,  pomoću kojih su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte i . . ., zbog eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi.

Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje i bal. Krasti ili držali vreću je isto.

Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike kao „nadgradnju“ i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima.

Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali: fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju.

Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova produžene ruke vaših matica, da ne bi   ikada više pretendirali preko vas osvajati Hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate.    

Pored ove konstatacije očito po spoznaji, koja će nas spasiti, doista kao i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine.      

Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. smrti. . ., bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj.

Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka - dušu na beskonačnom putu, a što je  samo potvrđivanje duše – života – po sebi – za sebe kao dobro.  

Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo prah po sebi – za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima. Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i osvajanja – pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj, što nije moguće.

Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek.

 Dakle, nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda umišljenost da čovjek može biti kategoričan – sijati mine i smrt drugima i sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog razuma  – nekim sklepanim znanostima . . . ,  psihologijom. Borba da se pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš – privid – materija kao zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje. Dakle, primarno, čovjek je duša – život po Stvoritelju, što čuva po sebi – za sebe i onda nema prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti stavljajući drugom mine kao zamku – zapravo postave ih sebi kao trovačima na putu osvješćivanja – spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom, sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi i servis zbog ravnanja i orijentacije.

U Udbini, rujan 2009.                                      Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                         Pokret za preporod hrvatskog  

                                                                         duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

Add a comment

POMOĆU IZBORENOG HRVATI IMAJU IZBOR BIRATI SEBI PREDSJEDNIKA UZORNA ČOVJEKA PO DJELIMA

Detalji

Napisao/la Ilija Barjašić

Kategorija: Novosti

Objavljeno: 12 Rujan 2021

Pregleda: 451

POMOĆU IZBORENOG HRVATI IMAJU IZBOR BIRATI SEBI PREDSJEDNIKA

UZORNA ČOVJEKA PO DJELIMA

 

Po izborenom imamo izbor birati uzorna predsjednika zbog života - budućnosti.

 Ne treba nam se više zaokupljati izjavama "onih" da nemamo izbora, pored realno stvorenih mogućnosti Hrvatima u Hrvatskoj. Ne više prihvaćati, pored mogućnosti izbora,  da nam "drugi" antihrvati nude slično kao što nam se kroz zadnja stoljeća dešavalo. Stoljećima nismo biranjem odlučivali o svome predsjedniku jer nismo imali izbora. Zašto? Iz sume od najviše skupa deset posto stranaca i kojekakvih  hrvatskih građana odlučivalo se, ali i dalje odlučuje o predsjedniku Hrvatske, što katolički svećenici uglavnom blagoslove; jer se devedeset posto Hrvata od ukupnog stanovništva oslanja na katoličke svećenike. Ispada da svjesno ili nesvjesno svećenici, naročito u svjetovnom, suportiraju spomenutu populaciju stranaca od cc deset posto.

Čudno! Slično i danas, nakon što se hrvatski narod žrtvovanjem izborio da ima izbora i da bira,  nepozvani bi odabirali predsjednika Hrvatima.  Žrtve za slobodnu Hrvatsku nisu ostavile potomcima niti jednu tvornicu iako su se žrtvovali za opće – hrvatsko, što je najbolji način da Hrvati imaju tvornice. Dok su tajkuni - psi rata - po nametnutom scenariju antihrvata i specijalnim ratom uništili hrvatsku privredu. Opet umišljene lude, iz korpusa građana i sinovi antifašista s Kočevskog roga, Jazovke, i . . . koje doista jesu kada ne primijećuju da ih jako prepoznaje 90 posto Hrvata kao Macbethe, koji uz pomoć Dubajića, Bulata. . .  kao i prije zauzimaju funkcije i mjesta J. Blaževića, M. Planinc, J. Bilića, V. Bakarića. . . po cijenu već dva milijuna nastradalih Hrvata. Eto sve je očigledno i neka nam to bude opomena zauvijek.

Izborili smo se i od sada birajmo samo uzorne Hrvata za predsjednika države kao i za svaku drugu funkciju. Hrvati ne smiju biti žrtve sredstva javnog informiranja, tj. propagande dirigirane po psihologiji za mase pa da nesvjesno izaberu i potvrde sebi Macbetha, odnosno da Macbeth  sam sebe na taj način izabere. To što nam prirede lukave  i prljave duše – ruke, pa nesvjesno izaberemo ili pristajemo na izabranog sebi krvnika – za vođu. Njihov stil je već iz navike prešao u tradiciju, a što Hrvatima donosi ugnjetavanje i žalost.

 Ova spoznaja nakon izborenog ubuduće treba stvoriti još više samopouzdanja pa iz izborenog, kako smo već rekli, birati za  život i svoju budućnost. Nikada više ne izbjegavati angažiranje u politici kao do sada – već sudjelovati aktivno, jer već po propustu svaki Hrvat je grješan.

Neka ovo Hrvatima bude navika koja mora postati tradicija.

Do sada tutori, iz spomenutog korpusa od 10 % u Hrvatskoj, konstantno su odvikavali Hrvate od angažiranja u politici, tj. od vlastite sretnije budućnosti i života. Ubuduće umjesto padati pod sugestije Macbetha, Macbethe treba lustrirati prema potrebi čeličnom četkom, jer pomućeni očito nisu svjesni da se ne mogu očistiti bez pomoći. Toliko drskima i opasnima više se ne bi trebalo dozvoliti da uništavaju Hrvate, ne dozvoliti im da oni u svojim nekim anketama – u tko zna koje države institutima pripremljenim - uvjeravaju u laži, što je oruđe zla i pakleni grijeh. Tko bi to u Hrvatskoj trebao vladati, ako ne iz stvorene hrvatske duhovne vertikale najuzorniji Hrvati po žrtvovanju (djelima i genima). Za nepovjerovati, opet se javljaju neki stranci za pripremljenog predsjednika Macbetha . . . koji su osujećeni u njihovim namjerama pa im preporučujemo da idu u za njih pripremljene magareće klupe. Svi se oni predstavljaju kao meštri i neki tehničari specijalisti. Toliko „nisu spoznali“ da jednom narodu za predsjednika treba mudrac, eto koliko su svjesni, tj. sposobni, a ipak smjelo bi uzeli tu funkciju koja pripada hrabrom mudracu. Hrvati su žrtvama stvorili ovo što imaju, ukupan sadržaj – Hrvatsku, koju bi opet rastakali Macbethi, jer oni su iz škole za  nadgradnja tendencioznih stranaca. Oni su meštri i kao nadgradnja naučili mutiti bistru hrvatsku vodu. Dakle, umjesto da se srame što se ponekad čovjek i ponada da će se pokajati oni se i dalje ponose. Nažalost, na to i danas ukazuju njihova djela.

Iz kuta dobra po pozitivnim civilizacijskim mjerilima, zna se da Macbethi nisu svjesni pa ih stoga treba spriječiti, jer bi hrvatski narod teško izdržao još jednog ne lustriranog koji bi se nametnuo, a uglavnom se iz tog korpusa od 10 % kandidiraju za predsjednika Hrvatske. Zato iz svakog sela i grada u Hrvatskoj osviješćeni Hrvati moraju biti svjesni odgovornosti ukoliko djelom ili propustom dozvole ne lustriranim Macbethima da ih prevare i sebe ponovno ustoliče za predsjednika Hrvatske.

 A kada je riječ i o demokraciji onda tih deset posto drskih stranaca ne može se više nametnuti Hrvatima u njihovoj Hrvatskoj. Jedino ako će Hrvati mazohistički protiv sebe kao što su morali u prošla vremena kada i kako su okupatori htjeli. Nezaobilazno je da narod mora znati kakvog je roda i poroda potencijalni predsjednik, što je prirodno i normalno za sve narode na Zemlji osim, do sada, hrvatskom narodu, koji nije smio znati kakve i otkuda mu se pripremaju vođe kao što i sada smjeraju repovi okupatora, tj. stranci koji  i dalje misle da pomoću propagande mogu izabrati Macbetha. Ako su kriteriji kod svakog naroda na Zemlji da predsjednik treba biti uzor svome narodu po žrtvovanju (djelima) po čemu bi Macbethi mogli konkurirati. U Hrvatskoj dakle, umišljeni padobranci misle i dalje da mogu kao i do sada pomoću „produženih ruku“ vladati narodom kao što je vladao Franjo Josip, Petar Karađorđević i  dr.

Za nevjerovati je da se javljaju kao pošast neki „specijalci“ – ekonomisti, argumentom da su antifašisti, a kao egoisti i  „vrsni ekonomisti“–  uništili  su opće u korist osobnog, a sada kao bogati pojedinci, koji nisu marili za opće kandidiraju se za predsjednika Hrvatima. Dalje, „veliki znanstvenici“ nisu svjesni da predsjednik treba biti mudrac koji bi koordinirao znanstvenicima i to kvalitetnima koji su svjesni da mogu raditi ono što najbolje znaju, po sudbini, za opće dobro. Dakle, kriteriji iz doba okupirane Hrvatske ne bi smjeli vrijediti sada kada se bira predsjednik Hrvatske, jer hrvatski narod je izborio i stvorio samostalnu Hrvatsku državu u kojoj samo uzorni mogu vladati, a ne netko iz redova koji bi nam trebali služiti kao opomena, kao pojedinci koji bi se potkrali i htjeli biti predsjednici Hrvatima, i to pomoću nekih asocijacija iz svijeta koje vide vlastite interese.

Možda katolička crkva nesvjesno koči da Hrvati izaberu uzorna predsjednika sebi između 90% katolika kojima brine crkva kao katolička institucija, (pa se priklanja manjini od 10% koji su vladali zadnjih stoljeća, vlastima koje su bile protiv 90% Hrvata, a koji su uvjeravali kako su oni za narod, isto i crkva tvrdi, dok je doista hrvatski narod zadnja stoljeća bio eksploatiran od onih 10% u Hrvatskoj).

Kako to da crkva u Hrvatskoj ne podrži jednog Hrvata po biografiji i djelima. Zašto je uvijek do sada upitno da se takav Hrvat izabere za predsjednika i kome polagati račune osim hrvatskom narodu. Kako to da se iskristalizira uvijek predsjednik između 10% građana u zadnjim desetljećima koji su po djelima uglavnom antihrvatski raspoloženi, a crkva ih blagoslivlja kao i njihova materijalna bogatstva također, dok urušavaju Hrvatsku. Dakle, neka doista brižni svećenici u vrhu katoličke crkve u Hrvatskoj potraže odgovor – jer još za sada Hrvati - katolici su poslušni katolici. Gdje je onda problem kada dušobrižnici imaju dobre katolike Hrvate. Možda dolaze ti problemi iz Beograda ili Rima koji određivali hijerarhiju u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Svakako hrvatski katolički svećenici trebaju preispitati djela i propuste kako bi bili u funkciji zbog života i zadovoljstva Hrvatima, jer u protivnom opet će nastati teška vremena za Hrvate.

 

U Zagrebu, rujan 2009.                                    Dr. sc. Ilija Barjašić

                                                                         Pokret za preporod hrvatskog  

                                                                         duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

 

Add a comment