Naslovna
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 546
ŽRTVOVANJE - UZOR SUDBINA – ŠIROM OTVORA NEBESA
Čovjeku na Zemlji patnje su zalog da mu se otvore nebesa, baš kao i Ambrozu i ostalima iz Bugojanske grupe, koji su se žrtvovali radi budućnosti hrvatske djece, a što je inspiracija na putu beskonačna života.
Poznato je da zlu duhu, kao slabosti na Zemlji, posebno smetaju jaki i odvažni dok angažiranjem zastupaju život. Eto zašto takve napada sotona, napada s razlogom i uvijek kada se zastupa život, naročito zlo napada žene i djecu - budućnost hrvatsku. Posebno su zlu izložene žene i djeca onih koji su se žrtvovali u obrani hrvatskih majki i djece, isto kao Hrvati iz Bugojanske grupe koje je predvodio Ambroz boreći se radi uvjeta dostojnih životu, čovjeku, Hrvatu u Hrvatskoj. Dakle, predodređeni su kao i njihova djeca kao izrazite žrtve za život Hrvata, ali adekvatno su i u milosti Stvoritelja. Njihova imena i prezimena potvrđuju ovo, zato se toliko i spominju. Dakle, čovjek je u kušnji dok se ne ispune razlozi, blago čovjeku koji odolijeva, što život znači, što život jest, koji stalno teče. Život Hrvata odraz je po uvjetima - stvorenih razloga u Hrvatskoj, znači stalno treba raditi dobro, a život se živi koliko i zastupa. Očigledno, trebamo više zastupati život zbog propusta naših predaka, shvatimo zbog čega nam adekvatno trnu zubi. Ambroz je bio svjestan da treba u srazu s neredom žrtvovati više, s neredom koji i danas izaziva Hrvate. Kako je nered opomena za jedan narod, tako pojedinci istog naroda posluže kao uzori. Ni danas se u Hrvatskoj dovoljno ne zaštićuju djeca (droga, alkohol, perverzije. . . ) od oružja sotone, što je opomena i suprotnost životu. Probudimo se, štitimo djecu i majke kao temelj budućnosti, što bi Hrvatima trebao biti barometar života i smisao.
Strah je zaslužena mana svakog pojedinca strašljivca, koji je takav zato jer je kriv zbog svoje neurednosti. U svojoj agoniji strahom paralizirani ne znaju da se strahom uredne ljude, tj. život ne može zaustaviti, jer uvijek je riječ o ljudima uzorima životu.
Doista, djela pokazuju tko je po Bogu sudbinom odabran i ulogom zadužen. Odabrani su zato u centru zbivanja da svom narodu pokažu put i način kao Božji mediji, koje neredom iscrpljeni vampiri ne mogu omesti, jer zanovijetala, vampiri nisu spomena vrijedni, uvijek samo spletkare. Prokleti su jer ne zastupaju život, po svojoj anarhičnoj volji prokockali su sami sebe, stoga su opomena. Posebnim hrvatskim emigrantima i u Australiji život je ukazivao da je u Hrvatskoj po okupatorima puno grobova, puno terora nad Hrvatima. To je predodredilo i potaklo pojedince kao posebne žrtve, zbog života, potičući tako da Hrvati žive jedan za drugog, a što je najbolji ulog za vlastitu dušu. Spremni samo za uredan hrvatski dom, znajući da je urednost sabiranje pozitivne snage, a što je pravedno koliko god kao narod bili snažni.
Velike želje se ostvaruju s razlogom. Opet Hrvatima nedostaje odlučnosti za život o kakvom je promišljao Ambroz sa svojom grupom, s kojom je došao među Hrvate da u borbi protiv okupatora pobjedi smrt. Očito, u Hrvatskoj se ne poštuju žrtve za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, ne poštuju se uzori čovjeku - životu, zato je u Hrvatskoj od nataliteta veći mortalitet, za što su odgovorni osvješćeniji Hrvati kao odraz dobra, za život dalje.
Gledano i ovozemaljski, ljudski, Ružici udovici i majki do sada je trebalo udovoljiti, njezinoj osobnoj želji, da vidi grob svoga supruga Ambroza Andrića, ali i grobove njegovih suboraca da vide njihove žene, djeca, očevi, majke, i prijatelji, grobove u kojima je doista poseban prah u kojem su obitavale gorde duše – životi.
Dakle, Hrvatima su i dalje potrebni uzori i poticaji za konstantno angažiranje, da se obrate i žive život kao uzoran narod na Zemlji.
Svaki pojedinac jedne zajednice neizmjerna je vrijednost, ali opće dobro neusporedivo je i više, jer je garancija generacijama i svim pojedincima, što razumiju samo oni koji afirmativnim djelima suportiraju hrvatsku zajednicu. Kanimo se onih koji samo pričaju, a ne rade ništa dobro, npr. i danas u Hrvatskoj su opasne „elite,“ ratni profiteri koji su rušeći hrvatsku privredu nemoralno stekli za sebe materijalna imanja pomoću kojih su se nametnuli i kao vlast duhom elitnijim Hrvatima, koji su zbog svega odgovorni kao „veći“ po duhovnoj vertikali, jer dozvoljavaju da ih blefiranjem uljuljaju lukavi ratni profiteri i njihovi mentori iz inozemnog podzemlja.
Čovjeku su dostojanstvo i samopouzdanje su oruđa, zbog zemaljskih uvjeta kao osnove, jer se pretpostavlja da je čovjek taj u kojem se demonstrira poseban život na Zemlji. Dakle, čovjek treba ustrajati, u što ne spada bježanje od problema, već se treba uredno angažirati zbog uvjeta dostojnih čovjeku i životu.
Naravno, kada čovjek ne odoli iskušenjima, neuredno - egoistički posluži se općim dobrom, potom postane hrđa i bolest zajednice, proturječi životu pa postane ništa, i tako (tko) dozvoli u vlastitoj zajednici narušavanje općeg dobra.
Poslano
Predsjedniku Republike Hrvatske
Predsjednici Hrvatske vlade
Ministru unutrašnjih poslova
Kardinalu Josipu Bozaniću
Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti
U Zadru, ožujak 2010. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a commentHRVATSKI ČUVARI SU ODRAZ MUDROSTI VLADARA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 536
HRVATSKI ČUVARI SU ODRAZ MUDROSTI VLADARA
Čovjek na Zemlji, kao odraz reda (uvjeta) i čuvar života (samoga sebe), svojom urednošću pravedno zaslužuje uspone i padove svoje zajednice, kao i osobno zadovoljstvo.
Dakle, a što je čovjek nego medij, reda ili nereda, čime demonstrira svoju kvalitetu po djelima. Pravi čuvari države podržavaju život u beskonačnost, bude novo, bolje, kao takvi su uvjet opstanka zajednice, odraz su vladara (mudrosti), što se ogleda preko reda ili nereda.
I tako na Zemlji kako kome odgovara, kako se kome čini tako i čini.
Dakle, po slobodnoj volji, od Adama pokazalo se da je čovjek sklon neurednom ponašanju, da je pokvarljiva roba, što je zapravo luciferstvo, sa svojom bakljom i temeljima od magle i paučine koje bi se tendenciozno širilo do propasti. Čovjekova volja i želja pozivaju i biraju gdje, što i kada, one koje bude ili uspavljuju čovjeka. Luciferstvo je zasljepljivanje koje čovjeka iscrpljuje, način da mu prevarom uzme slobodnu dušu, jer s vladarom koji zastupa državu nije tako dogovoreno da na kraju u vlastitoj zajednici ne dobije čak ni tjelesnu zaštitu. Tako neodgovoran i loš koordinator, preko državnih institucija pokazuje svoje neznanje. A kada čovjek uvidi ovu varku u svome dvorištu, ne može se iščuditi koliko je preko medija bio omađijan. Oni koji su pali po prividu (podzemlje) znaju da čovjeka pomoću medija mogu naviknuti za sebe zbog svojih interesa (danas u Hrvatskoj uglavnom podzemlje kontrolira medije), čega vladar i čuvari zajednice kao da nisu svjesni. Dakle, danas pomoću medija na Zemlji (posebno u Hrvatskoj) netko se angažira za vrijednosti, a netko za osobne koristi.
Vladar je uvijek odgovoran po dužnostima ( ako izostavlja samokritičnost, u službi je privida) i evo odgovora čovjeku - koji stalno pita i stalno zaboravlja što je red, a što je uzrok nereda, dok pleše u getu, iako može vidjeti da je život i zadovoljstvo odraz reda, dok je zlo posljedica nereda. Kada djela bilo kojeg dužnosnika vlasti proturječe, a naročito predsjednika, institucija za opoziv automatski treba profunkcionirati radi smjene.
Dakle, mazohizam zajednice je umor, što je odraz nereda, vladara i institucija kojima on upravlja.
Promotrimo li u Hrvatskoj nametnuta „pravila“ jednako je nered danas na hrvatskom prostoru. Čovjek zavaran prividom, iz neznanja truje međuljudske odnose, jer dobri odnosi osvješćuju pa postaje normalno da čovjek u vlastitoj zajednici bude čuvar (policajac) općeg dobra, kao uvjeta zadovoljstvu.
Nevjerojatno da i neki hrvatski znanstvenici u ime nezaslužene slobode podcjenjuju red kao uvjet životu u hrvatskoj zajednici, što proturječi logici zdravog razuma, kada se zna da nema slobode čovjeku dok se tolerira nered, osim što se tendira k neosviješćenoj anarhiji, koja tvori dekadenciju društva. Dakle, sloboda je zaslužena nužnost, odraz je reda, tj. afirmativnog ponašanja i barometar života, ukoliko nije zaslužena slijepa je i čovjeku je teret.
Kada pribrojimo i liberalne vjetrove sa strane u Hrvatskoj, iz nekih dijelova svijeta, koji opravdavaju nezasluženu slobodu, samo zbog svojih interesa i potreba, nered je na djelu. Kao posljedica i žrtva je hrvatsko društvo pod pritiskom kakvo se i demonstrira. Čudno, oni kojima dozvolimo, koji nam propisuju recepte imaju dvostruka mjerila pa ih na vlastite zajednice i ne primjenjuju, isti znaju da se državu čuva, jer vlast je prolazna. Svi pojedinci tih naroda su čuvari ( policajci ) svoje države - što je i normalno, dok brane svoju državu okrutniji su deset puta od Hrvata i hrvatske službene policije dok brane Hrvatsku. Zato je u Hrvatskoj nerad i nered, a „savjetnici“ sa strane zadovoljno trljaju i peru ruke od odgovornosti dok imaju interesa - koristi. Liberalno – svjetski savjetnici baš zato Hrvatima umanjuju i omalovažavaju ulogu koja pripada policiji. Pomoću svojih tajnih društava u Hrvatskoj regrutiraju kvazi intelektualce i adekvatnu policiju za održavanje stanja kako im odgovara, na koje se treba naslanjati hrvatski vladar, što proturječi spoznaji.
Uvijek kada Hrvati sa srcem čuvaju Hrvatsku, ovosvjetski „savjetnici“ prozivaju nas kao ekstremne, nepozvani - nametnu se kao suci. Eto koliko su „kulturni“ kada su u pitanju ljudske vrijednosti - ali su kao zlo i posljedica nereda na teritoriju, što njima eksploatatorima odgovara. Zlo koje kao odraz nereda se začne u glavi vladara kako onog tko vlada jednim narodom tako onog tko napada jedan narod radi materijalnih bogatstava.
Redarstvenici! Kada nema ćudoređa nema niti budnosti, padne se po iskušenju, pa uljezi dok orgijaju razaraju vam ognjište.
Zato, dok teče život – čuvari su budni, uvijek u obrani reda, dobra – života. Branitelji - čuvari moraju biti uzori, odoljeti iskušenjima kako ne bi bili svrha sami sebi, a što je najveći uzrok nereda. Svaki pojedinac vlastite zajednice dok čuva opće dobro, svoj narod, najbolje čuva sebe, jer egoizam pojedinaca porobljava vlastiti narod kao okupatori, što nije u redu. Čovjek mora biti budan, raditi i za sebe sam zarađivati, a ne razarati opće i otimati nezarađeno. Dakle, tko ne radi, laže i krade, uvijek će raditi zlo i tu je odgovor – kako i zašto se zlo javlja kao posljedica nereda, tj. nerada.
Usklađivanje sudbina po djelima, koju tvore i Hrvati, za sada je odraz dovoljna razloga po redu ili neredu. Ovisi koliko su sami sebi svrha, ili koliko se nesebično angažiraju za zdrave međuljudske odnose, a što je uvjet za opće dobro i najbolji način za sebe, a nagrada po djelima slijedi adekvatno. A tako uvijek i za svakog, pravilo je od vrha do. . . u hijerarhiji, uredno natjecanje u vlastitoj zajednici, način je u pravcu života – zadovoljstva.
U Hrvatskoj je evidentno koliko jesu ili nisu institucije koordinirane od vladara, koliko jesu ili nisu svrha same sebi. Koliko je vladar - koordinator institucija u stanju pravdati svoje postojanje (funkciju) zbog naroda za koji je odgovoran. Proizlazi da čuvari, svaki pojedinac zajednice na terenu pokazuje koliko je svrha sam sebi i zajednici balast, gdje je tu opće kao smisao (narod), samokritika - odgovornost. Doista, proizlazi kakav je predsjednik takvi su i čuvari, a što se vidi u državi, koliki je red u hrvatskoj zajednici.
Predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću
Predsjedniku Hrvatske vlade Jadranki Kosor
Ministru Unutarnjih poslova RH Tomislavu Karamarku
U Zadru, travanj 2010.
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj -
ŽIVOT
Add a commentDOK SE VAMPIRI U HRVATSKOJ SLADE - HRVATIMA SAMO ZLO RADE
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 544
DOK SE VAMPIRI U HRVATSKOJ SLADE - HRVATIMA SAMO ZLO RADE
Bivši i . . . okupatori - eksploatatori u Hrvatskoj su se sladili, pa su se i navikli, umislili da „meda“ bez motike u Hrvatskoj mogu samo oni imati u nedogled. Prevarili su se, zapravo prevario ih je Tito - medij zlog duha u hrvatskim zemljama, prevario ih je i zanio pod „svjetlom“ baklje kao car smrti, kao što su mediji zla kroz povijest kako gdje, kako kada činili na Zemlji. Činjenica je da kao što baklja tako i bakljonoša kratko traju, tj. konačno; niti jedan varalica bakljonoša ne može pod svojom vrlo konačnom bakljom dijeliti unedogled nezarađeni „med“. Utoliko ga ima za neuredne budale dok im ne poruši bit, tj. njihovu dušu. Doduše, po svojoj slobodnoj volji, zbog materije, žrtvovali su svoju bit – dušu. Nisu to shvatili pa su zato propali kao i svi koji žrtvuju bitno – dušu – život zbog sladunjava privida i uvijek konačna. Sada, samo sjećajući se baklje i meda ( jer nema više duše niti meda ) prizivaju u pomoć svoga Tita, medija zla. Nisu svjesni da ih je prevario za život dok su pod njegovom bakljom umjesto rada, što priliči čovjeku, zbog kaplje meda postali sluge sotone, neradnici, proklete ubojice Hrvata u hrvatskim dvorištima u Hrvatskoj. Dakle, sada krezubi vampiri, krvavih očiju i ruku, izbezumljene kreature u Kumrovcu i 2010. godine traže još „meda“ od Tita, zaboravili su da im je Tito – sotona već adekvatno dao meda u zalog za njihovu dušu, ostali su bez duše, a ni „meda“ nema. Nikada više neće naći sebe u mraku, jer ih bakljonoša Tito više ne može osvijetliti – dogorjela im je njihova baklja. „Znaju“ kreature da im je Tito limitirao „med“, razmjerno koliko su činili zlo po Hrvatskoj, sada vrište u paklu – izazivaju Hrvate po navici i slave bakljonošu koji ih je prevario za život. Titovi poklonici kao žrtve zla i dalje su u službi smrti, skupili se od Triglava do Đevđelije i . . . , dogorjeli u paklu, ošamućeni sami sebi ne vjeruju da su pojeli med koji su dobili za vlastitu dušu, koji su zaradili ( kao ubojice Hrvata, svojim ustankom u Srbu, Borićevcima, Udbini, Zrinu i dr. . . ) na križnom putu od Blejburga do Skoplja i poslije do1990. godine diljem Hrvatske i . . . Suprotstavili su se Bogu - Stvoritelju, životu u Hrvatskoj. Tako bakljonoše zavode duše na Zemlji, tako oni koji su mu prodali dušu, dolaskom u Kumrovec misle da će im Tito dati još meda. Varaju se - za njih nema meda, nemaju dušu, za njih ima samo pakla. Očito baklja je varka, oruđe sotone, kao dogorjela krezubim ubojicama, krvavih očiju i ruku više ne osvjetljava, bila je samo za konačan put, ne znaju da je Kumrovec mediju zla poslužio onda, da je to prošlost, kao što su i oni, i opomena čovjeku na Zemlji.
Moralne prepreke za njih ne postoje, i kada su sami u pitanju, očito što ih je i dovelo do rasula. Lunjaju i čine grešku za greškom, zbog bombona kompromitiraju i u zlo uvlače svoje sinove i unučad a da nisu svjesni. Tumarajući, umislili kako za njihova destruktivna ponašanja granice ne postoje, kao što misle i druge mafije. Potpomognuti novim liberalnim strujama, opet bi rušili samostalnu Hrvatsku, jer su potpuno izgubili ( suvremeni janjičari ) osjećaj za bitno. Zato oni kao zlo privlače kriminalne spodobe svih boja i iz drugih zemalja dajući im zaštitu i utočišta, doista ne poštuju nikakve ljudske vrijednosti, žive perverzno. Neke perverzne skupine, lezbijke i homoseksualce podržava čak i hrvatski Predsjednik, ( perverzne skupine u Hrvatskoj opasno je podržavati po opće dobro, ali hrvatskoj zajednici je dužnost pomoći im, bilo da je u pitanju psihičko ili fizičko zdravlje).
Zdrave zajednice nikada ne licitiraju općim dobrom, kako bi to htjele devijantne skupine, a kakvih je poprilično na hrvatskim prostorima - trovača hrvatskog bića s kojima se nema što pogađati već odlučno im se suprotstaviti.
Hrvatskom predsjedniku kao znanstveniku je poznato da znanost, kroz povijest, ima svoj uspon, što je čovjeku za veselje, a znanost ne uvažava bilo kakve subjektivne pristranosti, što je tek prva stepenica za onog tko odoli iskušenjima na putu da postane mudrac, potom dalje, nakon adekvatnog ponašanja i rada čovjeku se i više otvaraju nebesa pa može apstrahirati, tj. proricati i tako služeći čovjeku više poticati u pravcu dobra – života.
Dakle, proizlazi da su Titovi sljedbenici odraz neznanja, tj. mraka, kako o njima i njihova djela svjedoče - njihova Jugoslavija – velika Srbija, koja kako god je u krvi nastala tako se u krvi raspala, a poznato je da vampirima nikada dosta krvi. Odgovara im i ateizam, jer krezubim vampirima, krvavih ruku i očiju, pogoduje perverzno, šarenilo - privid, jer baš u tom neredu odbacili su moralne vrijednosti pa su izgubili dušu, jer im je postala balast i zato je nemaju.
Stratišta Hrvata su i oko Kumrovca, a poznato je da se na mjesta zločina u agoniji zločinci moraju vraćati i posjećivati ih, jer krv zove, jer žrtve traže da se rasvijetli istina – da bude pravde. Imali pa sada nemaju, oni to smatraju kletvom, jer ne razumiju da im je zlo, zbog imati samo materiju, uzelo dušu na njihovu žalost ne razumiju da je zločincima, kada prestanu biti robovi materije otvoren put prema lustraciji. Tako je od Iskona, da se neredom i bombonima po vlastitoj volji uruši čovjek kao dobro. Titovi „borci“ za interese stranaca, i janjičari ubojice zbog osobne koristi, Hrvatima braniteljima iz zadnjeg domovinskog rata, mogu poslužiti samo kao opomena. Hrvatskim čuvarima dužnost je čuvati svoja ognjišta i Hrvatsku kao opće dobro, a nikako zbog egoističkih - osobnih koristi, što bi proturječilo moralnim vrijednostima, što bi ništilo i duše hrvatskih branitelja čuvara Hrvatske.
Titovi šumari, eksploatatori - okupatori Hrvatske, skupa s hrvatskim varalicama „ internacionalcima – kozmopolitima“ krvavih ruku i očiju zbog osobnog interesa, puke materije, zapravo perfidno sugeriraju kako bi hrvatski branitelji iz zadnjeg domovinskog rata trebali biti iznad hrvatskog naroda i sami sebi svrha, kao što su oni bili i tako napravili diverziju na moralne vrijednosti i život.
Titovi šumari su uzeli neka ponašanja iz životinjske gole egzistencije, čime su po volji automatski izgubili svojstva čovjeka, zapravo kada čovjek poželi postati nešto drugo umjesto što jest po sudbini – postane ništa, ne može biti ono što nije. Izazvala ih je gola egzistencija – materija prije svega, nisu odoljeli, željeli su se spustili u ravan gole egzistencije što očito i dalje pokazuju, tako se i prikazuju u hrvatskom Kumrovcu. Služe se nezgrapno životinjskim nagonom, stilom iz gole egzistencije životinja, pa im je sila pravda, kako su se i modificirali, u pravcu zla tako su se i urušili.
Naročito kroz zadnje stoljeće pod parolom „ljevičarstva“, „ateizma“ i bezboštva u Hrvatsku su zla došla preko stranaca – uljeza onda i sada svih okupatora - eksploatatora koji su Hrvate porobljavali, a ne pomagali u životu. Svjesni Hrvati koji žive u Hrvatskoj od svoga rada, što i priliči čovjeku, trebali bi se dodatno angažirati, naročito kao čuvari. Samo lopovi žele da im se povijest ponavlja, i to razdoblja koja njima odgovaraju, koja oni smišljeno propagiraju i veličaju, zato su zbog privida i zatvoreni u krugu u kojem i okončaju, dok čistim dušama život teče dalje u beskonačno, što se zarađuje - zaslužuje u skladu sa Stvoriteljem, koji je uzor za sve mogućnosti radi spoznaje i zadovoljstva. Dok gola egzistencija u skladu s moralnim vrijednostima utoliko se pretpostavlja, i ništa više, ne biti rob materije znači po spoznaji biti čovjek i to je već zaslužena milost Stvoritelja.
Udbina, lipanj, 2010. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha
i poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
KRIŽ I ŽRTVOVANJE HRVATIMA KAO UZOR I OPOMENA ZA ŽIVOT
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 528
KRIŽ I ŽRTVOVANJE HRVATIMA KAO UZOR I OPOMENA ZA ŽIVOT
U Hrvatskoj kroz povijest, Hrvatima se zlo uvijek začinjalo kada su sjedali za stol s tendencioznim pregovaračima - uljezima, koji su dolazili u Hrvatsku samo da bi zamutili čistu vodu, potom okupirali i eksploatirali Hrvate. Nevjerojatno, ali uvijek je to bilo pod prijetnjom, kao sada u Hagu tako i u prošlosti, ondašnjih uljeza iz Turske, Austrije, Mađarske, Srbije , . . . Dok bi Hrvati sjedali za stol za kojim su se uljezi željeli kockati, ulagali bi ognjišta i vlastitu djecu, a varalice blefirajući samo maglu.
Raznim pritiscima toliko su omamili Hrvate da su se ispod svakog dostojanstva, na taj način u takvim uvjetima kockali za goli život, i dalje se kockaju, s varalicama Hrvata u hrvatskim dvorištima.
Hrvati kao kršćani kao da ne osjećaju križ, koji im pripada po zasluzi, kako pojedincu tako i narodu u cjelini, koji je uvijek tu i takav po ispunjenom dovoljnom razlogu, a traži od pojedinca ili naroda da se žrtvovanjem iskupi od počinjenih grijeha za život dalje, jer tu je da čovjeka spasi po Svoritelju, nudeći šansu iz ljubavi, zbog brižnosti prema svome stvorenju.
Kritika kao poticaj upućena je hrvatskim svjetovnim i duhovnim institucijama, prema preuzetim dužnostima i funkcijama, i pojedincima po dobivenim talirima, jer se dovoljno ne žrtvuju na beskonačnom putu života dalje, tako da potičući djeluju na narod, da nove generacije navikavaju na uredno ponašanje.
Već duže vrijeme lukavo se provodi diverzija u Hrvatskoj dok se hrvatski narod oslanja na akademske titule, a titule služe uglavnom zbog osobnog statusa, što ne spada u žrtvovanje, jer ne razumiju križ i žrtvu, križ kao barometar sudbine, čovjek žrtvujući se - živeći treba čuvati svoje iskonske temelje.
Dakle, čovjek promatrano iz zemaljskog kuta, adekvatan je i inspiracija za svaki križ po formi i pouka, prikladn za samorazapinjanje, kada se ne odvoji žito od kukolja tada je žrtvovanje, na beskonačnom putu uzaludan trud. Ovo pravilo odraz je Iskona i vrijedi kako za pojedinca tako i za jednu obitelj na vlastitom ognjištu, kao i jedan narod u vlastitoj državi. Uvijek, križ može poslužiti kao pouka i uzor čovjeku. Čovjeku uvod za odgovornost i odgovor po spoznaji kada se ignorira opomena, slijedi samorazapinjanje i patnja - samouništenje.
Samokritično promišljanje o sebi, vlastitoj obitelji i vlastitoj zajednici uvjet je da se ispuni dovoljan razlog za svako dobro. Očigledno, na hrvatskim prostorima Hrvat, zavaran prividom postaje sam sebi svrha, što je adekvatno po ispunjenom dovoljnom razlogu za posrtanje i patnje na Zemlji.
Dakle, postavimo se po spoznaji križa i žrtve kao opomene i uzora, da bi smo mogli razlikovati sve škole i tendencije, kako bi smo prepoznali tko nas procjenjuje i ocjenjuje . . . naročito kada i zašto nepozvani ocjenjuju i vladaju Hrvatima. Tako žrtvujući se, vratimo samopouzdanje i osmjeh na lica, a što bi bio pokazatelj Hrvatu koliko je uredan i čime bi pokazao i vlastito sudjelovanje u pravcu života.
Luciferstvo je odraz neurednosti zbog čega čovjek postane prokleti patnik, jer pored pogače traži kruha. Zanosi ga konačan privid, a čovjek koji bi živio samo zbog gole egzistencije ne može živjeti jer izgubi dušu koja je nositelj života.
Kakve su to hrvatske vladajuće „elite“ koje uvijek proturječe logici zdravog razuma pa uvjeravaju i progone Hrvate koji upozoravaju da se ne izaziva prokletstvo, da se čuva život, a ne tendenciozno poticanje u pravcu nereda i mortaliteta.
Faraonizam je odraz luciferstva, očigledno u Hrvatskoj vladaju faraoni, mahom tako umišljaju i sami su sebi svrha, žele u očima hrvatskog naroda biti bogovi, kao što su i egipatski faraoni koji su po luciferskom stilu poznati kao tvorci egipatskog carstva mrtvih, što je luciferu uvijek tendencija. Faraoni po navici doista umisle da su bogovi, po tome se prepoznaje i njihovo prokletstvo dok demonstriraju svoje ludilo, dok maštaju o visinama, s olovnim krilima sunovrate se i završe u najdubljim grobnicama. Naročito iz IV. dinastije starog Egipta, faraoni vampiri vršeći silan pritisak na duše, urušavali su život, samo najposlušniji podanici zbog mrvica kao nagrade, mogli su im prići puzeći (četveronoške) i bez komentara ljubili im obuću na nogama. Desetljećima se u Hrvatskoj počevši od najmanje općine, grada pa do vrha piramide nosioci vlasti se tako ponašaju. Njihova bahatost u hijerarhiji od . . . do, u Hrvatskoj toliko je pogubna za hrvatski narod kao što je bila i egipatskih faraona za egipatski narod. Sljedbenici faraona puzeći tako okrenuli su se pogledom prema dolje, prema grobnicama, prema smrti kao i faraoni. Sve dotle dok ih slijede i sami su odgovorni pred Bogom i čovjekom, umjesto da svoj pogled usmjere što priliči čovjeku samopouzdano prema zvijezdama.
Dakle, faraoni i nakon što narodu uzmu osnovno za golu egzistenciju vrše pritisak i dalje, jer ih kao zastupnike smrti iritiraju čiste duše - život. Hrvatski narod je mali narod, otprilike veličine jednog osrednjeg europskog grada, ali predstavnici vlasti u Hrvatskoj orgijaju i dok putuju po bijelom svijetu, ističu se kao pijani snobovi, troše proračunski novac po svijetu više od predsjednika najvećih država na Zemlji. Preko svojih medija za javna informiranja, dok orgijaju, Hrvatima demagoški ponavljaju svoje laži, njihovo ponašanje odraz je prokletstva. Konkretno u Hrvatskoj faraoni i faraončići kako na selu tako i u gradu pravdaju mortalitet, konstatacijom da je to tako i točka. Doista takvim izjavama se svrstavaju među faraone i podzemni svijet, što njihova djela očigledno na hrvatskim prostorima i potvrđuju. Potvrđuju to nametnute, nepozvane i neodgovorne vođe Hrvata već dugo vremena, vođe Hrvata iskoriste situaciju što su zapravo djela mašinerije iz podzemlja, potom demagogijom, propagandom i raznim pritiscima uvjeravaju hrvatski narod do besvijesti kako su nezamjenjivi u Hrvatskoj. Vladajuća „elita“ i opozicija su jedno tijelo, toliko prozirno glume da nisu vrijedni pažnje, ubuduće ozbiljnoj stranci u Hrvatskoj ne mogu biti niti opozicija…Svaki pojedinac treba i može samoinicijativno za život suprotstaviti se faraonima dok nesvjesno stvaraju carstvo mrtvih. Urušenost volje i samopouzdanja odraz je pasivnog ponašanja Hrvata što vodi u pravcu mortaliteta, jer čovjek pod pritiscima nije za fizičko rađanje.
Danas, sa spoznajom kao posljedicom i patnje i milosti, čovjeku je okrenuti se prema svjetlu i životu. Dakle, tek po slobodnoj volji na Zemlji život je konstanta, koju kao apsolutan sklad, faraoni urušavaju.
U Zagrebu, rujan. 2010. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
Stranica 21 od 25