Naslovna
SPASIT ĆE NAS DJELA PO SPOZNAJI
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 462
SPASIT ĆE NAS DJELA PO SPOZNAJI
Logistika (materija) bez ideje je nemoćna – trula. Dok je ideja slika i prilika svakom čovjeku, tako da i demonstrira u svome vremenu i prostoru . . ., dužnost čovjeku radi uzornosti, generaciji i narodu, . . . svaka ideja ima adekvatno vrijeme i prostor i može se kao dobro razbuktati, ali uz pomoć adekvatne logistike koja ju mora pratiti, ali ne i obrnuto.
Dakle, ne bojte se! Ideje traže angažiranje, što život znači, dok vrijeme teče i život teče a čovjek i generacija trebaju shvatiti da su IDEJE kretanje = život = dobro.
Duša u tijelu (čovjek) može i treba, u vremenu i prostoru realiziranom idejom sebe unaprijediti, učvrstiti temelje za život.
Ovo vrijeme je za ovu generaciju pogodno za realizirati, tj. uredovati u pravcu općeg dobra na hrvatskim prostorima prema dužnostima Hrvata (voluntarizam . . . , za Hrvate je . . . , zbog volonterstva . . ., samoincijativnog djelovanja).
Svaki čovjek i svaka generacija imaju svoje vrijeme, sa svim razlikama, čovjek po imenu je specifičnost i djela ga krase, da se zna u Hrvatskoj – na Zemlji – zbog osobnog udjela duše.
Čovjek kao pojedinac s imenom, kao i narod, treba biti dosljedan, za što je dovoljan uzor Stvoritelj, brižan otac čovjeka – života, bez atributa. Stoga od Stvoritelja k Stvoritelju kao stvorenja trebamo biti zahvalni da kao generacija možemo afirmativnim participiranjem realizirati ideje, što je dužnost zbog uvjeta - životu.
Kako vrijeme stalno teče tako i prostor na kojem žive Hrvati treba stalno uređivati, prije svega čovjek treba stalno misliti ( Bog = misao = ideja ). A da bi čovjek na zemlji realizirao ideju treba mu pomoći zarađeno – logistika, pod kontrolom, jer pojedinac lako postane rob materije, jer nezarađeno uzrokuje nered, što se pokazuje i očigledno je baš sada u Hrvatskoj.
Sadašnji američki predsjednik je u pravo vrijeme na prostoru gdje obitava, djelovao i uz pomoć adekvatne logistike realizirao ideju, a što bi kandidati za predsjednika Republike Hrvatske trebali znati.
Dakle, samo iz ljubavi i po spoznaji Hrvat predsjednik spasit će Hrvatsku, ukoliko navikne Hrvata na red, rad i disciplinu, a što bi rezultiralo potrebnu životnu snagu. U Hrvatskoj je mjerilo natalitet – život, koji je danas u raskoraku s idejom, pokazuje se slabost naroda jer mortalitet hvata maha. Zato su uglavnom odgovorni boljševici koji su desetkovali hrvatski narod, a koji i danas podmeću zamke radniku i seljaku, novim metodama (drogom, . . . i dr. = mortalitet) ruše temelje i uvjete životu. Kao opomena ljudskom rodu, oni nište vrijednosti dok kalkuliraju samo zbog osobnih koristi a nikada zbog duhovnih vrijednosti, što priliči čovjeku. Dakle opredijelili su se za imati, a ne za biti i zato su propadljivi, dok čovjek po dobroj volji i pored žrtava ipak ih nadživi.
Umišljeni boljševici kao egoisti pomiješali su ruke i zaboravili koju je kojoj ruci Stvoritelj dodijelio funkciju. A ruke su u osnovi oruđa za dušu i tijelo, s podijeljenim ulogama za lijevu i desnu ruku. Tako lijeva ruka bi trebala skrbiti o logistici dok idejama treba služiti ruka desna. Bez pogovora desna je ruka u funkciji za dušu, dok lijeva u funkciji za golu egzistenciju, tj. tijelo. Ali naročito kod boljševika zavarani prividom često desna ruka se očituje za korist lijeve ruke, dakle za osjetilnu razinu skupa, u korist lijeve ruke, dok Stvoritelj i mi dopuštamo da tako griješe. Takvim stilom čovjek ili narod demonstriraju nered – nesklad, što im stvara patnju kao kaznu. Posebno su odgovorne institucije u kojima čovjek predstavlja religiju – koje su također podložne nažalost istim zamkama.
Život čovjeka se prepušta po varci lijevoj ruci kao da je ona na prvom mjestu, umjesto da lijeva ruka ostane na drugom mjestu i služi ideji, tu da stvara stvari a ne da čovjek zaboravi koja mu je lijeva, a koja je ruka desna. Očito tendencija u Hrvata je da obje ruke budu lijeve. Dakle, bitno se ne njeguje, već se ignorira život i nesvjesno suportira smrt, što znači da su svjetovna materijalna imanja prije života.
Planine i doline ostaju i nakon jedne generacije planine i doline, besmisleno je ako posluže samo lijevoj ruci kao zamka - čovjeku. Ta pomiješanost ruku, tj. kada nisu u funkciji po ulogama kako im je po Stvoritelju određeno, lijeva ruka po prividu po anarhičnoj i slobodnoj volji producira zlo, . . , sve u pravcu samo propadljivog, nesvjesna da je samo u funkciji materije i nije u funkciji života.
U Hrvatskoj je boljševika oko 10% , lako ih je prepoznati i otkriti ( kao robove u funkciji lijeve ruke tj. materije), ustvari danas kao i kroz prošla vremena nezasitni opiru se većini od 90% po cijenu života. Danas kao i uvijek proturječe sami sebi gledano i iz kuta „demokratskih uređenja“, stoga im – treba odmah, odlučno odgovoriti i upozoriti bilo pojedinca ili grupu iz korpusa od 10%, tako da im to bude obvezujuća naredba,
jer riječ je između ideje i ljudi, ona ujedinjuje ili razdvaja, dakle može biti u funkciji za dobro ili zlo.
Po logici zdravog razuma – za život, imamo pravila za opće dobro po kojima treba funkcionirati hrvatski narod s odgovornošću svakog pojedinca zbog vremena koje je skoro isteklo. Ova pravila, zbog vremenske racionalnosti, trebaju postati navika, koja će po dužnostima, po djelima pokazati koliko je odgovoran svaki Hrvat ili građanin Hrvatske.
Gdje je nered, tj. neuredno življenje, tamo se to i očituje ali i razlog za uredovanje u pravcu skupljanja snage životu, neuredno iritira i uzima – snagu pa taj trend moramo zamijeniti urednim ponašanjem, zbog uvjeta životu što pretpostavlja angažiranje.
U ukupnom angažiranju hrvatsko svećenstvo kao promotori duhovnih vrijednosti imaju posebnu odgovornost, tako da zlo ne bi više preko lijeve ruke imalo svoje medije (po kojima se pokazuje) dok zastupa samo koristi, već da dobar duh upravlja – prezentira ljude i ističe vrijednosti, dok suportiraju za opće dobro – zajedništvo.
I ova generacija danas sebe pokazuje i prezentira preko života konkretno, bilo da istina pokazuje pozitivno ili negativno, što se uvijek poklapa sa stvarnošću. Dakle, nema više razloga da Hrvati mlate praznu slamu, koju im uvijek pripremi netko drugi dok zaustavljaju život.
Danas, iz korpusu od 10% predsjednički kandidati s maskama traže da im Hrvati daju svoj glas, o kojima ništa ne znaju. Drsko je i necivilizirano kada se kandidat za predsjednika Hrvatske ne predstavi Hrvatima i građanima Hrvatske svojom širom biografijom. Umišljeni vođe će otpasti jer Hrvati nisu više za takve šarlatane. Hrvatima sada i ubuduće baš to pravilo je i najvažnije pri odabiru predsjednika.
U Zadru, rujan 2009. Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha
i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
Add a comment
KADA ČOVJEK NE MISLI SAM SEBE NEGIRA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 463
KADA ČOVJEK NE MISLI SAM SEBE NEGIRA
Kada čovjek ne misli, tada po osobnoj volji nije sa Stvoriteljem, Bogom, dakle nije, i to je razlog što griješi riječju, propustom i djelom. Zaboravi da samo uz svoga Stvoritelja čovjek pojedinac ili jedan narod jest – što znači život u beskonačnost.
Proizlazi po razlogu zašto čovjek umišljajući, luciferskom tendencijom, svojim kategoričnim suđenjem izdvaja sebe za odstrel. Dakle, da bi se čovjek mogao diviti treba sa svojim Svoriteljem živjeti, bez uvažavanja nečovjeka kao kategoričnog i nametljivog tutora. Gledano iz bilo kojega kuta, čovjeku može biti uzor samo Apsolut, kao i apsolutna garancija bez koje ne može biti - postojati. Nakon nereda i zaborava, po grješnosti mučeći se duša pita zašto sve to i sama odgovara u jednakoj patnji zato, što samo pokazuje da je u raskoraku sa Stvoriteljem kao apsolutnom spoznajom – jer se uzda u konačnu baklju umjesto u beskonačno svjetlo. Kada zaboravi misliti čovjek se pita, dok luta, gdje je, ne zna razlikovati dobro od zla, ni čuti glas Oca kao savjetnika.
Samo duša koja misli uvijek ima rješenje na dlanu, garanciju životu i ne treba pitati zašto i odgovarati zato. Izgubljena duša treba se vratiti na pravi put, otpočeti uredno živjeti.
Bez misli, riječi i djela kao i duša postanu hrđava, dakle sofisti od riječi po nedjelima postanu bestemeljni, slabost i mrak.
Evo razloga što je još uvijek i u Hrvatskoj tendencija sofista usmjeravanje neredu, ropstvu - što je jednako smrt, dok nude privid i bombone. To najbolje pokazuje demografska slika u Hrvatskoj, nema čovjeka na neobrađenim hrvatskim poljima. U agoniji, zalutali u mraku, u bunilu pitaju što je smisao življenja uopće, a svakoj urednoj duši je jasno da po uzoru na Stvoritelja čovjeku je dužnost biti uzoran na Zemlji,a što je dovoljno životu da ostane na pravom putu i čvrstim temeljima. Dakle, sluganstvo je balast u podsvijesti što treba izbrisati tako da se Hrvati misleći angažiraju i participiraju u apsolutnoj ideji, jer odsustvo misli odaje se na konkretnom planu, tj. kolapsom općeg dobra. Dakle, treba znati da uzornost pretpostavlja samoinicijativu što tvori i čuva samopouzdanje, vrijednosti vlastitog života, obitelji, općeg dobra, uopće čovjeka na Zemlji. Čovjek se po djelima, počevši od misli, osvještćuje - to je nužnost da shvati kako je sam svoj sudac ( sinteza misao, riječi djela). . . , i odgovoran, da ne bude opomena već da uzornošću iziđe iz mraka. I tako se vrati Svoritelju, Ocu po uzornosti kao smisao kojeg se ne može nadići po redu, niti ima razloga razdvajanju. Dakle, smisao je naviknuti se samokritički suditi sam sebi, a što znači obraćeništvo, tj. novi život za zahrđale. Uživati u ritualu čišćenja,veseliti se u centru Apsolutnog, što pripada svakom pojedincu.
U Zadru, studeni 2009 godine.
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT.
Add a comment
POLITIČKO DJELOVANJE KAO UVJET ŽIVOTU
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 468
POLITIČKO DJELOVANJE KAO UVJET ŽIVOTU
Da bi čovjek živio i bio zadovoljan, što je krajnji smisao na beskonačnom putu, treba raditi u vlastitoj zajednici - državi ono što najbolje zna, tu ne spada tendiranje prema zlu i smrti. Ovo je otprilike prijevod grčke riječi (politikos) politika na hrvatski jezik Ova riječ posebno zaslužuje pažnju jer ona upućuje na djela bez kojih se ne može očekivati dobro živjeti na Zemlji . . . , čovjek treba krenuti od misli pa da riječ politika adekvatnim djelovanjem tvori krajnji smisao - zadovoljstvo.
Zašto se onda Hrvat ne uključuje i ne djeluje politički kako to označuje grčka riječ politika? Sigurno iz razloga jer se odvikao i do sada se nije ponovo navikao, jer navikavalo ga se da djeluje baš suprotno, što se u Hrvatskoj i danas uglavnom i demonstrira. Da se ne angažira kako to sugerira grčka riječ politika, već kako mu sugeriraju tendenciozni pojedinci, obično iz redova okupatora – eksploatatora. Navikavalo se domicilni narod prevarom i silom na averziju prema politici, kojem bi potom poimanje politike značilo kurvanjsko djelovanje umjesto obrnuto časno, kurvama nije mjesto u politici jer djeluju destruktivno protiv života, kao lutalice torbari na tuđem ognjištu. Oni ne mogu raditi ništa časno; ne mogu biti političari. Drugo je što lutalice – torbari navikavaju Hrvate tako, jer znaju da se čovjeka može naviknuti da bude nečovjek, lutalica i prevarant, oni politiku kada ih obraća ili utapa nazivaju utopističkom, stoga tako izbjegavaju djelovati u pravcu dobra.
Dakle, lutalice su Božji odmetnici, kao odraz nereda i cilj im je sodomija čemu bi tendenciozno usmjeravali jedan narod do propasti, što je tolike narode i snašlo koji su dozvolili kurvama da im oni svojim destruktivnim djelovanjem tumače i značenje grčke riječi politika. Kroz povijest, „svjetovne elite“ i „mudraci“ prilagođavali su i definirali politiku na više načina, jer navika od strane eksploatatora zamjenjuje pismenost i teddira uvijek u pravcu zla, a sve samo zbog svoje koristi.
Koliko je to tendenciozno prema narodu koji eksploatiraju dok pune svoje prazne torbe, pripremaju okupaciju tuđih teritorija, a sve koji im smetaju i fizički uništavaju, s ciljem zastrašivanja naroda.Već stoljećima razni torbari tako se otkrivaju kao anti Hrvati, po biografiji i nedjelima. Zanima ih jedino što su čuli da postoji država Hrvatska u kojoj se bez rada može napuniti prazna torba. Na to su ih potakli njihovi tutori koji ne žele svoju emigraciju kao most za prijateljstvo, naprotiv služi im kao produžena ruka za okupaciju Hrvatske, što su Hrvati kroz povijest toliko puta i doživjeli. Eto, kako neuredna kurva, dok živi na tuđi račun i dok osvaja tuđe teritorije, uništava onog tko radi i brižno čuva svoje ognjište.
Okupatori politiku kao termin zapravo tumače i prevode prema svojim računicama i konstrukcijama zbog svoga cilja, tako je bilo kroz cijelu povijest dok obmanjuju Hrvate pripremaju teren za sebe i svoje potomke. U novije vrijeme Hrvatima dijele drogu od koje je zadnjih 10 godina stradalo Hrvata 10 puta više nego u zadnjem ratu sa Srbima i muslimanima.
Hrvati, dakle, na sterilan način pričaju o politici kao kurvi, nezadovoljni i pasivni, kako su kroz stoljeća i navikli. A kada se u Hrvatskoj održavaju izbori parlamentarni ili predsjednički, eksploatatori čekaju sa svojim adutima, imaju razrađene metode, kojima se Hrvati još ne znaju oduprijeti:
- zastrašivanje opozicije tj. Hrvata
- štampanje glasačkih listića više nego što je glasača
- cijeli tim oko provedbe izbora radi za vladajuću elitu
- prebrojavanje glasačkih listića je samo pod kontrolom eksploatatora i dr.
Dakle, sadržaj njihovog poimanja riječi politika (za Hrvate) doista je prljav, naročito u nekim županijama u Hrvatskoj postaju sve drskiji.
Ali to nije politika!
Ubuduće neka Hrvati ne dozvole lutalicama i prevarantima da ih varaju i vladaju u Hrvatskoj, dok Hrvate obmanjuju, torbari sami prebrojavaju glasove i uvijek toliko nabroje koliko im treba, da bi nakon „pobjede“ i dalje krali i iznosili u svoje države.
Na spomenuti način naivne i nepismene pasiviziraju, dok im iz dvorišta odnose materijalna dobra.
Borba traje, a pobjednik prvih rundi je vidljiv: drogom u ruci i hrvatskim novcem u svojoj torbi, i problem koji je ostao Hrvatima za riješiti. Torbari, lopovi ne kradu da bi bili odgovorni, doista nisu odgovorni koliko god Hrvati vrištali, jer lutalicama se ne smije dati šansa. Eksploatatori uzimaju dužnost samo prevarom ili silom po kojoj unište narod, koji im to dozvoli.
Na kraju su odgovorni roditelji koji od lutalica nisu sačuvali svoju djecu, već naivno dozvole da ih lutalice podučavaju što je politika, tj. kako izgubiti vlastitu djecu i vlastito ognjište.
Kroz cijelu povijest krivi su uvijek mrtvi, što se naročito odnosi na Hrvate, nakon čega su im okupatori eksploatatori pisali povijest. Tako je uvijek ako ih se kao lopove ne zaustavi.
Kako su Hrvati na vlastitom teritoriju stradavali kroz povijest i nakon ratova, tako isto i danas stradavaju, zapravo ih se obezglavljivalo jednako kako se to čini i danas od Zagreba do Haga. A lutalice – eksploatatori potom sami sebe nagrađuju, i dalje uništavaju hrvatsku ekonomiju, znajući kada se ruši ekonomija da se tako nabolje ruši država, isti i kada su na dohvat pravdi nikada se ne zatvaraju. Ali zato uvijek kroz povijest u Hrvatskoj politički nepodobne se zatvaralo i ubijalo, jer su se usudili baviti politikom koja priliči čovjeku na vlastitom ognjištu. Pa se tako uvriježilo pravilo u Hrvatskoj za Hrvate i naviklo ih se da mogu činiti sve grijehe u Hrvatskoj, ali ne i u politiku se dirati. Doista, u Hrvatskoj se sve perverzije smišljeno i stimuliraju što rezultira između ostalog padom nataliteta, dakle na djelu je zavjera protiv života i zadovoljstva.
Cilj je ovim tekstom pokazati kako u Hrvatskoj hara zlo, kojim metodama se sve služi protiv života i koje modernizme se nudi kao zamke Hrvatima. Više od svega Hrvati nisu samokritični pa se zbog toga slabo angažiraju i slabo politički djeluju, očito se iz podsvijesti treba izbrisati navike sluge, na koje su Hrvate navikli lutalice – torbari, nemilosrdni eksploatatori, naročito kada materijalno ojačaju. Stoga, ubuduće treba krenuti od misli pomoću riječi politički djelovati te pobijediti lutalice – torbare, jer oni nemaju najjači adut misao, tj. vezu s Bogom. Dakle, baš ta veza daje snagu i hrabrost u borbi protiv zla, jer zlo je zapravo slabost, pa se služi strahom dok može blefirati.
Samoinicijativno ponašanje je odraz zrelosti pojedinca, jer ga ne koči strah od lopova lutalica, već kada god treba odlučnost tu je njegova osviješćena hrabrost. Svjestan da je sloboda spoznata nužnost koja se zaslužuje, baš kako to grčka riječ politika u prijevodu na hrvatski jezik znači. Budimo samokritični, jer čovjek ili jedan narod dočinjaju sudbinu svoju, dakle ispunjeni su svi razlozi za očigledno stanje u Hrvatskoj, a koje je odraz političkog nedjelovanja kroz povijest, ali i spoznaja da je borba za život smisao življenja. Po ovoj spoznaji, tj. političkom djelovanju nužno je dočinjavati sudbinu adekvatno dostojnu života.
U Zadru, prosinac, 2009
Dr. sc. Ilija Barjašić Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj.
ŽIVOT
SRETAN VAM BOŽIĆ!
A Božić je rađanje, život – radost.
Add a comment
HRVAT MORAJU ČUVATI SVOGA PREDSJEDNIKA KAO INSTITUCIJU – HRVATSKU
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 463
HRVAT MORAJU ČUVATI SVOGA PREDSJEDNIKA KAO INSTITUCIJU – HRVATSKU
Predsjednik hrvatskog naroda, u ova vremena uglavnom je odraz Hrvata. Dakle, kako su Hrvati specifični, kao i ostali narodi na Zemlji, prema spoznaji hrvatski narod izabrao je adekvatna predsjednika, a što je tendencija prema dobru. Ma tko to bio kritičar sa strane, hrvatskom narodu ne može sugerirati nešto bolje nego što to mogu odabrati Hrvati, jer duh hrvatskog naroda specifičan je od Iskona, kao što je specifičan i svakog drugog naroda, zato ne treba za uzor niti jedan narod, dovoljan je Bog. Sofisti manjim argumentom Hrvatima serviraju nebitno da bi zamaglili bitno. Doslovno na sceni su šablone iz prošlosti pomoću kojih su eksploatatori iscrpljivali hrvatski narod. Posebna je tema da se u nekim zajednicama predsjedničko mjesto može i kupiti. . . , što ovisi o spoznaji jednog naroda. Kategoričnost je svojstvo samo Stvoritelja – Apsoluta koji svome stvorenju nudi slobodu prema njegovoj zasluzi - specifičnosti života. Ipak, koliko god Hrvati bili samokritični i kritičari, za konstatirati je da danas Hrvati imaju za predsjednika znanstvenika, najvećeg do sada. Dakle, nadamo se da će kao takav znati u ova vremena odabrati i prave savjetnike s kojima će tako odolijevati prividima, te da će predsjednik kao institucija uz pomoć Hrvata i ostalih građana u Hrvatskoj, unaprijediti uvjete životu u Hrvatskoj. Ako je natalitet pokazatelj zdravlja u Hrvatskoj onda je na ovim prostorima zlo doista evoluiralo, a koje u ime života treba zaustaviti svim sredstvima. Kako je evolucija ta koja izazove revoluciju kao odraz nereda – zla, tako evolucija kao posljedica reda po spoznaji nagrađuje zadovoljstvom, tj. kvalitetnim životom. Hrvati predsjednika kao instituciju trebaju čuvati i ne dozvoliti nepozvanim lutalicama tendenciozno procjenjivanje hrvatskog predsjednika, ne smije se više Hrvatima dogoditi slučaj kralj Zvonimir, a nakon čega se Hrvatska postupno rasipala. Sada imamo svoga predsjednika, prema spoznaji se pokazuje da je hrvatski narod evoluirao u pravcu dobra, a što je dodatna odgovornost sadašnjem predsjedniku u službi hrvatskom narodu. Hrvatski predsjednik kao znanstvenik zna da je jedan narod žrtva evoluiranog zla, naročito kada okupator – eksploatator neredom dovede naivan narod u poziciju da ga eksploatira, jer porobljeni narod dok se mogao oduprijeti zlu nije bio samokritičan. I danas lutalicama – sofistima, koji dolaze u Hrvatsku sa svih strana svijeta, kao najveći adut u rukavu jest prazna priča, kojem dodaju maloumne Hrvate (janjičare) . . . , potom blefirajući sjednu za stol kockati se s Hrvatima za njihova konkretna polja, šume, more . . . Prema katoličkim mjerilima i hrvatskoj tradiciji Hrvatu je teško pojmiti da tako netko u tuđoj kući može biti drzak, da je gost varalica, neradnik, kvaziintelektualac „površno svestran“, plačljiv . . ., da su sva njegova brojna oruđa usmjerena da dobije materijalna dobra, što se Hrvatima na žalost kroz povijest tako često događalo. Dakle, sofisti svojim slabijim argumentom – praznom pričom pobjeđuju jači argument, nakon čega mogu konstatirati da u kocku nisu uložili ništa, a da su odnijeli iz Hrvatske sve. Sadašnji hrvatski predsjednik kao znanstvenik, ali i kao institucija, trebao bi imati sve na umu i sofiste kao opomenu hrvatskom narodu od kojih će ubuduće čuvati Hrvatsku kao samostalnu – slobodnu državu. Posebno ne smije dozvoliti da mu lutalice podvajaju hrvatski narod, dok je hrvatskom narodu zavjet da pomaže i čuva svoga predsjednika, dakako bez tutora sa strane. Sofisti se, novim stilovima, udružuju dok se kockaju za tuđa materijalna dobra i smišljaju kako bi preko poreza – harača hedonistički i dalje orgijali pored osiromašenih Hrvata. Koja diverzija i inverzija . . . , umjesto da se baš pomoću poreza zaustavi njihova grabežljivost . . . , da pokažu jesu li platili porez hrvatskoj državi za jahte koje su stekli u mraku, 64 preko noći u zamjenu za svoju maglu. Dobro je što je sadašnji hrvatski predsjednik i pravnik – znanstvenik koji će znati i kaznenim pravom uspostaviti red, i očistiti hrvatska dvorišta od tendenciozno zlobnih sofista. Kroz cijelu povijest u Hrvatskoj sofistima su bili najviše krivi oni koji su stršili po spoznaji. Zato neka ne čudi Hrvate što se toliko napada sadašnji predsjednik koji praktički nije niti započeo svoj mandat. Zapravo, jasno je da je meta hrvatski predsjednik kao institucija koji je okupatorima – eksploatatorima smetnja, kao što su Zrinski i Frankopani bili smetnja austrijskom carstvu. Dakle, da Zrinski i Frankopani nisu bili toliko pismeni ne bi niti stradali. Dovoljno je vidljiva zavjera u Hrvatskoj i preko banaka kojih su vlasnici sofisti, čoporativno udruženi u skladu s vremenom, zasjeli za stol pa se kockaju za hrvatska materijalna dobra, donijevši za ulog samo maglu koju kao manji argument, blefirajući pretvaraju u veći argument, tj. uzimaju i devastiraju osnovno - uvjet životu Hrvata u Hrvatskoj. Stoga sadašnji hrvatski predsjednik neka bude zbir savjetnika, a savjetnici predsjednicima zadnjih dvadeset godina neka budu opomena hrvatskom narodu. Dok se hrvatskog predsjednika kao hrvatsku instituciju tendenciozno napada, što je pokazatelj da bi mogao biti dobar predsjednik, ako se sjetimo hrvatske povijesti - Hrvati imaju razlog za veselje.
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a commentStranica 20 od 25