PREPOROD HRVATSKOG DUHA
Člansku pristupnicu pošaljite na našu adresu
Naslovna
KONTROLIRANJE KAKO POJEDINACA TAKO I NARODA POMOĆU MEHANISTIČKO – BOLJŠEVIČKIH KLOPKI
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 232
KONTROLIRANJE KAKO POJEDINACA TAKO I NARODA POMOĆU MEHANISTIČKO – BOLJŠEVIČKIH KLOPKI
Koja drskost nečovjeka kao odraza nereda na Zemlji, koji je odraz slobodne anarhične volje, a sve zbog materije (stvari)! Umišljen, stvorenom šablonom služi se za uništavanje čovjeka zbog njegovih materijalnih dobara (stvari). Dakle, zbog želje da kontrolira tuđa materijalna bogatstva (pratvar i stvar) da bi bio nešto «više» pomoću čega bi kontrolirao i dalje eksploatirao čovjeka, a što po prirodi dobra i života proturječi u kompleksu Apsolutnog. Jer nezarađeno postavlja se oporo i ne da se kontrolirati (subjekt – objekt). Tek osobnim radom zarađeno se pomiruje sa subjektom što tvori sklad. Tako se na razini čovjeka razotkriva misterij konkretnog i ubire zadovoljstvo kao smisao život. Dakle, nužna je postupna spoznaja i adekvatno zalaganje za tijelo i dušu u Apsolutnom. Što reći o svjetovnim, tjelesnim, nezasitnim očima, što reći onima kojima je apsolutno dobro postalo po izboru nereda nepoznanica, pa u duši tvore inverziju (stvar-život), gomilanjem nezarađenih materijalnih bogatstava, umisle sebe apsolutnim gospodarom da gospodare «stvorenim» bez vlastitog učešća, naprotiv narušavaju dobra dok im se tolerira od strane dobra, Stvoritelja, čuvara života. Dok su u mraku, oslijepljeni, nisu u stanju pojmiti, a kamoli kontrolirati stvari, zavarani prividom za izvjesno vrijeme sami su sebi svrha. Dakako, lopovima je važno da se dokopaju sklopke za iskapčanje svjetla, jer nered tvori mrak i krasti se može samo po mraku u kojem se realno ne vidi mamac kojim se ulovi čovjek, dok se želi kontrolirati centrale i sustav mreža banaka. Isti, skoro uvijek, nakon što iskopčaju, neredom i u panici, nisu u stanju ponovo ukopčati svjetlo, naravno nastane šteta, a sebe u kompleksnosti demonstriraju nepomirljivo s objektom, jer u zauzetoj poziciji traju dok traje i ni za što realno ne mogu biti odgovorni jer jednako nisu svjesni da ne mogu uzeti takve dužnosti. Posljedica toga je narušena harmonija između subjekta i objekta, pa objekt postane opor i subjektu stvara bol. I uvijek je tako kada neznalica kontrolira sklopku, posljedica je mrak i onima koji mu dozvole. Na Zemlji umišljeni pojedinci i institucije, naročito na nekim dijelovima Zemlje gdje je i veći nered, oslanjaju i služe se tehnikama pa doslovce djeluju kao roboti tako da im tehnička pomagala i pravila služe protiv čovjeka, dok iskapčaju i kontroliraju sklopku, ali kojom nakon toga (kao postvareni) ne znaju ukopčati svijetlo za život. To može samo Stvoritelj života a ne i (postvareni) dekadentan čovjek koji kao takav sebi umišlja i postavlja se u ulogu Stvoritelja. Čovjek jest kada odoli iskušenjima kao uzrocima zla jer na vrijeme zamijeti zamke po stupnjevima, bilo da zlo nudi mrvice namijenjene za tijelo ili za dušu. Najčešće za mrvice dušu prodaju magi koji imaju dovoljno hrane za tijelo, a sebi umišljaju, dok su sami sebi svrha, da mogu kontrolirati duše pojedinaca i naroda u cjelini. Konkretno, pomoću sklopki centralna banka «kontrolira» cijelu mrežu, dakako uz pomoć osigurača tj. policije, želi kontrolirati život zbog stvari, ali kako se pokazalo uvijek protiv života. Ipak na duže vremensko razdoblje ne mogu imati u posjedu tuđe živote, a samo umišljanje da mogu posljedica je njihove pomućenosti. Dakle, sam pokušaj po anarhičnoj volji nužno ih odvede na smetlište – kao hranu vatri. Ne može se kontrolirati što nije u sudbini čovjeka, pri svakom samo pokušaju optereti se paklenim mukama, jer dušu se nije čuvalo, a sve se može predvidjeti što je uvlači u zlo. Čista duša vjernika ne treba tendenciozna tutora koji svojim šablonama zaustavlja kretanje. Duše «učenih», začuđeno svaka na svoj način uz znanstvena pravila, izgaraju u pukoj svjetovnosti zbog tehničkih pomagala za izradu stvari. Zanesen kao tvorac stvari «stručnjak» čini inverziju na štetu vjernika, čistih duša koje postaju žrtve tehničkih proizvoda, žrtve stvari koje ih postvaruju i koje se postavljaju ispred života. Ovakvo podržavanje i poimanje tehničkog uporište (stvari) je uglavnom svih pojedinaca na Zemlji, ali i različito tumačenje istog, utoliko da bi se razlikovali, čime se pravdaju i ističu «učeni». Ne mareći što ove razlike ali sve zbog materijalnog (stvari) otvaraju ratove protiv života. Zapravo što čovjek želi i zastupa to se i demonstrira, uglavnom to je stil i tendencija vladara, za materijalna bogatstva po cijenu tuđe smrti, a zapravo i svoje. Čovjek «učeni» stvara od pratvari koja je u carstvu apsolutnog, beživotno uvijek, čemu podređuje život, stvar skupa s tehnikom zamjenjuje se za bitno pa se tako postvaruje smisao – život. Život po Stvoritelju stavlja u drugi plan u odnosu na stvari, koje, je on čovjek stvorio stavljajući se tako ispred Stvoritelja života. Demistificiranje konkretnog čovjek najbolje postiže tamo gdje je rođen i gdje živi na Zemlji, gdje mu se najbolje nudi odgovor, zašto se opterećuju duše još od prapočetaka. Samokritika je način za osvjetljavanje zamračenog svjetovnim očima, kojima zamke podmeće zao duh suprotno, ali ako ih vodi dobar duh uvijek ocjenjuju pravilno za svoje tijelo. Čovjek zna da je život posljedica i uvjet čistoće dok je zlo odraz nereda. Dakle, kada je čovjek protiv čovjeka zapravo je protiv života, protiv sebe, jer nije svjestan da je to tako dok guta mamac i udicu u pravcu propasti fizičkog i duhovnog života. To su konstrukcije zloga duha kada čovjek poželi kontrolirati ono što mu ne pripada isključivo zbog sebe, čime se opterećuje i postaje žrtva po sebi stvorena zla, jer posijao je i tako uzgajao do kraja, što i jest demistificirana konkretnost na Zemlji za zasluženo dobro na beskonačnom putu. Centrale sa sklopkama, osiguračima itd. su model koji služi vladarima za financijski sustav i policiju, razlika je, što vladari i magi nisu i ne žele biti vezani uz binarni sustav. Umišljeni boljševici taj sustav olako shvaćaju i tako funkcioniraju kada su u pitanju materijalne koristi, tj. banke koje bi trebale biti umrežene, ali za koje ne vrijedi binarni sustav već kako ispadne pomoću demagogije, pod kontrolom policije, pomoću laži stvara se nered dok se iscrpljuje život. Istom šablonom služe se i religije tim više što po želji otvoreno pretendiraju kontrolirati i duševni život. Dakle, čovjeka se tretira kao beživotnu stvar. To je odgovor (želje se ostvaruju, što se poziva to se i odaziva) zašto je u Hrvatskoj tako, jer nema iz ljubavi međuljudskih odnosa što pretpostavlja red. Funkcionira se po nekim drugim pravilima kako bi spodobe kalkulirale sa stvarima stvarno (odaziva se stvar). Zato su tu meštri koji kao «učeni» stvaranjem stvari urušavaju čovjeka. Ipak magi i puki svjetovnjaci nisu svjesni da su pod zamkama progutali kao ribe mamac i udicu. Listajući povijest i ovo je vrijeme kao i za vrijeme Sokrata i Isusa, koji su vlastodršcima bili veća smetnja od najvećih kriminalaca, dok su «učeni» sudili u ime kriminalaca. Dakle lucifer sačini sudbinu, tj. sebi prokletstvo na Zemlji, što je više nereda život više tone u mrak. Kada je posrnuo čovjek, tko ga je navikao na neuredno življenje? Ali, uvijek, na terenu život je pokazatelj da je odraz reda kakav god je. Spoznaja, tj. život učvrstit će vjeru koja ne treba tumače da bi čovjek shvatio da je u trojstvu obdaren s JA za autonomni doprinos.
dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
Add a commentOPET OBEZGLAVLJIVANJE HRVATSKOG NARODA ADEKVATNIM STILOM ZA OVO VRIJEME
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 239
OPET OBEZGLAVLJIVANJE HRVATSKOG NARODA
ADEKVATNIM STILOM ZA OVO VRIJEME
Profesori, studenti, kao i ostali intelektualci, više puta kroz hrvatsku povijest bili su označavani raznim etiketama u mračnim radionicama prije linča, a sve s ciljem ništenja hrvatskog naroda. Adekvatne bi zatvarali i ubijali što bi izazvalo nesigurnost i iseljavanje ostalih. Zato imamo više Hrvata u emigraciji nego u Hrvatskoj i pored izvanredno povoljnih uvjeta za preko trideset miliona stanovnika. Nema trideset miliona Hrvata baš zato što su obezglavljivani, nije ih imao tko poticati u pravcu života. Svi radnici, zemljoradnici i studenti stradavali su zbog profesora, a svi profesori stradavali su zbog radnika i studenata. Dakle, cilj je uništiti najprije profesore, generale a ostale dok traju eksploatirati kao robove, jer robovi smiju imati ruke a ne i glavu. Sjetimo se 1971. godine i posljedica od kojih se još hrvatska zajednica nije oporavila, nakon tortura nad pojedincima u Hrvatskoj hrvatski narod silno se iselio što je i bio cilj neprijatelju okupatoru. Čudno, ali umjesto da se iseljeni Hrvati vrate u Hrvatsku ponovo obezglavljivanje i egzodus. Što je sada? Povijest u Hrvatskoj pisali su pobjednici zbog svojih ciljeva i tendencija. Stvoreni su razlozi za urušavanje Hrvatske, obezglavljeni Hrvati nisu mogli vidjeti što stranac sve želi dok osvaja Hrvatsku. Ako je danas opet obezglavljivanje hrvatskog naroda na djelu, onda su stvoreni za to uvjeti, ako se Hrvati iseljavaju što je odraz stvorenih razloga, što se pokazuje na prostorima Hrvatske. Hrvati da bi mogli što poduzeti trebaju osvijetliti stvorene razloge zbog kojih posrću, a pri otklanjanju problema potrebno je zauzeti samokritički stav, što mogu samo oni koji više znaju.
Kada je riječ o duhovnom i svjetovnom, u hrvatskom narodu uloge čuvara nažalost unaprijed su bez kriterija dijeljene, uglavnom glumcima – lakrdijašima, kao čuvarima hrvatskog naroda.
Iako se zna da zajednicu trebaju zastupati najbolji pojedinci iz vlastite zajednice, jer kroz povijest svi veliki ljudi žrtvovali su se u ime života, po čemu su i uzori, oni koji su opomena žrtvovali su život i živote za mrvice i kao onesviješćeni su zastupnici mraka.
Čuvari naroda su onda dok potiču i dok se žrtvuju za narod, ukoliko je u Hrvatskoj veći mortalitet od nataliteta vlada zlo, dakle, onesviješćeni čuvari su u funkciji zla. Isto vrijedi i za institucije koje su uspostavljene kao čuvari duha, tj. života čovjeka. Ako duhovni život u Hrvata slabi ili su loše izabrani duhovni vođe i institucije, ili duhovne vođe i institucije su tu kao nesvjesni diverzanti nad duhovnim životom Hrvata. Dušobrižnici - čuvari krivci su broj jedan u odnosu na svjetovne čuvare Hrvata, jer, fizičko obezglavljivanje Hrvata odraz je duhovnih posrnuća pa i nije teško takve ništiti na razne načine. Evo čuvarima duhovnim i svjetovnim hrvatskim da vide i da se suoče sa preuzetim dužnostima i koliko su za te dužnosti odgovorni, ako sebe smatraju da su zdrava ljudska bića. Kako hrvatskim intelektualcima tako i zastupnicima katoličke crkve u Hrvatskoj nedostaje samokritičko ponašanje dok «potiču» radnike kao polje za obrađivanje, i to baš radnike što po kretanju jesu i znače život, jer samo je radnik skladno ljudsko biće koje vjeruje da je stvorenje kao odraz Stvoritelja. Čovjek je tako živio kroz vrijeme sve dok duhovni i svjetovni čuvari radnika nisu počeli pritiskati dušu radnika, pa ovi nestajali, a čuvari postali prokleti nakon što su tražili kruha pored pogače pa tako propali skupa, kada su im dopustili radnici. Radnici su vjernici, a čuvari su neradnici i kvazi intelektualci uvijek kada zatiru život, kada svojim ponašanjem, kao u Hrvatskoj danas, nametnu nered i naviknu narod na nerad i nevjeru, što je uvjet za smrt.
Gledano odvojeno svećenstvo i znanstvenike u Hrvatskoj, znanstvenici su u Hrvatskoj u većem broju, tj. ima ih više i zato danas za Hrvate tim više je pogubno dok se znanstvenici uništavaju i progone. Dakle, zbog uloge u narodu i života znanstvenici trebaju biti samokritični, jer su najodgovorniji za svoj narod dok vlastodršci rade kako rade po uvjetima stvorenim po znanju pripremljenom od strane znanstvenika. Proizlazi da su znanstvenici odgovorni i kada ne potiču svoj narod, kada se njihov narod obezglavljuje i fizički po svjetovnom vladaru, pa narod propadne za što je odgovoran onaj tko više zna, a ne slijepci koji nisu i ne mogu biti odgovorni, oni koji su samo lukavi. Dakle, znanstvenici su tu po sudbini da potiču i spase drugog, Hrvate, žrtvujući se za život čovjeka, a čime sami zasluže milost, tj. zaštitu od zla. Uvidjelo se da su znanstvenici kroz povijest odraz milosti Stvoritelja, adekvatno koliko se žrtvuju za narod. A ukoliko narod strada pored znanstvenika odgovorni su bez pogovora. Znanstvenici znaju dok čovjek pomaže drugom da najbolje pomaže samom sebi, dok djeluje po dobroj volji znači živjeti život. Znanstvenici moraju uvijek biti budni i znati da se dostojanstvo čuva budnošću da čovjek ne padne u iskušenje. Jer tragedija je kada čovjek proda dušu za nešto nebitno. Znanstvenici, nakon što ne odole iskušenju, odgovorni su jer su ostavili narod na propadanje. Što ako vas unište a vaš narod se oslanja samo na Boga i vas. Gospodo, stanje u Hrvatskoj je odraz djelovanja znanstvenika i znanja. Prave znanstvenike više potiče samokritičnost, ni više ni manje odgovorni su zbog naroda i života kao dobra što se čuva. Kada jedan znanstvenik padne u iskušenje zbog nekih svjetovnih koristi, pokazalo se kroz povijest da je to neznatna šteta u odnosu na nesreću i zlo koju doživi narod u cjelini, nesreća je u tome što je zlo i postavilo zamku znanstvenicima da bi uništilo opće dobro, u odnosu na opće dobro pojedinac je manje bitan.
Dakle, kriv je onaj tko dopusti da se opće dobro urušava. Znanstvenici, nakon opomena su posebno krivi kada narod ponovo doživi krbavsku bitku, 1945., 1971., 1991.,i dalje stvaranje uvjeta za sječu hrvatskih glava ukoliko se ovako nastavi. Dakle, splet okolnosti tvori svako za sebe dok potiče i radi za drugog kako bi bio uzor i drugim narodima. Ukoliko premise znače djelovanje, sjetvu, realno je očekivati žetvu, adekvatnu nagradu. Proizlazi da znanje može predvidjeti posljedice. Dakle, znanstvenici samo zbog pospanosti, što proturječi znanju, mogu pasti u iskušenje da ih se hipnotizira kao naivne. Znanje je garancija i to je snaga s kojom mrak ne može i nema što kalkulirati, utoliko kada neki znanstvenik padne u iskušenje kada od vladara nema kruha pa se poruši mrvicama, zaboravlja sebe kao uzor bez kojeg narod propada. Opasni su znanstvenici koji su pročitali puno tendencioznih knjiga, a nisu shvatili zaokruženu tendenciju po sadržaju. Dakle opasni su oni koji umišljaju znanje a ne radnici vjernici koji rade u skladu s izvorom života – žive život kao odraz zdravog življenja dok im netko ne naruši sklad i uništi ih zbog materijalnih koristi. Svećenici i znanstvenici u tom pravcu nisu puno pomogli, što je vidljivo na terenu, iako žive svjetovno uglavnom od rada radnika, bolje od radnika samih, iste uglavnom ostavljaju na milost i nemilost kada je u pitanju bitno – pa tako grane sijeku pod svojim ego nogama. Dakle, znanstvenici puno puta ne vide šumu od jednog stabla, ne vide bitno i zato adekvatno ne zastupaju život, ispunjaju razloge za posrtanje na putu beskonačnog života u Hrvatskoj.
Kameleoni su životinje i njihova su svojstva njima zbog života primjerena, ali ne i čovjeku koji ima i bolja svojstva i zaštitu po kvaliteti kao veći stupanj života, a eto čovjek se spušta na nižu razinu, zavaran prividom, zbog čega sigurno na dulji rok propada. Takvi kao produžene ruke mraka, većina bez srama i isprike, nisu za obnovu duha već i dalje lažu drugima, a sebi ne mogu dok ne polude, što se i dogodi za opomenu zdravu čovjeku, da vidi kako zlo završava u paklenim mukama. I danas je u Hrvatskoj vidljivo na terenu kako duhovni čuvari i dušobrižnici Hrvate pretvaraju u ovce, i stado na čuvanje predaju vukovima, tj. svjetovnim vođama.
Udbina, kolovoz. 2008.
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj
nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
Add a commentI NAKON NEODGOVORNOSTI U PROŠLIM MANDATIMA HRVATSKI POLITIČARI KANDIDIRAJU SE KAO VOĐE I ZA SLJEDEĆI MANDAT
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 239
I NAKON NEODGOVORNOSTI U PROŠLIM MANDATIMA
HRVATSKI POLITIČARI KANDIDIRAJU SE KAO VOĐE I ZA SLJEDEĆI MANDAT
Kako se usude? Osladi li se vlast kao privid toliko da naročito umišljene vođe ne mogu biti samokritični pa zaborave da su odgovorni za preuzete dužnosti. Programe po kojima su «izabrani» nisu ispunili, a već sada su se kandidirali isti za sljedeće izbore. Što to znači? Bez srama, hoće nagrade za neuspjehe u ovom mandatu koji za dva mjeseca istječe.
U prošlim stoljećima vladajuća garnitura sastavljala se od okupatora i pojedinaca (produženih ruku) iz hrvatske zajednice. Po namještaljkama uvijek bi na izborima pobijedili spomenuti antinarodni pojedinci. Tako se uglavnom i danas događa hrvatskom narodu, a što pokazuju rezultati tih garnitura koje su vladale zadnjih dvadesetak godina hrvatskom zajednicom. Dakle, istina koja se nameće svakom pojedincu kao očigledno, koja kao već alarmantna opomena hrvatsku zajednicu upozorava kako se mora odreći robovske tradicije iz prošlih stoljeća tako da u buduće odgovorno bira pojedince, svoje najbolje predstavnike (za vladare), koji su to zaslužili po svojoj biografiji i djelima.
Nikada više ne bi se smjelo izabrati sebi vođe iz korpusa nekih repova koji su na bilo koji način imali veze s okupatorima hrvatskog naroda. Zapravo, ovo je pravilo kojeg se drži svaki civilizirani narod na planeti Zemlji. Neka ovu preporuku hrvatski narod shvati krajnje ozbiljno i da se ne da kupiti dva dana prije izbora nekim mrvicama, «povišicama», nekim obećanjima. Ubuduće kada bi pobijedili pomoću svojih varki, narod bi imao i više praznih obećanja, jer umišljeni vlastodršci i kada bi htjeli nemaju više što dati. Dakle, od sada hrvatski narod mora izabrati najbolje pojedince koji će spriječiti daljnje propadanje hrvatske zajednice. Slijedi opomena, da vladajuće garniture do sada nisu nikada shvatile kako u pravcu općeg dobra treba ulagati, naprotiv njihova drskost se pokazuje dok rastaču opće dobro. Sad stvarno ovisi o masi, koju tako nazivaju, a koju su tako i tretirali dok se poigravaju s općim dobrom. Dakle, ukoliko im ubuduće hrvatski narod dade svoj glas onda će to biti očito da su hrvatski narod pretvorili u inertnu masu, što je ubuduće i pokazatelj za ravnanje očiglednog na terenu. Svaki narod, po iskonu, ima pravo na samopouzdanje i dostojanstvo, ukoliko želi biti čovječan, a što je zapravo osnova za život kao smisao na zemlji i kretanje u pravcu bilo kakvog zadovoljstva. Imajući na umu ovu istinu valja se najozbiljnije zamisliti čime se olako poigrava Hrvat, zapravo koliko dozvoli pojedincima sadističko ponašanje prema sebi.
U podneblju gdje Hrvati obitavaju ne obrađuje se zemlja dok se u isto vrijeme uvoze poljoprivredni proizvodi i to toliko zaduženim novcem da Hrvati više realno ne mogu vraćati kredite. Hrvati imaju ili su imali more koje ne iskorištavaju, naprotiv daju to more u zakup, ili pak dijelove mora skoro pa ne znaju obraniti od grabežljivih susjeda, očito uz pomoć nekih svjetskih «posrednika». Ako vam netko uzme polja i more i poruši tvornice, isti vam ne dozvoli pravo na rad, najdirektnije pravo na život.
Gospodo, ukoliko se ovo tolerira znači sadističko ponašanje, kroz stoljeća nad hrvatskim narodom stvorilo je mazohističko ponašanje hrvatskoga naroda. Ukoliko se ovakva trendencija ne promjeni već želi nastaviti onda je za konstatirati da čovjek ima volju kojom tvori svoju sudbinu, bez obzira kakva će ona biti. Danas je u Hrvatskoj veći mortalitet od nataliteta, dakle to je posljedica svih uzroka koji vode u pravcu konačnosti, tj. zla. Odlučimo da je optimizam naš početak i volja za životom i to u pravcu beskonačnom, zato gospodo imamo šansu za tvorbu bolje hrvatske sudbine u odnosu na ovu koju sada predočavamo. Pretpostavlja se da tvorac vlastite sudbine vlastitom voljom treba biti čovjek koji drži do samopouzdanja i dostojanstva, što mu je zadaća za ocjenu. Dakle, čovjek angažiranjem i poticanjem – samokritički mora sudjelovati aktivno - što jednako znači živjeti. Prevedeno konkretno u ovom slučaju treba sudjelovati na sljedećim mjesnim izborima u Hrvatskoj zbog biranja najboljih predstavnika iz svojih sredina
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u hrvatskoj – ŽIVOT, poučen teorijom i iskustvom u Hrvatskoj, vama želi u ime općeg dobra i života dobre rezultate, ali s napomenom da se to dogodi uvijek kao posljedica maksimalnog promišljanja, angažiranja, tj. djelovanja što čovjek može kada se drži osnovnih vrijednosti – čuvara života.
Zlo po anarhičnoj volji izvrgnuće je dobra, tj. posljedica nereda, u funkciji za sebe ima prljavu lukavštinu kojom se koristi kod naivnih. S obzirom da je samo za sebe slabo, polazi od sebe kao slabost bez temelja i strah ga je dok se ljulja, dok osjeća nestabilnost. Dakle, zna kakve su posljedice straha i da strah može poslužiti kao oruđe – kao sredstvo za osobno egoističke probitke. Sada po konstrukcijama iz svog kuta mišljenja, po psihologiji za mase, proizvodi oruđa kojima narod podvrgava samo zbog svojih egoističkih apetita. U toj nakani čovjek luciferske želje, zbog neznanja, kao žrtva svojih apetita umisli i usudi se bazom na Zemlji biti najmanje veličine Apsoluta, Stvoritelja. Iz tog kuta umišljanja danas konkretno u Hrvatskoj tom šablonom, tj. propagandom kao i do sada, i za ove lokalne izbore narod uvjeravaju, što od pojedinaca na ulici možete čuti, kako nema šanse netko dugi pobijediti iz opozicije kojoj i ti isti pojedinci pripadaju. Nesvjesno ali po uvjeravanju (nakon torture nad psihom) vjeruju i u još gore za sebe, dok straše i propagiraju u korist već vladajućih garnitura koje uvijek samo sebe vide kao jedinog vođu, kojemu opozicija ne može biti čak niti Apsolut, Stvoritelj (Bog). Nažalost sluge, iz neznanja, su strašive, isto kao i bestemeljni lucifer, s time što naivni gube temelje po lukavom i tendencioznom vampiru pa se tako širi carstvo zla. Čovjek naivan i čist već bi trebao spoznati da je vrijeme da se angažira zbog svoje iskonske čistoće koju posjeduje, zbog sebe i svoje uzornosti. Dakle, uredan čovjek za pobjedu na mjesnim izborima nema razloga precjenjivati one koji mogu služiti kao opomena, ne dozvoliti im da ga iscrpljuju oni koji nemaju snage i koji su doista slabi, kojima ostaje samo lukavost koja ne zaslužuje nikakvu pažnju osim sažaljenja.
.
U Zadru, ožujak 2009.
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
Add a commentANGAŽIRANJEM I POTICANJEM ZA HRVATSKO OPĆE DOBRO
- Detalji
- Napisao/la Ilija Barjašić
- Kategorija: Novosti
- Pregleda: 265
ANGAŽIRANJEM I POTICANJEM ZA HRVATSKO OPĆE DOBRO
( Molimo da se uključe svi Hrvati kao savjetnici – uopće ljudi dobre volje)
Do sada pisanom riječi i predavanjima Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT – stvorio je, na osnovi samokritike, uvod za daljnje sudjelovanje Hrvata mišlju, riječju i djelima u pravcu općeg dobra. Očekujemo od svih koji su nas pratili i koji će nas pratiti dalje da dograđuju, svojim savjetima i djelima, našu misao pa da nam to prijeđe u naviku i postane tradicija. Pokret će djelovati u pravcu općeg dobra da nam zbog života i zadovoljstva to postane obveza, i da od drugih naroda budemo viđeni kao uzoran narod. Dakle, da nam brižnost za opće dobro postane navika, da se svi uključe svojim obolom i kritikama tj. savjetima. Kako bi se ova ideja bez prekida poklapala sa stvarnošću u smjeru života . . . potrebno je da nam uredno angažiranje po navici ZA – JEDNO postane spoznata nužnost. Pokret svakom pojedincu, dok sudjeluje, želi prvo mjesto, adekvatno što se pravedno nagrađuje otvaranjem horizonata kao smisla življenja na Zemlji, zarađenog po sudbini baš u Hrvatskoj. Danas, pepelom prekriveni, smisao i ljepota življenja otkrivaju se preko konkretna i specifična pojedinca. Dakle, u Hrvatskoj sudjelovat ćemo po spoznaji, u konkurenciji . . . . a poticanjem, tj. djelovanjem zaslužit ćemo … Svaka sudbina koja nije uvjet zadovoljstvu odraz je ogoljelih stvari i posljedica stvaranih uvjeta, što je ostvarenim stilom pogubno za međuljudske odnose kao i vladanje jednom zajednicom, uopće kada se iz bilo kojih razloga tako čini a ne vidi se kompleksnost. Realno, čovjek je fikcija u smjeru dobra, nikada završena priča – od misli pomoću riječi do djela. Dakle, trojstvo koje tvori čovjeka, što zapravo čovjek i jest, a urednošću dalje čovjek dočinjuje svoju sudbinu. Očigledno se pokazuje, u istinu ne treba uvjeravati jer svi razlozi su tu koji nam pomažu da tako realno i vidimo. Dakle, razlozi su stvarani po čovjeku iz razloga i zbog razloga a ako su za uvjet životu iz dobra su proizišli. Konkretno, Hrvati su dočinjanjem odraz uvjeta stvaranih po razlozima. Čovjekovo angažiranje se mjeri i po tome koliko je vremenski racionalan, obično kada ga ne krasi uredno kretanje posluži se prividom, prema stvaranim pravilima. Potom, u tako stvaranim krizama čovjeku preostane samo želja i vjera bez pokrića koje su zasnovane na tendencioznim uvjeravanjima. Nakon i utoliko imaginarni slučaj rukovodi pa kako ispadne, a da čovjek iako može dosta aspstrahirati prepušta se tendencioznima (bez osobnog učešća) ne znajući kako će ispasti i kakav će rezultat polučiti od Zemlje do Neba. Budimo realni i dostojanstveni, ne opravdava našu lošu sudbinu (bez sudjelovanja u tvorbi vlastite sudbine zasnovane na dobru) tendencioznost, niti se može pravdati jer je stvaran dovoljan razlog što je uvijek adekvatno i uvijek pravedno, a što se naročito treba naglasiti. Uputnije je okrenuti se trajanju pa po zasluzi rasti, jer oni koji nisu izdržali propali su. Dakle, tek sad si svoj, što znači nagrada je život kao vrijednost u Apsolutu, evolucija po spoznaji a ne obrnuto. Doista, riječ je o evoluciji iz ljubavi Stvoritelja koji prati svoje stvorenje. Pored reda apsolutnog Stvoritelja suvišne su tendenciozne konstrukcije stvorenja kakve uglavnom jesu, (popuštanjem stvarateljima) pogubne su za život, uvijek opake jer se istini dodaje. Pokazalo se kroz cijelu povijest da se to čini uglavnom (zaobilazeći vrijednosti) zbog osobnih koristi, zato danas čovjek više ne vjeruje jer ga uglavnom svi uvjeravaju da vjeruje, potom čim počne vjerovati prevare ga. Učešće s dobrim djelima tj. tvorbi razloga, ubuduće neka se čovjek orijentira prema očiglednom, iskonskom bez tendencioznih tutora. Dakle, čovjek se treba vratiti baš tamo gdje je skrenuo s puta, imajući na umu da se očigledno prekriva, da bi se lakše manipuliralo čovjekom.
U Zadru, veljača, 2009.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u
Hrvatskoj – ŽIVOT
Dr. sc. Ilija Barjašić
Add a commentStranica 24 od 24