PREPOROD HRVATSKOG DUHA
Člansku pristupnicu pošaljite na našu adresu
Naslovna
U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 471
U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE
RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA
Sreća je kada čovjeka pokreće djelovanje - kao suprotnost stvaranoj statičnoj monotoniji, što je zapravo milost, mogućnost realiziranja probranih, iz beskonačnih, mogućnosti da sam osvjetljava ljepotu i dobrotu i tako po djelovanju postane autonomniji, više u službi općem dobru.
Dakle, nakon što se izgubio, kao Eva i Adam, i danas čovjeku treba ponovno navikavanje da ispuni dovoljan razlog, tj. da djelovanjem ponovno zasluži ugodno obitavanje na Zemlji.
Poticanjem, tj. poučavanjem pomoću riječi u pravcu spoznaje, težnja je da se čovjek na Zemlji potvrđuje djelima, dakle ideja – djela – život i obrnuto život –djela - ideja.
Osviješćen čovjek shvati kako nema razloga da se konkretnu materiju uzdiže na prvo mjesto, jer tada materija čovjeku postane prepreka na putu. Ovoj istini ne trebaju atributi. I pomoću znanosti materija se demistificira kako bi čovjeku samo služila dok djelovanjem po adekvatnoj spoznaji riječi prožimaju ( ideja – djela – život) kao znak rada duha u pravcu osvješćivanja.
Suvišno je oslanjanje na materiju i precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena može čovjeka odvesti, iz svjetla i djelovanja u mrak iz kojeg se ne zna vratiti. Ukoliko je pedagogija po mjeri čovjeka, grješnik pojedinac sa čuđenjem se sjeti da je od samog rođenja kao duša imao sva oruđa za zemaljski život, kao i samopouzdanje koje mu je tendenciozno narušavano radi prepravljanja iskonskog. Dakle, iskonskoj kvaliteti ne trebaju riječi niti atributi ( izdvojeno od života) , jer se njima ne može niti objasniti, utoliko su prikladne za ljude koji po nekim razlozima završe u mraku, pa im treba ponovo poticaj za djelovanje da se vrate životu, koji se dalje potvrđuje djelima i po zaslugama zbog zauzimanja mjesta i uloge.
Prestankom djelovanja, nastupa neuredan čovjek, zbog i na račun tuđih djela - života, kao pijani trovač - hedonist, kompenzira nerad riječima, stil koji ne potiče na život i vodi u besmisao. Oduvijek se potvrđuje da je neuredan čovjek u raskoraku s idejom, stoga se opredjeljuje – oslanja na priče umjesto na djela - angažiranje, što proturječi skladu života a što dovede u kušnju, potom čovjek zavaran prividom postaje neradnik koji pomoću riječi postaje sofist demagog, a sve kao rob strasti i materije.
Sofizam kao izvrgnuti filozofski pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima sofistima ne ide po planu, udruže se zbog plijena, u razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više da ih samo osobna djela mogu spasiti. Ilustracije radi u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može postati premijer, predsjednik, pobijediti na izborima, pomoću propagande – i to riječima koje ne potiču na život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj je narastao toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . . i uvijek neodgovorni.
Ironično i bez precjenjivanja takvih, vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju odgovarati u svojoj zajednici.
Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg dobra. Koristeći se „emocijama duša“ varalica natovari posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to? Odgovor, ideja – djelo - život dakle, ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje da je moguće . . . samo po djelima . . . a protiv demagogije i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se jedno kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i krajnji cilj.
Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i specifičnošću zajednice.
Život je odraz kretanja, čovjeku treba uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke što je očito u Hrvatskoj. Predstavnici postojećih stranaka, uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život. Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do sada pomoću emocionalno – nekritične – duše Hrvata.
Predstavnici stranaka kao varalice preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom svojih „kompanija“ začaraju naivne. Zašto u stranačkim statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe odgovorne, po propustu i nedjelima, što se podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada, očigledno, na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u propast. Predstavnici i nosioci vlasti, i ostalih institucija u Hrvatskoj, kako svjetovnih tako i duhovnih, pored silnog ponižavanja hrvatskog naroda bez srama dalje koriste samo oruđe sofizma. Hrvatskom narodu preostaje da inventivni ljudi ubuduće stupe na političku scenu i svojim obolom zaustave daljnje urušavanje hrvatskog bića. Svaki narod ima pojedince koji su po spoznaji odgovorniji u ime života. Dakle, u Hrvatskoj nema više opravdanja niti za jednog Hrvata, tj. potrebno je žrtvovanje za opće dobro.
Vlastitom voljom svaki pojedinac usmjeruje i pokazuje svoja djela, što mu je i osobna karta i kao mjerilo učešća. Također i egoizam kao odraz neuredne volje je osobna karta pojedinaca, takvima se ne treba dozvoliti da se poigravaju s općim dobrom. Kanimo se improvizacija kada je u pitanju opće dobro i vlastito ognjište kao uvjet za beskonačan put što život jest. Dakle, smisao je da vlastitom voljom, svaki pojedinac djelima probudi i osobno samopouzdanje, što je neophodno za dostojan život.
Namjera je ovim tekstom pokazati kako nema mjesta malodušnosti na hrvatskim prostorima, naprotiv Hrvati s razlogom trebaju biti zahvalni za ove prostore na Zemlji kao dobre uvjete za život. Toliko da shvate kada pedagogija stvara plodno tlo demagogiji . . . tko laže . . . Dakle kada roditelji jedu zeleno voće . . .
Zagreb, studeni 2010. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a commentSREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 507
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.
Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
U Zadru, siječanj, 2011. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticaj nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a comment
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 508
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990. – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi. Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva, ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu, što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla. Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno se treba suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
U Zagrebu, veljača 2011. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje natalitete u Hrvatskoj
ŽIVOT
Add a commentAPSOLUT (BOG) STVORITELJ ŽIVOTA - A ČOVJEK STVARATELJ STVARI
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 523
APSOLUT (BOG) STVORITELJ ŽIVOTA - A ČOVJEK STVARATELJ STVARI
U Hrvatskoj je od 1990. godine tendenciozno – isplanirano, uglavnom između partizana boljševika ili njihovih potomaka, stotinjak veleposjednika za preuzimanje pod kontrolu, za sebe, sveukupno hrvatsko materijalno bogatstvo. Materijalna bogatstva su ih doslovce pretvorila u robote – stvari, kako su se i predstavljali kao bezdušnici (bez duše), dakle želje se ostvaruju. I dalje su odlučni pomoću lukavštine zadržati preostala ukupna hrvatska materijalna bogatstva koja nasljeđuju njihovi unuci, kao i lukave šablone koje su uz materijalna bogatstva od očeva i djedova naslijedili.
Zbore, ne trebaju u Hrvatskoj nikakve promjene, stvari su stvari kakve jesu, po njima stvarateljima neka ostane kao i do sada, jer tako odgovara postvarenim, bez duša stvarateljima.
O lustraciji ni govora, okamenjena srca demonstriraju kipove.
I Grci su isticali kiparstvo i slikarstvo (mrtvu prirodu), npr. slike grožđa na koje su se ptice zalijetale misleći da je grožđe za jesti – ipak nijedna ptica nije se nahranila, a niti po takvim tvorevinama živjela. Dakle, i pored stvaranja stvari čovjeku to nije dovoljno, ne može živjeti, već se kao vladari, birokracija, svećenstvo i umjetnici uglavnom svi se mahom žele domoći tuđega, zbog tjelesnog orgijanja. Dakle, ispada da je nečovjek «velik» koliko je veliki neradnik, tj. veliki prevarant, dok se vozi u rikšama¹.
Zavarani prividom uvjeravaju, kako ih živi ljudi ne bi iritirali zbog ekonomskog kolapsa koji je odraz poljuljanog morala. Stvoreno stanje u Hrvatskoj stvorilo je brigu većini Hrvata u Hrvatskoj, ali (naviknuti) izjavljuju, prije svega, kako je gola egzistencija sve ugroženija, tek potom opet izjavljuju kako je i moral poljuljan kao uvjet vrijednostima. Dakle, važnija su materijalna bogatstva – stvari. Nažalost, postvareni ne mogu funkcionirati, jer po vlastitoj želji nisu «živa» bića već postvarena, zaboravili su se postaviti kao stvorenja Apsolutnog stvoritelja života.
Stvari se boji onaj tko ih je precijenio i stavio ispred života, stoga je i sigurna žrtva, a da kao rob stvari nije svjestan. Život je bit čovjeka, dok se postvareni razmeću preko materije – stvari kao odraz disharmonije. Ipak, život – čovjek uvijek može sačuvati samopouzdanje u borbi sa stvarima, u naletu koje se nameću u goloj egzistenciji za tijelo. Bitnom, tj. duši čovjek nema što dodati niti je potrebno, ali dok stvara stvari, u zanosu kao svoja djela ako ih precjenjuje, njima počne služiti, ustvari sebe podcijeni i stavi u drugi plan. Kvantificiranje dok se stvaraju stvari uvijek vodi na nivo gole egzistencije za tijelo, pa se tako daje važnost i prvo mjesto tijelu u odnosu na dušu. Problem je u tome što nastaje disharmonija pa čovjek izgubi rješenje i pored bitnog kao uporišta – više se ne oslanja na Stvoritelja. Dakle, i gola egzistencija uvjet je reda Stvoritelja života, a ne po stvaratelju stvari, kojeg i pomoću riječi kao odraza duha treba usmjeravati k životu, što jest. Uglavnom ljudi među sobom tvore odnose koji izazivaju sumnju tendiranu pomoću anarhične volje i riječi, kako god pravda je orijentacija životu, posljedica reda, što proizlazi iz kompleksnosti zbog konkretnosti.
U Hrvatskoj nagrade se ne dijele po zasluzi, već je bez rada, po šabloni, stotinjak «predodređeno» koji kontroliraju pomoću vlasti ukupna materijalna bogatstva. Uglavnom spomenutih stotinu su već duže robovi stvari, da nisu svjesni jednako kao ni stvari. Zato u iskonskom i očiglednom nema mjesta sumnji koja razara život, po konstrukcijama «mišljenja». Pomoću psihologije za mase, čovjeka se odvlači k stvarima tj. daljnjim postvarenjima, a isti gubi samoincijativu, sklon navikama otpočne djelovati luciferski pa stvaratelja stvari zamijeni i postavi ispred Apsolutnog stvoritelja života. Tendenciozno u šarenilu stvari čovjeka se po stvaranim razlozima u svašta uvjerava, iz čega proizlaze razne religije i vjerovanja, najčešće da se pomuti očigledno, čisto iskonsko, kako bi se moglo nametnuti nešto umjetno, stvarano po tendencioznim stvarateljima i uvijek u nešto što stvaralac ne može zaživjeti već se razmeće i uvjerava u stvar kojom želi kontrolirati život. Čovjek u dubini duše zna da je odraz Apsolutnog, stvoritelja života. Zato vjera – vjerovati je višak i samo je posljedica tendencioznog uvjeravanja u istinu, u koju se od strane tendenciozna čovjeka (zbog stvari . . . ) izaziva sumnja u zdravoj duši. U pravcu dobra nema razloga sumnjati u Svoritelja života, kao ni uvjeravanja u nešto suprotno. Život se živi i ne da se mjeriti po šablonama stvari stvorenim po čovjeku, koji svojim argumentima - stvarima, koje osvjetljava bakljom, proturječi Stvoritelju života. Dakle, po neredu postvareni čovjek uvjerava čovjeka folklorom kao argumentom da može lebdjeti itd. – i to tendenciozno zbog sebe, umjesto da svjedoči da je samo stvorenje koje treba čuvati, živjeti život i veseliti se. Umišlja da je predodređen za kategorično tumačenje Apsolutnog stvoritelja života (Boga) i to kategorički, kao da je sam Apsolut ili u najmanju ruku to pokušava biti. Uputno je u ovo vrijeme odoljeti iskušenjima, očito s razlogom, ovo je vrijeme za čovjeka dosta teško zbog inih koji ne odustaju od trona i kada na terenu konkretno u pravcu dobra ništa ne rade, a niti smjeraju – već demagoški samo izjavljuju «zaštitimo čovjeka i njegovo dostojanstvo» dok na terenu isti ruše čovjeka i njegovo dostojanstvo.
Zato, Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj - Život. upozorava da se stvorenja ne postavljaju ispred Apsolutnog stvoritelja života (Boga), da kao postvareni dalje preko stvari ne uništavaju i ne kontroliraju život – čovjeka, kojemu tako ruše samopouzdanje – dostojanstvo.
Jer tu je Stvoritelj života koji će zaustaviti umišljene, ukoliko ih po dužnosti i prije ne zaustavi živi čovjek. Stvorenja Stvoritelja koja odolijevajući nasrtajima zlog duha, žive život svjesni da su odraz uvjeta za veselje, a ne da bi postali robovi mrtvih stvari koje kada ih se stavi ispred života uvijek čovjeku donesu patnju. Dakle, angažirati se za golu egzistenciju znači zarađivati za tijelo, dok angažiranje za život, tj. za dušu znači biti na temeljima – izvoru života, što je garancija i za veselje čovjeku u Jednom dobru. Naravno, u pravcu dobra čovjek se ogleda u međuljudskim odnosima tako da pomoću kritike kao savjeta potiče na natjecanje u pravcu zajedničkog u zajednici. Tek tako strahu nema mjesta, kojeg u početku i nije bilo. Čovjek je tu da živi a ne da po čovjeku izrađene stvari (oruđa) uništavaju život, a nesvjesni faraoni umišljaju sebe kao bogove, u agoniji samo su vjesnici smrti. Zapravo bahate neznalice kategorično želeći tumačiti život pomoću riječi i straha suportiraju stvar.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj – Život
nastao je iz ljubavi.
I uz Svoritelja života
želi
svim Hrvatima puno veselja za božićne blagdane – i uspješnu 2009. godinu
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta
u Hrvatskoj - ŽIVOT.
U Zadru, prosinac 2008.
Add a comment
Stranica 22 od 25